Postali ste župan prije nekoliko dana. Kakvi su prvi dojmovi?

-Jako smo zadovoljni rezultatima. U drugom krugu izbora smo imali protukandidata koji je nacionalni političar, po nekim anketama je treći u Hrvatskoj po popularnosti. Božo Petrov jest jako vidljiv i prepoznat, vjerojatno je i to bio razlog zbog kojeg smo dugo vagali tko će biti kandidat za župana ispred naše stranke i tko je ta osoba koja mu može biti dostojan oponent. Dugo smo razgovarali o mogućim kandidatima, razmišljali o onima koji su prepoznati na nacionalnoj razini, a pritom mislim na gospara Boža Lasića koji je predsjednik Zajednice općina Republike Hrvatske, na gospara Dalibora Milana koji je saborski zastupnik, u kombinaciji su bile i osobe koje su obavljale ili obavljaju dužnost ministara, državnih tajnika… Na kraju smo donijeli odluku da to budem ja, kao čelna osoba županijskog HDZ-a i kao osoba koja je kroz svoj politički i društveni angažman i prepoznata u cijeloj županiji.

Međutim, niste krili kako nastavak svoje političke i profesionalne karijere niste baš vidjeli nužno na ovoj poziciji. Govorili ste kako ste operativac, rijetko ste nastupali kao 'frontmen'.

-U HDZ-u sam 25 godina, dakle od 2000. godine, nakon što je stranka izgubila na parlamentarnim izborima. I istina je kako sam cijelo vrijeme više djelovao logistički. Bio sam i predsjednik Gradskog kotara Mokošica, i istina, bio sam prvi čovjek tog kotara te radio sve što u skladu s tom dužnosti i ide, ali to je ujedno značilo i baviti se logistikom, komunalnim problemima… Više sam bio operativac i na terenu. No, nikada nisam izašao na izbore i nastupio na ovaj način. Neću kazati kako netko nije htio biti na ovoj poziciji, no bilo nam je važno da taj netko ostane na poziciji na kojoj jest, da ostane načelnik, da ostane ministar ili državni tajnik… Nisam više mogao kalkulirati ni dvojiti jer se vrijeme izbora približavalo. Kao prvi čovjek Županijskog odbora, morao sam preuzeti odgovornost.

Gdje ste vi tu na nekoj osobnoj razini? Pripremate li se za tu predstavničku ulogu?

-U kampanji sam bio svoj, odlučio sam da se neću pretvarati i da ću biti ono što jesam. Rekao sam sebi – ako me ljudi prihvate ovakvog kakav jesam, tada ću i uspjeti, no ako me ne prihvate, znat ću kako nisam taj, kako to nije za mene. Trudit ću se i dalje ostati isti i svoj.

Znači PR-ovci neće imati posla?

-Neće, bolje im je da me se klone (smijeh).

Sad ste govorili da se dugo vagalo tko bi bio HDZ-ov oponent Božu Petrovu koji je dugogodišnji političar i zaista prepoznat na nacionalnoj razini. No, zanimljivo je kako je prije četiri godine izgubio od Nikole Dobroslavića  koji je dugo bio na čelu Županije, a sada i od vas koji ste novi kandidat.

-To apsolutno govori o Božu Petrovu. Petrov nije prisutan u svakodnevnom životu i funkcioniranju naše Županije. U posljednje četiri godine imao je priliku biti županijski vijećnik, ali je nije iskoristio. Nažalost, kao takav i s takvim političkim djelovanjem nije upoznat s problemima koji tište stanovnike naše županije, nije to komunicirao niti je shvatio. On je na osnovu rezultata drugog kruga proteklih izbora, u kojem se približio na 1800, 1900 glasova Nikoli Dobroslaviću, mislio kako je to prilika i kako će pobijediti HDZ i koalicijske partnere u našoj županiji na ovim izborima. No, HDZ je za to vrijeme, dok nas je on ocrnjivao i radio spinove, vrijedno radio za žitelje naše županije. Svi naši načelnici i gradonačelnici su vrijedno radili u svojim gradovima i općinama, i sve to su građani prepoznali. Imamo načelnike koji su po tri, četiri, pet mandata uzastopno načelnici, upravo oni su 'prvi do ljudi'. I ti su ljudi očito prepoznali njihov rad. Stoga nisam baš razumio računicu Boža Petrova po kojoj bi on pobijedio u Županiji. Podsjetit ću vas samo na to kako on u našoj Županiji ima organizaciju samo u dvije ili tri općine odnosno grada. Ne znam kako je mislio bez ljudi na terenu i rada dobiti te izbore. Uz to je naviknuo na stvaranje loše i nezdrave atmosfere pa na osnovu tog negativnog vala i svog PR-a, pokušava za sebe izvući maksimum.

Što kaže Nikola Dobroslavić? Nakon 16 godina se oprostio od funkcije župana, vidjelo se u stožeru HDZ-a, sa suzama u očima?

-Dobroslavić je 16 godina uspješno i odgovorno vodio Županiju, bez ikakvih afera, smatramo to mi u HDZ-u, ali i šira javnost. Suze u očima su sigurno izmamile lijepe riječi, priznanje, lijepe geste i spontani pljesak, sigurno to dotakne čovjeka, posebno kad zna kako je vrijedno i predano radio. Nisu to bile suze zbog odlaska, on je davno to odlučio i obznanio nama, najbližim suradnicima. Način na koji je Dobroslavić vodio Županiju može samo služiti za primjer nama ovdje, ali i cijeloj Hrvatskoj.

Pred vama je sad puno novog posla. 'Vruća patata' koja vas čeka sasvim sigurno je situacija na području popularno nazvanom Sunset Beach.

-I kao predsjednika Županijskog odbora ta situacija me zanimala te sam upućen u događanja. Žao mi je što nije postojala bolja koordinacija između Grada i Županije, pogotovo prilikom medijskih istupa. Županija ima osjetljivu situaciju s obzirom na to da traje sudski postupak i ne smije pozivati na nikakve radnje kojima bi eventualno ugrozila svoju poziciju u tom procesu. A s druge strane, činjenica je kako je prostor zapušten i kako Grad to sebi ne može dopustiti. Trebalo je pronaći način, i Grad ga je našao i održava prostor.

Zašto to nije komunicirano od početka? HDZ ima vertikalu na razini Grad-Županija.

-Mislim kako nije tu bilo nekog posebnog razilaženja, nego je samo prethodno trebalo sjesti i porazgovarati. Stvar je operativna, pragmatična i bilo je jasno kako svi od početka rade ono što mogu, s tim da Županija ne smije vući poteze zbog procesa koji traje, a Grad je imao više slobode pa je pronašao način kako urediti i očistiti prostor. 

Čini se kako su se razilaženja dogodila oko brze ceste do aerodroma. Sigurno ste za brzu cestu, no kakvo vam je mišljenje o trasi, pogotovo onom spornom dijelu?

-Brza cesta Dubrovnik- Zračna luka je nešto što je odavno trebalo realizirati. Vraćajući se u prošlost, možemo vidjeti koje su politike taj projekt stavljale među prioritete, a koje nisu. Ta cesta nam je neosporno potrebna, to je činjenica koje smo svi svjesni. Potrebno je što prije definirati trasu. Dio trase koji ide kroz Konavle je usuglašen, dio koji ide kroz Župu treba riješiti, a tu je i dio koji prolazi kroz Rijeku dubrovačku i koji je izazvao najviše polemike. Osobno nisam bio sretan predloženom trasom ceste kroz Rijeku dubrovačku, mislim kako ima i drugih tehničkih rješenja. Treba uzeti u obzir kako nam do Pobrežja dolazi autocesta, tako da ćemo morati biti spremni i razmisliti o rješenjima za promet koji će dolaziti iz tog područja.

Imate li neku ideju kako to riješiti?

-U tome će puno pomoći Park'n'Ride sustav koji Grad razvija na Pobrežju i za koji je dobio sredstva. Uz taj projekt neće biti bojazni po pitanju prometa koji dolazi s autoceste. Brže će naši gosti dolaziti pred sama vrata grada i imati mjesto gdje će se promet prvo kanalizirati, pa tek onda kontrolirano puštati u sami grad.

Marko Giljača, koji je također bio kandidat za župana, upozoravao je kako su zaustavljeni radovi na projektu izgradnje Centra za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju.

-Taj projekt nema alternativu, s time se slagao i sam Giljača. Petrov je bulaznio kako će on to zaustaviti, tu se vidjelo koliko ne razumije kako funkcioniraju projekti, njihove faze i samo financiranje. Tu se sam razotkrio. To je jedan prevažan projekt, po meni najvažniji u našoj Županiji. Uostalom, nitko od političkih suparnika nije ponudio neku alternativu, samo su otežavali realizaciju ovog projekta. Dobroslavić je cijelo vrijeme napominjao kako ovaj projekt treba realizirati, pogotovo ako uzmemo u obzir kako mjesta po kojima se odlaže otpad po cijeloj županiji ne samo da nisu adekvatna, nego stoljećima zaostaju za ovim Centrom. Cijeli taj sustav upravljanja otpadom u našoj županiji mora zaživjeti, nije Lučino razdolje zamišljeno kao mjesto gdje će se odvoziti i odlagati baš sve.

Ali što se događa? Giljača je kazao kako projekt kasni zbog rješenja o izvlaštenju. Također kandidatkinja za županicu na ovim izborima, Terezina Orlić, kaže kako ne kasni zbog toga nego nekih drugih razloga.

-Najviše što zamjeram Giljači je pokušaj likovanja na činjenici kako je projekt zaustavljen jer nije napravljeno neko izvlaštenje. Taj proces ide svojim tijekom i on na nijedan način neće zaustaviti realizaciju projekta. Likovati oko toga da se Centar neće nastaviti raditi je suludo, on nam je potreban kako bismo sva ostala odlagališta mogli zatvoriti. Kašnjenja se uvijek događaju kod ovako velikih i vrijednih projekata. Novac je dobiven iz EU fondova, Europa ne daje novac za projekte koji se počivaju na kvaliteti, modernoj tehnologiji i standardima. I projekt Polačišta su naši politički suparnici pokušavali koristiti na isti način, ali u ovoj priči je važno znati kako se ti projekti financiraju javnim novcem. Mi ga štitimo i to je naša pozicija. Nećemo se dati manipulacijama niti ćemo pristati na 'ucjene'.

Još uvijek ste čelnik Lučke uprave Dubrovnik i kao takav imate iskustvo po pitanju glavne grane od koje živi većina županije. Kakva su vam promišljanja o turizmu?

-Imamo dobru suradnju s Gradom. Postao sam ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik dva mjeseca prije nego što je Mato Franković došao na gradonačelničku funkciju, suočili smo se s brojnim problemima i krenuli raditi na njihovom rješavanju. Jedno od glavnih pitanja je bila distribucija putnika iz Luke prema povijesnoj jezgri. Krenuli smo sa sastancima svih uključenih službi, s policijom, pomorskom policijom, Sanitatom, Turističkom zajednicom,  prometnim redarima… Tad smo se svi zajedno uključili u promišljanje kako riješiti postojeće probleme. Najveći je bio taj što je boravak tih gostiju u Dubrovniku bio veoma kratak, dakle u roku od tri, četiri sata je trebalo organizirati njihov odlazak na Pile i povratak s Pila u Luku. Shvatili smo kako takav tretman Dubrovnik nije zaslužio pa smo odradili i razgovore s kruzerskim kompanijama te inzistirali na tome da boravak kruzera mora biti dulji. Uostalom, ni sami gosti na onakav način nisu mogli imati potpuni doživljaj grada. Kroz dvije ili tri godine smo se izborili za to da kruzeri u našem gradu moraju minimalno boraviti osam sati. Posljednjih godina je preko 90 posto brodova koji su došli boravilo u Gradu 12 sati i više, što je ogroman napredak. Također, limite dolaska gostiju smo s osam tisuća smanjili na četiri tisuće u jednom danu. Produljili smo i sezonu, odlučili smo od 15. lipnja do 15. rujna rezervirati termine onima koji su se prvi javili, a dalje nismo natrpavali raspored. Nudili smo alternativne termine u pred i posezoni, u tome smo uspjeli. Sad, kroz šest mjeseci imamo 50-ak kruzera mjesečno, što je manje od dva kruzera dnevno u prosjeku, mada ne volim govoriti o broju kruzera nego bi trebalo govoriti o broju putnika. Može se dogoditi da jedan dan uplove tri kruzera od po tisuću putnika, što je i dalje manje nego kada uplovi jedan od 3 800.

Treba li nam više turista od ovoga broja?

-O tome treba razmišljati u kontekstu infrastrukture koja je ograničena. Puno je stvari koje bi trebale pratiti takav razvoj – ceste, voda, struja, kanalizacija, pa čak i radna snaga. Najveći broj ljudi živi od turizma, no postavlja se pitanje treba li turizmu sve podrediti, kako on utječe na našu kvalitetu života i od kojih još gospodarskih grana ovaj kraj može živjeti. U tom kontekstu nisam zagovornik nekih velikih porasta. Mislim kako su brojke dobre, ali i kako bi svakodnevnim promišljanjima i ulaganjem u infrastrukturu trebalo raditi na kvaliteti destinacije i činiti naš turizam održivim.

Dotakli ste se tog pitanja turizma kao monokulture. Od čega naš kraj još može živjeti?

- To je poljoprivreda i treba ulagati u malo, privatno poduzetništvo. Županija je dosad davala potpore različitim OPG-ovima, uzgajivačima mandarina, vinarima, vinogradarima, maslinarima, školjkarima… To treba i nastaviti, povlačiti EU sredstva, što više ljudi uključiti u cijelu priču. Jedino na takav način možemo podići kvalitetu života u našoj županiji i motivirati ljude da ostaju na svojoj zemlji.

Vratimo se još malo na rezultate izbora. HDZ je ostvario najbolje rezultate u županiji, Metković je dobio u prvom krugu, vratio je Korčulu… No, izgubio je Župu dubrovačku.

-Bez obzira na sve izborne pobjede, Župa nas ipak boli. Činjenica je kako je HDZ u kontinuitetu pobjeđivao u Župi, još od osamostaljenja i osnivanja općine. Kako je do toga došlo je nešto što ćemo analizirati i o čemu ćemo razgovarati u narednim tjednima. Mislim kako je problem nastao unutar te stranačke organizacije, a onda je kulminirala 'na vanka'. Kad imate zajedništvo i slogu, onda se to osjeti. Isto je i u obrnutom slučaju – ne možete četiri godine biti nesložni pa onda zadnjih mjesec dana pred izbore glumiti slogu. Ljudi to prepoznaju. HDZ treba zbiti svoje redove i riješiti unutarstranačke odnose, da bi našim sugrađanima mogli ponuditi nešto više.

Slijede unutarstranački izbori, a vi ste predsjednik županijskog HDZ-a. Hoćete li pozvati koga na odgovornost?

-Izbori su završeni, a statutom naše stranke je propisano da se vodstvo na lokalnoj razini bira nakon lokalnih izbora, a na nacionalnoj nakon nacionalnih izbora. Izborni rezultat vam govori jeste li uspjeli ili ne. S rezultatom dolazite pred stranačke kolege. Svaka organizacija je samostalna, bilo županijska, gradska ili općinska, donositi odluke želi li ići s istim ljudima ili želi promjene. Vjerujem kako ćemo najesen raspisati unutarstranačke izbore. Naravno kako se najprije preispituje stranačko vodstvo u općinama u kojima niste ostvarili željeni rezultat. Svaka općinska odnosno gradska organizacija će samostalno odlučivati o tome.

U kakvim ste odnosima s gradonačelnikom Matom Frankovićem?

-Rekao bih vrlo dobrim samo zato kako bih ostavio prostora da budu još bolji.

A Dubravkom Šuicom? Imali ste povijest zategnutih odnosa, doduše prije 12, 13 godina…

-Davno je to bilo. Šuica je svoju karijeru gradila dalje, prema Zagrebu i Bruxellesu, a ja sam ostao tu, na županijskoj razini. Mislim kako svatko u svom dijelu posla doprinosi stranci na svoj način.

Kakvi ste danas?

-Korektni.

Djelujete prilično opuštena osoba. Kako biste se opisali sebe privatno?

-Ako sam ovakav u službenim prilikama, zamislite kakav sam privatno. (smijeh) Znači, još sam opušteniji.

Živite u Mokošici, družite se tamo, igrate utakmice, poznajete stanovnike, bili ste i predsjednik gradskog kotara. Što bi u Mokošici moglo bolje?

-Bio sam predsjednik kotara 16 godina, istodobno i oporba svim gradskim vlastima, bio to HNS ili HDZ. Kroz svo to vrijeme sam branio boje Mokošice. Izazov je svakako promet u mirovanju, pa ljudi u nedostatku parkirnih mjesta, parkiraju na ulicama. Dok ne omogućite dovoljan broj parkirnih mjesta, nema smisla takvo ponašanje kažnjavati. Zemlje nema, skupa je, nema ni puno javnih površina, a za izgraditi jedan veliki javni parking, potreban je i veliki novac. U Frankovićevom mandatu je izgrađeno nekoliko novih parkirališta, ali koliko god vi novih parkirnih mjesta izgradite, toliko više automobila ima. Problem je i što tijekom ljetnih mjeseci dosta vozila koja nisu iz Mokošice i Uber vozila parkira na ulicama u Mokošici, nisam siguran kako to iskontrolirati, no postojali su neki prijedlozi… S druge strane, mnogi nas nazivaju 'spavaonicom', no u posljednjih nekoliko godina pokrenuti su brojni projekti. Uredili smo Opskrbni centar koji se od rata nije uređivao. Radi se nova crkva, ide nadogradnja škole, novi vrtić, cesta Tamarić… Od početka svog političkog djelovanja sam govorio koliko nam je ona potrebna. U Mokošicu se ulaže, radi se, ali koliko god se radi, mislim da nikada neće biti dovoljno. Neki govore i o potrebama velikih marketa, ali tu privatni sektor treba naći svoj interes. Bilo je govora i kako bi Agrokor mogao doći i realizirati jedan takav projekt, no zbog problema u toj firmi on se nikada nije dogodio. Nadam se da će netko drugi naći tu svoj interes i realizirati projekt.

Volite zaigrati nogomet u Mokošici. Što inače radite kad ništa ne radite?

-Nemam ja to vrijeme kad ništa ne radim, uvijek nešto radim. To su moji društveni angažmani kroz koje sam i društveno koristan. Nogomet mi ne dođe kao tjelesna aktivnost, više kao odmor za psihu i dušu. A tjelesno me zna slomiti jer nisam toliko redovan, možda jednom u dva tjedna, ako i toliko. (smijeh). Ali mi je to opuštanje od politike.