Piše: Silva Capurso

Više od devet milijuna ljudi u svijetu je oboljelo od COVID-19 bolesti, novog koronavirusa SARS-CoV-2. Bolest se pojavila krajem prošle godine u Kini, krajem siječnja prvi slučaj zabilježen je u Italiji, a tijekom ožujka bolest je eskalirala i SARS-CoV-2 promijenio je način života u cijelome svijetu. Od COVID-19 infekcije umrlo je gotovo pola milijuna ljudi, a samo u Europi oboljelo je milijun i pol osoba, dok je preminulih nešto manje od 175.000. Hrvatska je svoje granice zatvorila na vrijeme, neke mjere uvela i prije drugih zemalja članica EU i brojke u našoj državi su zadovoljavajuće kada je riječ o oboljelima od koronavirusa - 23. lipnja bilo je  2 366 oboljelih i 107 umrlih. 

Kakva je trenutna situacija, što znači povratak bolesti, radi li se o drugom valu Covida-19, znače li asimptomatski slučajevi i mutaciju virusa te kada možemo očekivati cjepivo ili lijek doznali smo u razgovoru s prim. dr. sc. Ljiljanom Betica Radić, infektologinjom iz Opće bolnice Dubrovnik. Primarijus Betica Radić članica je Upravnog odbora Hrvatskog infektološkog društva i njihova predstavnica u EUMS-ID (Europsko infektološko društvo), članica je ISKRA-e (Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike), članica državnog odbora za praćenje rezistencije pri Hrvatskoj akademiji medicinskih znanosti i voditeljica Povjerenstva za lijekove Opće bolnice Dubrovnik. 

Suočavamo se s povećanjem broja oboljelih u Hrvatskoj nakon gotovo dva mjeseca. Radi li se o drugom valu SARS-CoV-2 pandemije ili se zbog prekida karantene virus ponovno aktivirao?

- Hrvatska ima izvrsnu situaciju jer je imala period bez oboljelih. Moramo biti svjesni da na ovom svijetu ne živimo sami, nismo otok, živimo u okruženju, u području smo Europe gdje je virus aktivan, a da ne govorimo da se epicentar premjestio na Sjevernu, Srednju i Južnu Ameriku.

Sa stručne strane nama nije neobično ovo što se dogodilo. Virus tinja i prvi val nije niti završio. On je bio umjetno zaustavljen rigoroznim mjerama karantene i samoizolacije. Te su mjere bile vrlo učinkovite, ali moralo se doći do određenog popuštanja. Nakon toga je trebalo obučiti narod o tom virusu i tome kako se virus može zaustaviti. 

U pravilu najjednostavnije bi bilo da se ponašamo kao da imamo virus, da poduzmemo sve mjere kako ne bismo ugrozili nekoga drugoga. Te su mjere vrlo jednostavne. One ne priliče našem mentalitetu, ali su jednostavne. U zatvorenom prostoru fizička udaljenost mora biti metar do dva. Znamo da mnogi ljudi mogu biti asimptomatski slučajevi, pa je potrebno pridržavati se fizičke distance, prati redovito ruke dovoljno dugo - što znači 20-ak sekundi u sapunu i toploj vodi, i nositi zaštitnu opremu tamo gdje je to propisano.

To su jako jednostavne mjere i njima možemo zaustaviti eksploziju širenja virusa. Što se tiče cirkuliranja virusa i njegove dinamike, treba znati da to ne ovisi o nama i oni idu svojim prirodnim tijekom. Međutim, pandemiju i epidemiju možemo zaustaviti da nam ne ugrozi sustav i zbog velikog broja oboljelih ne prouzrokuje teške bolesti kod određenih rizičnih skupina koje bi zbog te bolesti mogle umrijeti.

Kliničku sliku bez simptoma ili s blagim simptomima ima 92% oboljelih. Znači li to da je virus mutirao? 

- Što se tiče znanstvenog uporišta nema podataka koji to potkrepljuju. Virus nije promijenio svoj genom. To su uglavnom male promjene koje ne mijenjaju njegove karakteristike bez obzira što pripada RNA virusima koji češće mutiraju. On nije postao blaži već se radi o količini virusa koji dobijete. Mi smo imali prilike vidjeti takve kućne epidemije gdje je bila tako velika količina virusa među članovima obitelji da su  svi dobili teži oblik bolesti.

Ljeti smo najčešće vani, pa je za pretpostaviti s obzirom da imamo veći broj asimptomatskih slučajeva da se virus manje prenosi. Manja je i količina virusa, pa onaj koji se razboli može imati vlastite faktore rizika, pri čemu količina virusa također utječe na oblik bolesti koji ste u tom slučaju dobili. Dakle virus nije mutirao na način da je izmijenio svoja svojstva.  

Kada govorimo o Covidu-19 sve je novo, stvari se mijenjaju, pa i preporuke o ponašanju. Zbog čega je to tako?

- Da, mijenjaju se saznanja, a s njima i preporuke. Moramo znati da se u uvjetima epidemija i pandemija donose neke odluke koje su neminovno političke. U pitanju nije samo fizičko zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija je davno definirala zdravlje kao ne samo fizičko, već i psihičko te socijalno blagostanje. Sve je to povezano kako biste se osjećali zdravo. Zbog toga mora netko izvan same medicine donijeti snažne odluke kako bismo preživjeli. Dobro je imati različita razmišljanja kako bi se donijele kvalitetne odluke za određeno razdoblje.

Danas znamo da jedan veliki broj osoba bolest prođe asimptomatski ili s minimalnim smetnjama. To jesmo pretpostavljali, ali smo u ovom periodu i dokazali, pa će se sada primijeniti strategije prema onima koji mogu dobiti teži oblik bolesti. Sada više nećemo ići u lock down kao što se radilo u početku.  

Dokazali smo da stariji i kroničari obolijevaju od težih oblika bolesti. Brojna molekularna istraživanja su nam dokazala da među određenim ljudima, pogotovo u AB0 sustavu krvnih grupa, postoji razlika u prijemčivosti na infekciju. Onaj koji ima 0 krvnu grupu ima daleko manju mogućnost za razvoj teškog oblika bolesti, dok osobe koje imaju krvnu grupu A mogu razviti ozbiljniji oblik bolesti. Sve to zbiva se na devetom kromosomu gdje su utvrđene te razlike, a otkriveno je i da nekoliko gena na području trećeg kromosoma može uvjetovati da netko zbog specifičnih genskih svojstava bude podložniji ovoj infekciji i razvije teži oblik bolesti. Tu moram reći da je to tako sa svim bolestima. Ljudi se često pitaju – Kako sam dobio neku zaraznu bolest? 

Postoji vanjski razlog i onaj naš, unutarnji, genetski. 

Jedan od primjera promjena u načinu razmišljanja, odnosno mijenjanja preporuka su domovi umirovljenika. Brojne zemlje priznale su kako nisu dovoljno zaštitile stariju populacije jer im se dogodio prodor u domove umirovljenika. Kako zaštiti starije osobe budući da očito ono što se posljednjih mjeseci radilo nije bilo dovoljno, a virus se probio upravo do onih koje je trebalo najviše štititi?

- Možemo vidjeti da su se u mnogim zemljama pojačavale mjere koje su na početku donesene. To je već znak da su trebale biti jače. Moramo znati da se u zdravstvo ulažu enormni novci. Troše se razvojem tehnike i znanosti zbog čega dolazi i do promjena u zdravstvu i liječenju. Zato se u zadnje vrijeme u nekim segmentima nedovoljno ulagalo u zdravstvenu skrb. Takva je situacija i s domovima umirovljenika. Možda ipak nije dostatan standard kakav imamo u domovima za jednu ovakvu, zaraznu, brzošireću, ozbiljnu bolest. Moramo imati dovoljno kadra raznih profesija, dovoljno opreme, ali i ljude koji nisu samo prošli osnovnu obuku, već trebaju jako dobro poznavati sve segmente tog posla, moraju znati zbog čega trebaju biti na određeni način obučeni, kako moraju pristupati toj vulnerabilnoj skupini društva i sl. I zemlje koje imaju najveće standarde u medicini, imale su na neki način problema i shvatili su da će morati uložiti puno više sredstava i povećati broj stručnog kadra da bi osigurali toj osjetljivoj skupini standard potrebne skrbi.

Neke studije ukazuju na to kako imunitet stečen nakon prebolijevanja koronavirusa nije trajan i da traje dva do četiri mjeseca. Je li to točno i ima li u tom slučaju smisla cjepivo?

- Nažalost to su podaci od ljudi koji su koronavirus preboljeli gdje se pratila količina protutijela koja su se nakon nekoliko mjeseci gubila. Puno se brže gube kod asimptomatskih slučajeva. To nam govori da vjerojatno ni cjepivo neće osigurati dugotrajni imunitet. Već imamo iskustva s takvim bolestima, kao što je gripa. Znamo da cjepivo protiv gripe vrijedi 6 mjeseci, možda mjesec duže i zato se potrebno svako godine cijepiti.

Cjepivo za SARS-CoV-2 je već prošlo faze sigurnosti, ali treba proći i faze učinkovitosti. Mi dosada nemamo iskustvo cijepljenja tolikog broja ljudi, cijele populacije. Ako znamo da sve što dajete može imati nuspojave, moram reći da će zbog sigurnosti procesi još neko vrijeme trajati dok ne počne procjepljivanje. Moramo biti sigurni da je učinkovito i da nije štetno. Koliko god mislili da je sve spremno do kraja godine, brojne studije će se morati provesti na velikom broju ljudi. Osobe koje će biti cijepljene moraju se sada staviti u situaciju da se zaraze kako bi se vidjelo hoće li im protutijela koja je stvorio virus biti učinkovita. To je zahtjevan proces, pa se cjepivo ne može očekivati brzo. Zbog toga više razmišljamo o lijekovima. Doduše ne može to biti novi lijek s obzirom da ta procedura traje desetak godina. Računamo na registrirane lijekove za druge bolesti i ispituje se njihov učinak. Neki od tih lijekova kao što je Remdesivir primjenjuje se za teške oblike bolesti, zatim Deksametazon koji je učinkovit u teškom obliku SARS-a jer smanjuje preveliku imunološku reakciju koja nas dovodi u teško stanje sa zatajenjem pluća. Tu su i dvojbe oko lijekova koji se daju za malariju kao što je Hidrosiklorokin pogotovo u kombinaciji s Azitromicinom, gdje smo svjedočili oprečnim stajalištima i o čemu znanstvena zajednica još raspravlja. 

Je li stručnjake SARS-CoV-2 iznenadio?

- Svaki period ima neku svoju bolest koja dođe i prođe. Mi danas možemo ubrzati ili usporiti dolazak i/ili razvoj bolesti. Zoonoze, bolesti zajedničke ljudima i životinjama, rezultat su ulaska čovjeka u staništa njihovog prirodnog okruženja i u pravilu se pojavljuju kod divljih životinja. Promjenom načina života, došlo je do krčenja šuma, velik je broj ljudi koji živi na Zemlji, događaju se velike migracije, pogotovo iz sela u gradove... Sve to donijelo je promjene u načinu modernog života gdje smo direktno došli u kontakt s nekim mikroorganizmima s kojima se nismo nikad susretali.

Neki drugi svijet.

SARS-CoV-2 samo je jedna od mogućih prijetnji. S obzirom da se ovim poslom bavim cijeli svoj profesionalni život, mogu reći da godinama čekamo kad će se zbog razloga koje sam spomenula dogoditi neka pandemija. Pripremali smo se kad je bila pandemijska gripa, Ebola, SARS, MERS... Nasreću ti virusi, osim pandemijske svinjske gripe, nisu imali veliki epidemijski potencijal. 

Dakle, pripremamo se na dolazak novih zoonoza, bolesti koje su zajedničke ljudima i životinjama. Među njima čitatelji su sasvim sigurno čuli za Ziku, Dengu, West Nile, Chicungunyu. To su sve virusi koji se pojavljuju prvenstveno kod životinja, a povremeno oboli i čovjek. Upravo zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija sudjeluje u programu Jedno zdravlje koje uključuje ne samo zdravlje ljudi, nego i zdravlje životinja, biljaka, ali i cijelog eko sustava koji uključuje sve mikroorganizme. To je jako važno, to je budućnost koja nam kaže da moramo paziti na okoliš. S jedne strane treba priznati da smo mi uzrokovali neke promjene - klimatskim promjenama smo dijelom doprinijeli, a neke se događaju evolucijski, same od sebe. Sve je to rezultiralo činjenicom da ipak živimo u nekom drugom svijetu. Zbog svih tih promjena načina života moramo promijeniti naše ponašanje, moramo preuzimati osobnu odgovornost za naše postupke. Moramo znati i prihvatiti da ne živimo sami na svijetu. Uz našu obitelj tu zajednicu čine i životinje, biljke, svi mikroorganizmi i cijeli eko sustav koji ćemo morati bolje paziti. 

I Hrvatska se okrenula novim preporukama o tome kako se ponašati za vrijeme SARS-CoV-2 pandemije. Preporuke ili zabrane, za što se i u kojem trenutku trebalo odlučiti? Jesmo li dobro postupili?

- To ovisi o mentalitetu. Naravno da vam mentalitet jednog sjevernjaka koji i inače više živi sam i s 18 godina odlazi iz doma, nije isti kao kod nas. Ovdje zajedno žive obavezno dvije, a ponekad i tri generacije. Mi smatramo da samo ono što je zabranjeno, jest mjera koju treba poštovati. Dio je to kulture koja ima u sebi i pozitivnog. Mediteranski južnjački način života bogat je u smislu socijalnog druženja, ali u slučaju ovakvih bolesti nam je prepreka. Nama je strašno teško ne popiti kavu s prijateljem, ne zagrliti i ne poljubiti svoje bližnje. Mi to jako teško podnosimo. Ljudi u posljednje vrijeme kažu kako su presretni kada s nekim bližnjim prošetaju ili popiju kavu. Po tome vidimo koliko nam takve mjere teško padaju. S druge strane mjere koje uključuju zabrane ne mogu dugo kao takve egzistirati. Moglo se čuti mnogo primjedbi na stručnjake koji su kako je vrijeme odmicalo, mijenjali preporuke i stavove vezano uz Covid-19. 

Govore li stručnjaci različite stvari, prilagođavaju li istinu trenutačnoj situaciji, kako su neki skloni reći?

- Medicina je izuzetno kompleksna i slojevita, temeljena je na dokazima koji se s vremenom zbog novih saznanja mijenjaju. Tako se zaista dogodi da smo u jednom trenutku rekli jedno, prođe određeno vrijeme i kažemo s potpunom sigurnošću nešto drugo. Medicina je temeljena na dokazima. Kako dolazi do novih saznanja i dokaza, stvaraju se nova stručna mišljenja. Onomu tko nije direktno u medicini to zvuči nerazumljivo i reći će da su kazane potpuno kontradiktorne stvari. Takva situacija je s jedne strane prednost suvremene medicine, ali i dio problema. Primjerice, zbog toga u farmakoterapiji imamo preporuku kod trudnica koristiti stare lijekove, provjerene, dobro proučene, a ne nove jer uvijek se nešto može dogoditi i promijeniti. Za sve što je novo treba proći određeno vrijeme kako bi se ta pojavnost mogla prepoznati. S druge strane neke su stvari u medicini k'o Biblija, uvijek je isto.

Ali, ono što sa sigurnošću možemo reći da najbolje čuvamo sebe i druge pridržavajući se osnovnih mjera – fizičke distance, pranja ruku i gdje je potrebno nošenja zaštitne opreme. To su tako jednostavne mjere i moram reći da mi je jako žao da ih se više ne pridržavamo. Znate, veći broj oboljelih znači i veću smrtnost jer će zahvatiti i one koji su osjetljiviji na Covid-19 infekciju. A to je ono što želimo izbjeći.

FAZE CJEPIVA

Cjepivo za SARS-CoV-2 je već prošlo faze sigurnosti, ali treba proći i faze učinkovitosti. Mi dosada nemamo iskustvo cijepljenja tolikog broja ljudi, cijele populacije. Ako znamo da sve što dajete može imati nuspojave, moram reći da će zbog sigurnosti procesi još neko vrijeme trajati dok ne počne procjepljivanje. Moramo biti sigurni da je učinkovito i da nije štetno.

Prema brojnim molekularnim istraživanjima dokazano je da onaj koji ima 0 krvnu grupu ima daleko manju mogućnost za razvoj teškog oblika bolesti, dok osobe koje imaju krvnu grupu A mogu razviti ozbiljniji oblik bolesti. Sve to zbiva se na devetom kromosomu gdje su utvrđene te razlike, a otkriveno je i da nekoliko gena na području trećeg kromosoma može uvjetovati da netko zbog specifičnih genskih svojstava bude podložniji ovoj infekciji i razvije teži oblik bolesti.

*Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom