Rekli su nam da smo predvodnici na Balkanu. Rekli su nam da smo primjer Srbiji i Bosni i Hercegovini. Rekli su nam da smo srednjoeuropska država, mada nas često trpaju pod Balkan, a sve to uz veliki vatromet i slapove šampanjca. Ujutro smo se probudili pametniji. Na Facebooku navale statusa na engleskom jeziku. Mi smo sada Europa.

A sutradan popratne nuspojave. Muke po Schengenu. Na krajnjem jugu Hrvatske, onom jugu koji s ostatkom zemlje nije ni povezan, nakon dva tjedna rapidni pad posjetitelja iz Bosne i Hecegovine, za dvadeset posto. Oni koji su najviše voljeli odmarati na našoj obali sada 'sele' u Crnu Goru ili ostaju u Neumu.

Komentar lokalnog stanovništva: 'Što će nam Bosanci? Nećemo propasti bez njih. Zagađuju plaže. Dovode ogromne količine hrane sa sobom koju posvuda ostavljaju.' S druge strane, mi smo preko noći postali Europljani. S velikim oduševljenjem izgradili smo veliki zid prema istoku, ogradili se od ostataka mračne Jugoslavije, u iščekivanju nekih boljih, manje balkanskih, a više svjetskih gostiju. Osim ako nisu Australci, jer oni su vječito pijani. Ili Talijani i Španjolci, jer oni su 'cigani'. A dosta nam je više i Čeha i njihovih konzervi. Kakav je to gost po mjeri Dubrovčana?

On bi svakako trebao biti imućan, ne ostajati dulje od 22 sata vani kako bi lokalno stanovništvo moglo spavati, biti raspoložen za kupnju kineskih suvenira i hvaliti naše more, naše hridi i najpoznatiju ulicu na svijetu zbog njihove ljepote te na račun te ljepote ostavljati ogromne količine novaca unutar naših zidina. Treba i zažmiriti na nedostatak noćnog života u gradu, previsoke cijene, kašnjenje autobusa te proglasiti naš grad najboljom destinacijom koju je ikada posjetio.

Jer mi smo Dubrovčani. Imamo bogatu kulturnu baštinu, dugu tradiciju, čisto more, ugodnu mediteransku klimu, prelijep grad. Pa ipak, možda bi se naši preci šokirali na ovakav stav pojedinih stanovnika jer oni to tako nisu radili. Oni bi vrlo vjerojatno rekli da je svaki pošten čovjek dobrodošao na našoj obali. Dubrovnik je prelijep zbog duha koji sobom nosi. Dubrovnik je sinonim za slobodu i upravo je u tome njegova ljepota i posebnost. Dubrovnik je oduvijek bio sinonim za uvažavanje i jednakost onih koji nam i nisu baš slični, a kamoli onih koji su nam slični i po jeziku, i po mentalitetu, ma koliko mi pokušali pobjeći od toga. U Europu ili negdje drugdje.