S osmijehom od uha do uha Željko Rančić svakoga radnog dana u prepoznatljivoj plavo-žutoj odori obilazi rajon 112. Ovaj mladi poštar predan je svome poslu koji čini se obožava. Radi nepune tri godine, a posebno je 'kliknuo' sa stanarima područja koje obuhvaća Ulicu dr. Ante Starčevića, kneza Branimira, Gabra Rajčevića i bana Josipa Jelačića sa sporednim ulicama. Za ove, kao i za prošle blagdane, Željko je svojim, kako ih naziva, strankama u sandučić ubacio blagdansku čestitku.

- Vidim da su ljudi tmurni u ovo današnje vrijeme recesije, bolesti, rata… Puno je toga negativnog oko nas, a ja ih želim malo razveseliti, oraspoložiti i podići atmosferu da osjete ljepotu blagdana. Ove godine sam podijelio puno čestitki, bilo ih je toliko da nisam stigao sve napisati pa sam neke i isprintao da malo olakšam posao. Ali i to je od srca jer želim da što veći broj ljudi dobije čestitku – govori Željko koji je tako doista uveselio brojne ulice koje pokriva kao poštar. 

Ovaj 32-godišnji Osječanin u Dubrovnik je došao prije više od dvije godine zbog posla. Otkriva nam kako je ranije radio u hotelu Osijek gdje je nažalost ostao bez posla. Tada ga je otac, koji je svoj cijeli radni vijek proveo kao poštar, nagovorio da krene njegovim stopama. U početku, govori on, nije bilo lako, no brzo se snašao.

'DUBROVČANI SU ME ZAVOLJELI'

- Mislio sam nakon dva dana odustati, ali na svu sreću nisam jer sam vremenom naučio ovaj posao i zavolio ga. Također bilo mi je teško doći u Dubrovnik jer nisam nikog poznavao. Hvala Bogu pa sam izdržao i snašao se. Upoznao sam brojne ljude, prihvatio novitete i mogu reći kako su i Dubrovčani mene zavoljeli. Trudim se, radim svoj posao, svaki dan točno na adresu i na vrijeme donesem očekivanu pošiljku. Kod mene i mojih kolega nikad ništa ne kasni. Trudimo se da stranke dobiju svoja pisme i pakete – priča poštar Željko. 

Dodaje kako je njegov posao većinom pozitivan jer uveseljava ljude.

- Veselje je kad nekome doneseš nešto na vrata i to ga ugodno iznenadi. Taj osjećaj je stvarno super. Ok, ima i tužnih trenutaka, primjerice ako im uručim neki dopis sa suda ili iz policije. Ako primjetim da su  tada tužni, kažem im kako je i to za ljude. Uostalom, moj posao je da im dostavim poštu, to ne mogu sakriti. Poštar mora zazvoniti ili pokucati dva puta, a ja to napravim. Ako mi se otvori, otvori; ako ne, onda idem dalje – jasan je Željko.

Zanimljivo je kako brojni Dubrovčani imaju njegov broj telefona, no njemu to uopće ne smeta.

-Svojim strankama iz rajona uvijek kažem da me mogu nazvati u bilo koje doba dana. Nedavno me zvala jedna gospođa iz Minčete u 21 sat i ispričava se što kasno zove. Rekao sam joj da nikad nije kasno za stranku. Svima dajem svoj broj telefona i mogu me nazvati kad god žele – poručuje Željko koji je malo tužan jer više ne nosi poštu u Grawe centar, Minčetu i Atlant centar. Govori kako se vezao za te ljude koji ga zovu i pitaju zašto ne dolazi, ali objašnjava im kako su ga morali su prebaciti na drugi dio gdje je bio potreban.

Željko posebno ističe kako uživa u blagdanima jer tada ima puno posla koji je prema njegovim navodima uzbudljiv i veseo. Kazuje kako svakodnevno doživljava brojne pozitivne stvari tijekom radnog vremena zbog čega ne može samo jednu izdvojiti.

'EKIPA NA POSLU JE FENOMENALNA'

- Svaki dan se nešto lijepo dogodi! Ljudi me cijene i ja njih, to je najvažnije. Uvijek govorim svojim kolegama u dostavi – ljudi, cijenite se, volite se, grlite se, poštujte se… To su stvari koje su najbitnije, pogotovo u današnje vrijeme – savjetuje Željko te dodaje kako su njegove kolege jednako pozitivne kao on. Posebno hvali ekipu iz dostave Hrvatske pošte Dubrovnik koja je prema njegovim riječima fenomenalna. Govori kako imaju puno posla jer svakoga dana pošta mora biti isporučena, a oni se trude obaviti posao koji ujutro kreće od 7 sati.

Znale su mu se dogoditi i neke manje nezgode. Jednu posebno pamti.

- Bilo je svega poput padova, ali ništa nije bilo kao požar u bursi koji je izbio jer je jednom čovjeku, pored kojeg sam prolazio, upao žar od cigarete točno među moje pošiljke. Na svu sreću brzo sam se snašao jer sam imao bocu vode sa sobom pa sam ugasio vatru. I danas mi je na jednom mjestu bursa progorena pa se sjetim toga. Dobro je da pošiljke nisu bile oštećene – prisjeća se Željko.

Kazuje kako mu je ljeti puno teže raditi zbog visokih temperatura što ga više umara nego zimi, kad je možda veći obujam posla. Željko nam otkriva kako Božić provodi u rodnom Osijeku, dalje putuje za Budimpeštu, a Novu godinu će dočekati u Turskoj. 

- Slobodan sam do 10. siječnja. Mislim da sam zaslužio ovaj godišnji odmor jer sam se trudio i radio. Ništa mi nije teško, ali evo čovjek dođe do jedne razine kada mu je potreban  odmor – zaključio je za Dubrovački dnevnik omiljeni poštar Dubrovčana Željko Rančić.