Za sve je 'kriva' ljubav prema čitanju, iz raznog štiva već godinama 'vrišti' kako svjetska populacija stari, sve stariji su stanovnici Europe, pa i Hrvatske, a taj podatak Puljića je naveo na dublje razmišljanje o njegovoj karijeri. 

„Uvijek sam imao empatiju prema starijim ljudima i njihovim potrebama, to je nešto s čime se rodiš, imaš ili nemaš. Dugo mi je to stajalo negdje po strani, a nakon posla u medijima i u Dubrovačko-neretvanskoj Županiji, sada sam došao u zrele godine kada bih radio nešto što mi je priraslo srcu. Iskoristio sam priliku koja se otvorila, prijavio sam se i krenuo u nešto novo“, govori Puljić. Kako kaže, na natječaj za rukovodeću poziciju dubrovačkog Doma odlučio se prijaviti kada je izmjenom Zakona o socijalnoj skrbi omogućeno da ravnatelji budu osobe koje nisu iz domene socijalnog rada.

KOMUNIKACIJA KAO KLJUČ

Njegov adut u rukavu je upravo struka koja nije dio sustava socijalne skrbi, a riječ je o komunikologiji - umijeću komuniciranja, a dobra dvostrana komunikacija nerijetko je ključ rješenja raznih 'zategnutih situacija'. Puljić je, naime, dugogodišnji novinar, voditelj i viši stručni suradnik za protokol, medije i odnose s javnošću u Uredu za odnose s medijima Dubrovačko-neretvanske županije. 

„Tu sam vidio svoju prednost u odnosu na druge kandidate koji su se prijavili na natječaj za ravnatelja. Kažu mi djelatnici kako im se 'sviđa kako pričam', samo je pitanje kako će im se sviđati što radim. Moja vrata su stalno otvorena djelatnicima i korisnicima, a da bi riješili probleme u komunikaciji potrebno je puno razgovarati sa svima jer izazov je pomiriti različitosti koje postoje. Želio sam otvoriti mogućnost da zajedno gradimo prema vani, realnu sliku onoga što se događa u Domu. To ne mogu napraviti sam, ali s ovim ljudima, ovdje, mogu“, govori Puljić i otvoreno dodaje kako se nada da će sada Dom biti zastupljeniji u medijima, ali u pozitivnom svjetlu.

„Tople ljudske priče su uvijek ono što nas novinare privlači, a ovdje ih zaista ima, životne priče tih ljudi su nešto što me drži i pruža zadovoljstvo. Kada izađem vani odradio sam radni dan, ali zadovoljstvo ostaje“, iskreno će. 

NEKAD JE RJEŠENJE TOLIKO JEDNOSTAVNO, DA LEŽI U JEDNOM OSMIJEHU 

Kaže kako je o potencijalnim problemima prvo pitao korisnike. „Oni ne vide probleme u onome gdje ih mi vidimo, nisu zabrinuti kada i kolika će biti plaća, niti kada je na posao došla jedna kolegica ili pošla druga. Njih brinu neke druge, osnovne stvari, zato sam zamolio djelatnike da im ne bude teško pokloniti svakome korisniku osmijeh i kad im je najteže. Kada im se pokaže nešto pozitivno, to se zaista vrati stostruko. Volim doći na posao nasmijan i otići s posla nasmijan - ako je ikako moguće, a vjerujem da će to iz dana u dan postati uobičajeno u našem Domu i Thermoterapiji“, govori. 

S NOVIM VODSTVOM DOLAZE I PROMJENE

Dodaje kako je djelatnike zamolio da mu na pregled daju neke stvari s kojima se susreću svakodnevno i koje se može rješavati odmah, pa je od toga krenuo. 

„Najvažnije je rješavati one goruće stvari koje njima smetaju, a imamo i nekih krucijalnih stvari za čija će rješenja trebati vremena.  Krenuli smo s popravkom dizala u Thermoterapiji jer je to osnovni problem za dnevni transport hrane, i za korisnike koji se njime koriste. Međutim, to je privremeno rješenje jer bi lift trebao biti nešto veći prema standardu, a to nam je prvi dugoročni zadatak“, govori Puljić i dodaje kako nakon dizala u izdvojenom objektu Termoterapija na red dolazi i dizalo u Domu koje već dugi niz godina nije 'sređeno' pa se često kvari. 

'TU SMO ZBOG KORISNIKA, DA ZAMIJENIMO SVE ŠTO ONI NEMAJU'

Prvo što je napravio po preuzimanju dužnosti ravnatelja bio je sastanak s korisnicima. 

„Smatram da su korisnici osnovni razlog zašto smo mi svi ovdje u Domu i trebamo učiniti da njihov boravak bude što ljepši, da im svaki dan bude kao u njihovom domu. Ovdje smo da zamijenimo sve ono što oni u ovom trenutku nemaju, a jedino nas imaju. Zbog toga sam se prvo sastao s njima, a nakon njih sam smatrao da moram poći u Thermoterapiju gdje sam se sastao s korisnicima i zaposlenicima, nakon čega sam se sastao sa zaposlenicima Doma“, govori Puljić. Bio je to njegov osobni izbor, a ne skriva kako je jedan od razloga takvoga redoslijeda bila nezavidna situacija u kojoj se našla Termoterapija, a koja traje već neko vrijeme. Medijske stupce punile su izjave nezadovoljnih zaposlenica, a intenzivno su se spominjali narušeni međuljudski odnosi

„Thermotherapija, iako po strani, sastavni je dio ovoga Doma. Do sada je bila postavljena situacija kao da su to dva odvojena mjesta i kao da ondašnji problemi nisu problemi Doma. Ne slažem se s tim, jer svi mi imamo problem ako Thermoterapija ima problem, pa i moramo pomoći da se to riješi“, govori Puljić i apostrofira kako su sjeli za stol, razgovarali i otvoreno iznijeli sve što se događalo.

'DOŠAO SAM U DOM S PREDRASUDAMA, A ZAKLJUČIO DA SITUACIJA NIJE LOŠA'

„Razumijem da su se našli u nezavidnoj situaciji i išli su po onome što su jedino vidjeli kao izlaz. Ništa im ne zamjeram, niti istupe u medijima niti kritiziranje, ali sada je došlo vrijeme da pokušamo zajedno stati na loptu i vidjeti što smo time napravili. Dobili smo jednu sliku u javnosti koja ne odražava stvarno stanje. S predrasudama sam došao u ovaj Dom prije par dana, a kada sam ušao unutra zaključio sam da situacija uopće nije loša. Zaista sam mislio da ću zateći puno gore stanje i da će puno teže biti preuzeti sav posao i krenuti dalje. Zato od srca zahvaljujem svim prethodnim ravnateljicama koje su odradile svoj dio posla i koje su dosta dobroga napravile. Na kraju mog mandata će sigurno netko reći što je bilo dobro, a što nije, svi ćemo imati pozitivne i negativne strane“, govori Puljić i ističe kako se s bivšom ravnateljicom Marinom Sambrailo 'rastao' u dobrim odnosima. 

POTREBNO JE JOŠ STRUČNJAKA I POMOĆNOG OSOBLJA 

Proteklih je dana sagledavao cjelokupnu sistematizaciju i donio odluku kako treba zaposliti dodatan kadar, od pomoćnog pa do stručnog i medicinskog osoblja. Ističe kako je u prvom redu bitno da imaju dovoljan broj medicinskih sestara i njegovatelja, ali neodvojivo je to i od potrebe za pomoćnim osobljem jer je jednako važna čistoća Doma i kuhinja, a svaki odjel dio je jedne cjeline koja mora funkcionirati. 

„Očekujem da će bar ova pozitivnija atmosfera koju pokušavamo stvarati u kolektivu otvoriti i drugim ljudima oči da nam se priključe. Mi možemo ovdje stvoriti sebi ugodno okruženje za rad ili s druge strane možemo imati lošu situaciju i dolaziti i odlaziti nezadovoljni s posla, to mislim da nikome nije u interesu i svi su se s time složili. Sada je na nama da tu dobru atmosferu i situaciju prenesemo na druge potencijalne zaposlenike Doma“, govori Puljić ne skrivajući shvaćanje kako je situacija na tržištu rada nezahvalna.

„Dubrovnik je turističko središte u kojem imamo problem s pronalaskom kadra. Zašto bi jedna spremačica, koja može na drugom mjestu zaraditi puno više sredstava za isto vrijeme rada, došla ovdje? Međutim, svatko nalazi neke svoje prednosti i mane, samo je pitanje što želimo - mirni pristup svome danu i raspolaganje vremenom ili se želimo opredijeliti za sezonu i tada se posvetiti poslu maksimalno. Tržište nije jednostavno, posebice za medicinsko osoblje, ali i za uslužne djelatnosti, odnosno za kuhare, poslužitelje hrane i spremačice – njih je možda i najteže naći. Ipak, ima ljudi koji su zainteresirani priključiti nam se i nadam se da će se iz toga izroditi nešto. Nije ugodno raspisati natječaj, a da vam se nitko ne javi“, apostrofira.

LISTE ČEKANJA SU OGROMNE, ALI NISU REALNA SLIKA

Trenutno na listi čekanja Doma za starije osobe Dubrovnik ima 480 ljudi, no to nije realna slika. Zašto, pojašnjava Puljić. 

„Pojedinci predaju molbu u ovaj Dom, u neki drugi i treći dom i svugdje su na listi čekanja. Prilikom poziva iz našeg Doma kako se oslobodilo mjesto, oni često odbijaju jer im u tom trenutku ne odgovara. Kada čovjek čuje da imamo 480 ljudi na listi čekanja to zvuči strašno, ali to ne znači da bi sada trebalo otvoriti novi dom s 480 mjesta i da bi on bio pun. Ne bi, jer svi ti ljudi na listama čekanja, ne žele ili ne trebaju u datom trenutku mjesto u domu. Neki se prijave na listu sa 65 godina, a dom će im trebati tek za 10 godina, a možda im neće trebati nikada. Sve ovisi kako se stvari poslože, nekada bude hitnih situacija i tu se promptno reagira. Što se tiče Dubrovnika i okolice ipak mislim da odgovaramo svim izazovima“, govori Puljić. 

A ŠTO JE S POSKUPLJENJIMA?

„Trenutačno nemamo nikakve najave da bi se trebala mijenjati cijena, ono što znam jest da smo trenutačno izrazito konkurentni na tržištu što se cijene tiče i trudit ćemo se zadržati to. Ovaj Dom vodim kao menadžer i moram gledati ekonomski da su troškovi puno porasli u odnosu na prethodne godine, ali nadam se da se to neće reflektirati na krajnje korisnike, bar ne za sada“, govori.

'ZNAM DA EMOCIJU UVIJEK NOSIM SA SOBOM'

Osim što je mjesto nekih lijepih priča iz minulih vremena, uspomena i novih prijateljstava, domovi za starije osobe neminovno su i mjesta nekih tužnih događaja, životnih sudbina i krajeva. Da nije uvijek jednostavno praviti distancu između posla i sebe kao osobe 'od krvi i mesa', potvrđuje i Puljić. 

„Teško je to. Uvijek sam posao nosio doma, a čovjek ili jest ili nije emotivan. Ne bih rekao da je to pitanje struke, pa da bih se naučio drugačije nositi s tim - jednostavno znam da to uvijek nosim sa sobom. Ali pokušavam ih saslušati, jer slušanje učini veliki dio svega. Naravno, imamo stručne službe ovdje, ako želimo na taj način pomoći osobi. Ja ne radim direktno s korisnicima jer sam nadređen zaposlenicima, a s korisnicima želim ostvariti dobar odnos. Naše stručne službe su te koje će reći kako njihovi problemi utječu na njihov život, a ja sam i dalje samo čovjek i moram ih doživjeti. Teško mi je kada pričaju o tome da njihovo dijete dolazi po njih, svaki dan iznova, a svjesni smo svi da ne dolazi, ali podržim ih, pružim im nadu. To nisu ljudi na koje su njihova djeca ili rodbina naviknuli i koje su zapamtili, to su ljudi koji su se uslijed godina malo promijenili“, zaključuje naš razgovor novi ravnatelj Doma za starije Dubrovnik, Ivica Puljić.

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika