Kakav gradonačelnik treba Dubrovniku? Što biste odgovorili na to pitanje da niste kandidat, nego samo birač.  

Mislim da bi svaki građanin trebao sebi postaviti pitanje, kojem od ovih devet kandidata koji iskaču iz paštete dati u ruke Dubrovnik?! Ja bih dobro pogledao tko što govori, pogledao bih posebno kakvo iskustvo imaju kandidati u upravljanju velikim sustavima poput Dubrovnika. Zamislite da vam je Dubrovnik dijete i da tražite dadilju da ga pričuva na nekoliko dana, nije baš da biste uzeli prvu koja naleti, nego biste se dobro raspitali zna li oko djece, e tako je i s Gradom. Nećemo Dubrovnik dati tatinim i maminim sinovima i kćerkama koji nikad nisu imali više od jednog zaposlenog. Dubrovnik nije igračka koju  daš djetetu, pa ako ga razbije, kupit ćeš novu. 

Pero Vićan vas često proziva, kaže da ne možete voditi Dubrovnik jer niste tu rođeni, što kažete na to? 

Nemam komentar na ovo, dosta je bilo pravdanja za gluposti poput tvrdnji da je netko bolji od vas ili mene zato što je iz Topolog, ne mislim se time više baviti. 

Jeste se vi okomili možda na njega?  Nekidan ste u podcastu na Dulistu podsjetili javnost na onaj slučaj kad ste mu kao direktor Vodovoda zatvorili vodu u baraci, a digli ste i auto kao direktor Sanitata. 

Ma ni to nije neka tema, čovjek nije plaćao vodu, ja sam dao nalog da mu s Barake skinu vodomjer dok ne plati, sutradan je platio i ja sam dao nalog da mu vrate vodomjer, isto je s autom, ali isto je s bilo čijim autom ili dugom za vodu. Što je to Pero Vićan iznad svih drugih građana? Mi koji se bavimo politikom moramo biti primjer kako treba živjeti i raditi, a ne kako ne treba. I meni je pauk digao auto pa sam platio kaznu, pa što?! U mojoj glavi nema nedodirljivih, ako se netko zato ljuti na mene, neka se ljuti, neka tu ljutnju objesi mačku o rep! 

Blokirali ste i brata tadašnjeg gradonačelnika Vlahušića, naplatili dug Općini Konavle koju je tada vodio Luka Korda.  

Nisam samo njima, to ne bi trebala biti tema u javnom prostoru, svi smo isti i točka. 

Koje je to vaše iskustvo za koje smatrate kako vas kvalificira za gradonačelnika Dubrovnika? 

Proteklih gotovo osam godina zamjenik sam generalnog direktora Hrvatskih voda i izvršni direktor za Jadranski sliv. Naš sustav ima preko 1100 zaposlenih a na nas se naslanja još nekoliko tisuća zaposlenika drugih tvrtki koje usko surađuju s nama na obrani od poplava. Znam dobro kako funkcionira veliki sustav, prije 8 godina nisam bio spreman preuzeti odgovornost za Grad, to vidim danas s odmakom, ali danas jesam. 

Što ste sa svoje pozicije napravili za Dubrovnik i Županju? Dobili ste poziciju u Zagrebu, ali je li Grad imao koristi od vas? 

S pozicije na kojoj jesam, nastavio sam se ozbiljno baviti infrastrukturom i vodno -komunalnim sustavima. To su projekti koji ne donose naslovnice, ali čuvaju zdravlje, prirodu i kvalitetan život. Navest ću samo nekoliko primjera: pratio sam i poticao aglomeraciju Dubrovnik, dogovorio s direktorom Vodovoda projekt kanalizacije na Lopudu – jer su otočki sustavi posebno osjetljivi. Imali smo brojne manje intervencije – Orašac, Zaton, Zamaslina, Konštari, pa Doli, koji napokon dobivaju vodu. Sustavi u Konavlima te početak projektiranja aglomeracije Župa dubrovačka i još brojni drugi projekti, svakako su prošli bar djelomično kroz moje ruke i imali su moju podršku. 

Izašli ste kao grom iz vedra neba s idejom željeznice od Zračne luke Ruđer Bošković do Dubrovnika. Koliko je to realan projekt, tko bi to financirao? 

Za Dubrovnik je to ključan razvojni projekt. Nije riječ samo o prometnom rješenju – ovo je iskorak u budućnost grada. Svako jutro prema Dubrovniku iz Konavala ide sigurno do tisuću vozila – ljudi idu na posao, u bolnicu, školu, a tko zna koliko ih dolazi zbog zračne luke. To znači gužve, gubitak vremena i zagađenje. Željeznica bi riješila sve te kronične probleme. 

Ali, kad govorimo o ‘željeznici’ – ne mislim nužno na tradicionalni vlak. Dubrovnik zaslužuje više. Razmatramo moderne, pametne oblike urbanog prijevoza: poput monoraila ili visećeg shuttlea, kakvi već funkcioniraju u gradovima poput Wuppertala u Njemačkoj, Chibe u Japanu ili Goa Monoraila u Indiji. To su tihi, brzi, futuristički sustavi koji se kreću iznad tla, bez utjecaja na postojeći promet, pješake ni gradski prostor. Zamislite – iz centra Dubrovnika, iz Gruža ili Ploča, krećete na panoramsku vožnju iznad maslina, borova i mora, prelazite Župu, padine Konavala i za 20-ak minuta stižete do Zračne luke ‘Ruđer Bošković’. To nije samo infrastruktura – to je doživljaj, nova vizura Dubrovnika, atrakcija za turiste, a lokalnom stanovništvu – spas. Za domaće: redovna linija, pouzdana, čista i dostupna. Za turiste: prva stvar koju dožive kad slete u Dubrovnik – elegantna, povišena vožnja s pogledom na Elafite, grad i zidine – kao ulazak u drugi svijet. Zamislite kako to izgleda u promidžbenom spotu Hrvatske turističke zajednice. 

 Što se financiranja tiče – EU već snažno podupire zelenu mobilnost i ulaganja u željeznicu i urbani prijevoz. Dakle, novac nije problem kad imate jasan projekt, viziju i političku volju. Odmah nakon izbora idemo u izradu idejnog i tehničkog rješenja koje će nam pokazati što je moguće i kako, tu želim biti jasan, na kraju će struka reći što je moguće. Neću surađivati s nijednom političkom opcijom – ni u gradu ni u županiji – koja se ovom protivi. Ovo nije projekt za mene – ovo je projekt za generacije Dubrovčana koje dolaze, za našu djecu - to je moj uvjet za suradnju, a projekt je itekako moguć. 

Znači, to je uvjet za postizborno koaliranje? 

Neću surađivati ni s kim, niti u Gradskom vijeću niti Županijskoj skupštini tko ne bude za projekt željeznice. Moj uvjet će biti da koordiniram cijeli projekt sve do početka radova. Točno znam kako se ovaj projekt treba i može realizirati. Dajem riječ građanima i Dubrovnika, ali i Župe dubrovačke i Konavala, glas za moju listu u županijskoj skupštini kao i za listu u gradskom vijeću grada Dubrovnika, glas je za željeznicu.  

Otvorili ste jednu ozbiljnu temu, a to je ugroza vodoopskrbe s Ivanice, neki od vodećih stručnjaka su jednom drugom mediju potvrdili da ste u pravu, možete li pojasniti? 

Na početku sam kampanje rekao da ću otvoriti važne teme i sagledati širu sliku. Jedna od njih je i voda koju pijemo, koja nam znači život. Moramo govoriti o toj prijetnji koja se, gotovo neprimjetno, nadvila nad Dubrovnikom. Radi se o naselju Ivanica, koje se nalazi iznad izvorišta rijeke Omble – glavnog izvora pitke vode za Dubrovnik. Ivanica nema vlastitu vodoopskrbu niti kanalizacijski sustav, ali se zbog blizine našeg grada ubrzano razvija. Sve je više vila, apartmana i kuća bez odgovarajuće infrastrukture, bez sustava odvodnje i bez uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. I sve se te otpadne vode ispuštaju u podzemlje iz kojeg Dubrovnik crpi svoju vodu. Mi moramo reagirati, radi se o nama, o Dubrovniku, o našoj djeci. Dio političkih elita igra se sa zdravljem naše djece jer ne poduzimaju ništa ili zavlače. Toga je dosta! 

Općina Ravno, kojoj Ivanica pripada, nema dovoljno sredstava za izgradnju sustava odvodnje koji bi jamčio sigurnost za nas u Dubrovniku. I tu dolazimo do ključnog pitanja: možemo li mi u Dubrovniku mirno spavati dok nam se iznad glava razvija naselje bez ikakvog nadzora? Ako Ivanica dobije vodu, a može je lako dobiti iz smjera Trebinja, slijedi još intenzivnija izgradnja, još veći pritisak na okoliš i još više otpadnih voda. A tada nemamo ni nadzor, ni uvid, ni garanciju što ide kamo. 

Moramo ponuditi Ivanici vodu uz uvjet izgradnje sustava kanalizacije te uz našu kontrolu svakog priključka. Ne dajte se zavarati, Ivanica nije njihov problem, to je itekako naš problem i moramo ga kontrolirati. 

Kako vidite turizam u Dubrovniku? Jesmo li prešli granicu koju građani i Grad mogu podnijeti? 

Kod nas se turizam događa stihijski, moramo zastati, pogledati što nam se događa pa donijeti odluke kako dalje. Ja nas gledam kao cjelinu s cijelim prostorom bivše Dubrovačke Republike i to nam je jedini spas od kaosa koji postaje nesnosan. Moram reći da sam jako zadovoljan DPDS-om i njihovim radom, posebno na obnovi baštine na području cijele Dubrovačke Republike, treba reći da bez njih danas sigurno ne bi bilo obnovljenih zidina u Stonu te Kneževa dvora u Slanome…To je pravi smjer, to treba slijediti i Grad u suradnji s okolnim općinama. Dubrovnik je magnet za turiste, ali mi moramo zajedno stvoriti dovoljno dobro okruženje i u našim selima, OPG-ove na kojima će turist okusiti zdravu, domaću hranu, čuti domaćeg čovjeka i vidjeti tradiciju. Tradicija uzgoja kamenice, vina na Pelješcu, Korčuli, naši otoci, Lastovo, Konavle sa svojim bogatstvom, ali i Neretva,  ogroman su potencijal. Dubrovačke zidine su kao sunce oko kojega se može i treba vrtjeti cijela županija, gost koji dođe u galaksiju Dubrovačke Republike ima tu što raditi 15 dana, ako se potrudimo. Zajednička promocija i djelovanje, poticanje OPG-ova i sve navedeno, ključ su budućeg turizma koji neće stvarati gužve samo na Pilama. 

Što se tiče privatnog života, razvedeni ste, otac dvoje djece, kako usklađujete ovu obiteljsku funkciju s poslom, ali i s politikom? 

A tu je sav moj svijet u dva imena, David i Daniel. Volim s njima putovati, lutati svijetom, gledati filmove, istraživati prirodu, razgovarati, to je sve što mi treba. Kad su oni tu, sve drugo izblijedi. Nastojim biti tata koji uvijek iznenadi. Mi zajedno donosimo odluke o putovanjima i drugim aktivnostima, djeca su uistinu blago. David ima 13 godina i trenira jedrenje već godinama u Orsana, a Daniel je na judu. Moja su obitelj u prvom redu njih dvojica i nastojim biti uvijek tu za njih i svaki slobodni trenutak posvećujem njima.  

Tko vam vodi kampanju? Dobivate pohvale, od građana, ali i nekih medija koji su je čak proglasili najboljom. Da se primijetiti orginalnost.  

Vodim je ja! Vodio sam ili koordinirao kampanje za Andra Vlahušića, za predsjednika Josipovića u Dubrovniku (one godine kad je izgubio u Hrvatskoj, ali pobijedio u Dubrovniku), kao i onu svoju iz 2017. kada sam s Frankovićem ušao u drugi krug. Znate onu – ne mijenjaj konja koji dobiva trku... E pa kampanju vodi isti konj (smiješak). Nešto sam drugačiji nakon 8 godina, ili sam sada možda više svoj. I zato je kampanja takva – to sam ja.