A zna se, najbolje je podijeliti vrijedne resurse među velikima, jer mali ionako ili ne znaju što bi točno s njima, ili nemaju para za staviti ih u funkciju. Uvijek je tako bilo. Ta nova faza u svjetskom preslagivanju, kolokvijalno nazvana 'trampuljanje' događa se sad i odmah, što je ritam koji, kao što je uobičajeno za starce, Europa jednostavno ne može pratiti. Ipak jako je 'iznenađena i uvređena' pa je Macron sazvao hitan sumit jednog dijela velikih europskih lidera, koji su svi redom u fazi otrežnjenja nakon što ih je u Minhenu američki potpredsjednik J.D.Vance ispljuskao kao balavce. 

O tome kako je trežnjenje trebalo nastupiti davno prije Minhena, ionako je sad džabe lamentirati. Onako još mamurni i s glavoboljom ništa nisu smislili, niti se složili oko bilo čega, osim da će se opet sastati. Onda su se uvrijedili ostali koji nisu bili pozvani. Pa će sad sljedeće sastančenje biti sa svim članicama. Malo živosti unose Britanci, također prisutni na 'Macronovom sumitu', koji nisu više u EU, što se trenutno pokazuje poticajnim. Kladionice su već živnule na temu koliko će sastanaka održati EU vođe kako bi iznjedrili kakvu – takvu odluku.  

Naš novi stari predsjednik svečano je prisegnuo u mrcu premalenoj dvorani na Pantovčaku, u koju se jedva naguralo svih 115 uzvanika. Svi gosti su došli uređeni i ispeglani najbolje što su mogli i znali. Pa tako i gradonačelnik Zagreba. Srećom, oni iz HDZ-a, iako pozvani, nisu došli pa su se ostali uspješno smjestili. Plenki je odjurio u neodgodivi i važan posjet Egiptu. Baš u Egiptu je počeo 'Pokret nesvrstanih' pa s obzirom na ova turbulentna vremena u kojima živimo, ništa nije nemoguće. Svakako, posve je sigurno kako Plenki, i da je htio, nije mogao biti na dva mjesta istovremeno. Kako god, bilo je pristojno i svečano, ali i nešto drugačije od prošle inauguracije. Zoki nije riječi zakletve ponavljao za Šeparovićem, nego ih je naučio napamet, u inat Šeparoviću. Šeparovića je stavio u kut 'na kukuruz', zbog čega je 'tehnički' bilo neizvedivo njihovo rukovanje. Ovaj, relativno još kratko predsjednik Ustavnog suda, s novoizabranim sucima značajno kvalitetnijim od prethodnih, dirljivo je objasnio svekolikoj javnosti kako nije zlopamtilo. Zoki jest, ali on je predsjednik. Može ga se, hoće ga se. Zanimljivo je kako se pojavio hadezeov Bošnjaković, koji je najvjerojatniji budući predsjednik Ustavnog suda. Bivša predsjednica i dva bivša predsjednika sjedili su u prvom redu i sa simpatijama i odobravanjem pratili događaj.  

Zokijev govor bio je nešto drugačiji od onog na prvoj inauguraciji. Ipak, osnovna nit je ostala ista. 'Uzdaj se u se i u svoje kljuse', glavna je poruka i poveznica oba govora. Malo je modificirao onu o tome kako mali moraju biti pod stolom, dok se veliki goste ili svađaju. Nova preporuka je biti negdje oko stola. Što je u redu, jer kad si oko stola možeš štipnuti barem neki mali kanape. U govoru ovaj put nije bilo citiranja rokera, nego se odlučio za citiranje predsjednika Kennedyja, što je prigodno dobro sjelo. Svečanost je uveličao i general Gotovina, kojeg ne viđamo na političkim događajima. Kao i uvijek, bio je vrlo odmjeren i nije se dao navući na komentiranje aktualne razmirice između dva brda. S druge strane, govorljiviji je bio glavni akter iz filma 'Tko je jamio, jamio je', general Rojs, koji je sa suzom u oku, dirnuto rekao kako je Zoka gotovo reinkarnacija Tuđmana i Šuška. Uvjeren je kako je Zoki definitivno, pravi budući predsjednik HDZ-a(!?). Najdojmljivija je ipak bila mala Filipinka, koja je anđeoski otpjevala međimursku pjesmu 'Dej mi, Bože, oči sokolove'. Njeno dovođenje doista je jaka poruka uključivosti, poslana s Pantovčaka. 

U smislu uključivosti, s obzirom na sve ovo 'trampuljanje' koje nas je zveknulo, sve pomirljivije poruke oko suradnje dolaze i iz HDZ-a. Prvo je u tom tonu Jandroković izrazio nadu u bolju suradnju, dok je neponovljivi Grlić Radman  najavio kako će dati Zokiju šansu. Čuj to! Grlić Radman će mu dati šansu! Zoki već dugo ne spominje ni životinje svih vrsta, kloni se opušaka, ali ni upravljanje ludarom, tako da se čini kako bi, nekim čudom, ono što je trebalo biti normalno, možda ipak moglo postati normalno. No mir treba potpisati i drugi akter s njihovog predškolskog pješčanika. On zasad šuti. Ili kako bi Stipe rekao: 'Ne može jedan pružiti ruku, a drugi lakat'. Eto vas.