INTERVJU S GRADSKOM VIJEĆNICOM Ivana Šepak: Utopija je da kultura opravdava proračunska sredstva
Gradska vijećnica Dubrovačke stranke i turistička vodička Ivana Šepak jedna je od rijetkih osoba u gradskoj politici koja dolazi iz privatnog sektora.
Upravo ta činjenica, ali i ona da dolazi iz Ivanić Grada na neki način Ivani Šepak pružaju inicijalnu distancu prema nekim gradskim procesima i pojavama, kako političkim, tako i društvenim, što je čini kvalitetnom sugovornicom, pogotovo u vrijeme od korone kad je naglašena u ekonomskom smislu razlika između privatnog i javnog sektora.
S Ivanom Šepak tako smo razgovarali upravo o navedenom, ali i svemu drugome, od odnosa u DUSTRA-i do dubrovačkog smjera u turizmu.
OČEKUJEM SEZONU KAO NAKON RATA
Evo nas, pravimo politički intervju u ovo nezahvalno vrijeme pandemiološke krize izazvane virusom bolesti Covid-19. Da je ovo netko rekao prije samo nekoliko mjeseci...
- Ne znam sjećaš li se, ali u siječnju je još ministar zdravstva bio Milan Kujundžić, opterećen novinskim člancima o sebi. Premijer ga je ekspresno smijenio krajem siječnja, rekavši kako ministar radi vlastitih rastrzanosti ne posvećuje dužnu pozornost novom virusu. Iskreno, smijala sam se tom obrazloženju, a vidi nas danas, zatvoreni smo u vlastitim kućama. Inače je moj životni motto “pripremaj se za najgore, nadaj se najboljem”. Ne dozvoljavam crnim mislima da me preuzmu, iako moja predviđanja sada u vezi turizma, u svjetlu novih informacija, nisu pretjerano optimistična, no znam da ću dati zadnji atom svoje snage da pretvorim ovo u pozitivno iskustvo i kvalitetnu pripremu za budućnost.
Kakva su neka osobna predviđanja oko sezone?
- Zabrinuta sam kao što su i svi djelatnici u turizmu, broj turista ove godine će biti vjerojatno kao u godinama tijekom i neposredno poslije rata. Imat ću manje posla, zarada će mi biti gotovo nepostojeća ako granice ostanu zatvorene, ali u svemu tome moram zadržati optimizam jer uvjerena sam da naši strani posjetitelji jedva čekaju da stege popuste i da dođu na naš Jadran. Ovisim o državnim odlukama i osjećaj mi trenutno nije bajan, ali nisam sklona nikakvim katastrofičnim scenarijima. Jednostavno, bit će kako bude, a ja ću gledati da budem spremna na sve varijante.
NEKI U JAVNOJ UPRAVI ZASLUŽUJU MOMENTALNI OTKAZ
U Gradskom vijeću ste jedni od rijetkih koji imaju svoj privatan posao. Većina je dio sistema, dio javne uprave.
- Ne volim uopće razmišljati o drugima. Znam da je svakome njegova muka najveća. Ali dobro, činjenica je da imaš manje briga na pameti kad ti svaki mjesec uredno stiže plaća.
Dobro, nema potrebe stupnjevati muku, ali aktualno je pitanje i trenutno između privatnog i javnog sektora. Javni sektor se ne želi odreći novca, privatni sektor tvrdi da on prehranjuje javni...
- Da, moram u ovom slučaju stati na stranu privatnog sektora. Doduše, osobno sam u nezahvalnoj poziciji jer znam puno vrijednih ljudi koji rade za Grad i za državne službe, za njih bi se založila u svakom dobu dana ili noći da ostanu raditi. Na žalost, oni imaju puno kolega koji nisu savjesni poput njih i koji zaslužuju otkaz momentalno.
Kao osobi koja prati tržište, koja je upoznata s ekonomskim silnicama, što mislite o budućem smjeru gdje bi mogli ići?
- Hrvatsku očekuje povratak na tvorničke postavke, to je moj neki osjećaj. Iseljavanje bi moglo izostati ovoga puta jer kad su redovi prije 11 godina bili na Zavodima za zapošljavanje diljem Hrvatske, naši sugrađani su imali opciju otići raditi u inozemstvo, ovog puta je kriza zahvatila cijeli svijet i opcije rada u inozemstvu će biti sužene. Hrvatska je u godinama rasta BDP-a fiktivno smanjivala nezaposlenost, a zaposlenost nije rasla, to nikako nije zdravo okruženje niti za investicije niti za mlade ljude koji tek stupaju na tržište rada.
NEKI KAO DA NAM SE RUGAJU
Je li zato taj svojevrsni bijes prema javnom sektoru razumljiv, jer neki su se jednostavno osigurali u trenutku kad su ušli u politiku. Dakle, ušli da od politike dobiju, a ne da društvu daju, iako je cinično govoriti o ikakvom davanju...
- Bojim se da javni sektor percipiramo kroz isturene političke figure u likovima ministara, njihovih zamjenika, asistenata... Stoga bijes ljudi koji su u privatnom sektoru buja, ne bez razloga. Imamo osjećaj ponekad kao da nam se rugaju.
Ali što onda reći o pijunima. Za visoke figure znaš da su neminovni, ali dojam mi je da danas moraš imati političku konekciju za obnašati bilo kakav posao.
- Mislim da ljudi moraju razmisliti što žele od svojih vlastitih života. Plaće na nižim pozicijama u javnom sektoru nisu baš reprezentativne, osim ako govorimo o nekim rukovodećim mjestima. Ono što želim reći, kakvu motivaciju moraš imati da želiš raditi u javnom sektoru na nekoj srednje zahtjevnoj poziciji pa da ideš tražiti veze i poznanstva koja bi ti takvu poziciju osigurali? Vrijedi li tvoj život pet tisuća kuna mjesečno? Tako ja gledam, jer ako vrijedi, to znači da onaj koji ti je to osigurao te posjeduje. Meni osobno je to previsoka cijena.
Ima tu nešto i sociološkog predznaka. Ljudima znači obnašati javne funkcije jer tako mogu reći da su prst i nokat s tim i tim. Dakle, kao što je s 12 godina bio najjači šut u nogometu, a s 15 godina Tomos, danas je posao u javnoj upravi. Makar na parkingu.
- E to je ono što smo pričali nedavno. Onda i eto mog vlastitog primjera. Svaka majka je ponosna na vlastito dijete, ma kakvo ono bilo, pa tako i moja majka. Kad ju netko pita čime se bavim, ima poteškoća s objašnjavanjem jer to nije neki "glamurozni" posao, ali ne hajem baš za to što tko misli, mislim da sam vlastitim radom zadnjih pet godina uz moje poslovne partnerice postigla puno. Da, ljudi vole biti u društvu nekoga tko je u javnoj upravi, meni to baš nije shvatljivo, no prihvaćam da svatko ima svoje veselje.
UŠLA U POLITIKU ZBOG RAGUŽA
Dakle, osoba ste za koju je jasno jedan kroz jedan da sve što radi radi sama. Vaš novac ovisi isključio od toga koliko ste u stanju biti dobra vodička i što kao takvi radite u stranci?
- Da, to je priča koja nije baš interesantna, ali se provuče to pitanje s vremena na vrijeme. Bila sam jedna od onih koja je razmišljala otići raditi u inozemstvo i drago mi je danas da nisam. U Dubrovniku živim s prekidima gotovo 15 godina, recimo da sam od 2014. tu za stalno. Sasvim slučajno, posredstvom prijateljice, upoznala sam Željka Raguža na kavi i šokirala se da je on političar. Naime, meni je bilo naprosto nevjerojatno koliko je pristupačan i normalan, a u vrijeme kad sam ga upoznala on je bio drugi čovjek grada Dubrovnika, dogradonačelnik. Pomislila sam da možda nije sve tako crno-bijelo kako sam to zamislila, pridružila sam se tada HSS-u, a onda iza DUSTRA-i. Politici trebaju ljudi poput mene, a naša stranka ima stvarno velik broj mladih, što nema nijedna druga stranka mislim. To mi se baš sviđa kod nas.
Koliko vas ima sad? Malo kao da su vam splasle aktivnosti... Mislim na razdoblje prije korone.
- Ima nas 480. Imamo redovne stranačke sastanke, sastanke odbora unutar stranke, no naravno, to je sada sve pauzirano. Tužna sam jer smo pripremili fantastičnu priču koja je aktualna u svijetu, pripremili smo promotivne materijale, promidžbene aktivnosti, ma sve živo, i sad to moramo pauzirati radi nekog malog virusa. Radujemo se danu kad ćemo se moći vratiti našem normalnom životu.
Oko čega promotivne materijale?
- Ne smijem reći. Pripremili smo jednu suvremenu priču, htjeli smo ukazati na jedan problem koji nam smeta, htjeli smo iskoristiti naš politički utjecaj jer ipak smo sluge svojim građanima, tu živimo, dijelimo njihovu sudbinu, namjerno smo se malo povukli jer nismo htjeli da bilo što zasjeni tu priču i eto, sve stalo. Moramo čekati.
Je li povezano s turizmom?
Svaki naš član pomaže svojoj zajednici na najbolji način na koji može, osobito u ovo vrijeme karantena, brinemo o našim potrebitim građanima. Ne želimo o tome na sva zvona. A ovaj naš projekt koji je spreman će dočekati svjetlo dana čim se ovo sve smiri.
DUBROVNIK NIJE OSUĐEN NA MASOVNOST
Pitam oko turizma jer je naravno Dubrovnik neodvojiv od toga Misliš li ti da je moguća u Dubrovniku ta nekakva održivost koja se spominje, dakako pod uvjetima da stvari idu svojim tijekom u epidemiološkom smislu.
- Mi kao građani se moramo držati reda, onda to zahtijevati od naših gostiju. Ako mi ne recikliramo, ako mi ne brinemo oko gomilajućeg smeća i otpada u našoj neposrednoj blizini, ne možemo to niti očekivati onda od naših gostiju.
Ali je li to ustvari utopijski pojam, pojam održivog turizma za destinaciju koja je osuđena na masovnost?
- Mislim da Dubrovnik nije nipošto osuđen na masovnost i mislim da nije utopija ako želimo da nam je okoliš čist i uredan. Sve se može. Venecija se često uzima kao loš primjer, a to mene osobno smeta jer ti ljudi koji Veneciju kude su bili tamo jednom ili nijednom. Ja pođem otprilike četiri puta godišnje. Naša prilika leži u razvitku dubrovačke okolice. Oživimo Gornja sela, omogućimo da ljudi iz Mokošice ne idu po sat vremena do grada ljeti, počnimo cijeniti Konavle i seosku proizvodnju, imat ćemo raj na Zemlji.
Ali hoću reći, pojam održivosti mi se veže uz područja koja imaju jaku IT industriju, u čijem zaleđu su i tvornice... U Dubrovniku mi to ne štima. Mislim, koliko je sad ljudima održivost na pameti u momentu kad su se zadužili, a kad očito neće biti sezone, kad će propadati...
- Da. Dolazi vrijeme kad ćemo morati duboko promisliti o našim osobnim izborima i poslovima. Ovo je prilika za Dubrovnik da presloži redove, bilo bi odlično kada bismo imali laboratorij svjetskog glasa koji bi nekoliko puta godišnje imao svjetske simpozije o najnovijim postignućima i otkrićima koja su proizašla iz tih laboratorija, imamo preduvjete za poticanje lokalnog uzgoja hrane i mesa... Išli smo linijom lakšeg otpora budući da su bez obzira na okolnosti gosti dolazili k nama iz svih pravaca svijeta. Mislim da je ovo prilika za nešto vrlo pozitivno, za sve nas.
NEKI SE NADAJU DA ĆE NAS HDZ POJESTI
U biti smo spontano kroz turizam malo zašli s pitanja DUSTRA-e i Vas. A tu je ono s čim smo otvorili razgovor. Dakle, DUSTRA i zapošljavanje od čega ne treba bježati. Naravno, postoje i kvote za gradska poduzeća i ustanove, no mene zanima vaše mišljenje je li neki samo zato ulaze u tu stranku?
- Teško mi je govoriti za druge koje su njihove pobude za ulazak u bilo koju stranku. Ima puno mladih koji slijede roditeljske stope i pridružuju se poznatim imenima. Mi smo bili totalni autsajderi, govorili su nam da ćemo osvojiti jedva jednog vijećnika na izborima, mislim da je mnogima zastala knedla u grlu kad su se glasovi prebrojavali. Velika većina se DUSTRA-i pridružila iz jednakih pobuda kao i ja, a to je bila želja za promjenom, sumnjam da su skriveni motivi ležali tu. To se najbolje može vidjeti na našim godišnjim okupljanjima gdje vlada potpuno ležerna atmosfera. U stranci sam stekla neke doživotne prijatelje i na tome ću biti dovijeka zahvalna jer ne znam gdje bih te ljude drukčije upoznala. Znam da ovo zvuči nerealno, ali takva je atmosfera u našoj stranci. Na papiru nas je upisano 480, ali simpatizera ima barem još toliko.
Vlahušić kaže da će vas HDZ pojesti.
Neće. Ne pratim što drugi govore. To se možda neki nadaju, ali i oni će se gorko razočarati.
O KULTURI I UTOPIJI
Generalno ste prvi koji ste javno podigli kažiprst protiv vagona novca koji se slijeva u kulturu
- Osobno ne bih niti riječ rekla kada bih vidjela makar neko nastojanje tih ljudi da zarade sami nešto novca. Sve dobivaju iz subvencija i to me rastužuje. To je i moj novac, moj PDV, moj prirez, koji se preraspoređuje bez da me itko pitao je li se slažem s tim. Baš me to rastužuje.
Pođete li recimo na Ljetne igre.?
- Išla sam kad sam studirala u Dubrovniku, to je bio svemirski brod tada u usporedbi s današnjicom. Na žalost, nikako ne stižem zadnjih godina jer naprosto nemam vremena. Ne želim se dovesti u situaciju da me neki fotograf snimi kako sam zaspala u sjedalici jer tempo mi je ljeti ubitačan. Zadnje što sam gledala je bila Kafetarija i bila mi je odlična, uživala sam u predstavi.
Kako svemirski brod?
- Selekcija predstava, glumačke zvijezde, sama atmosfera... Ne zaboravi da sam ja porijeklom sa sjevera Hrvatske. Nama na sjeveru su Ljetne igre nešto poput Hollywooda. Ma kakva Venecija, Cannes, Ljetne igre su naš hrvatski brend, ime koje je preraslo lokalne okvire. Imala sam silnu želju poći na predstavu lani ili preklani koja se održavala na Lokrumu, nije Ekvinocio, ne mogu se sjetiti koja je bila. Ljudi su se usred prvog čina počeli demonstrativno ustajati i napuštati otok jer je predstava bila ubitačno dosadna, pa gdje toga ima?! Znaš li što bi se meni dogodilo da imam privatnu turu i da mi gosti usred ture zijevaju i napuste me jer sam dosadna? Ne bih nacrtane ovce više iza toga mogla voditi, a gostima bih novac morala vratiti. Mi za nagradu Ljetnim igrama još povećamo proračun. Pa gdje toga ima?! Nisam ogorčena samo na njih da ne ispadne da je ovo paljba samo po njihovoj instituciji, takva je situacija po cijeloj Hrvatskoj i mislim da je vrijeme da se kultura skine iz proračuna.
Mislite, donekle skine, ako ne mogu opravdavati uložena sredstva?
- E to je već utopija.
Nekakav je konsenzus da ste dosta dobili na toj politici oko kulture, kao da je artikuliran većinski stav.
- Financiranje kulture je osinje gnijezdo, tko se ulovi toga, ne provede se dobro. Jedan ministar je odlepršao jer se ulovio sličnih tema, nije bila kultura u fokusu, ali povrijeđeni su partikularni interesi i morao je odstupiti. DUSTRA se ne boji. Ono što tišti naše građane, tišti i nas. Negdje sam pročitala, netko mudar je izvukao iz proračuna koliko kultura dobije novaca, ukupno sve izložbe, predstave, ma sve živo. Podijeljeno po glavi stanovnika, dođe na 500 kuna po osobi. Zamisli da dobijemo 1.1. svake godine od Vlade RH mi, svaki pojedini stanovnik RH, vaučer na 500 kn kojeg možemo potrošiti na ime kulture, ne možemo ga unovčiti nego moramo ići na predstavu ili nešto po našem izboru. Svi djelatnici u kulturi bi se trudili svojski da nas privuku. Naravno, to je utopija da će se ikad išta slično ostvariti, ali daje čovjeku za razmišljati...
VIDIM SE KAO TRIBUN GRAĐANA U VIJEĆU
Dotaknuli smo se dosta toga, turizma, DUSTRA-e i Dubrovnika... Evo, amo reći za kraj, izbori su za skoro pa točno godinu dana...
- Vrijeme stvarno brzo prolazi, imam osjećaj da su oni prošli izbori bili jučer, a već će četiri godine isteći. Moje osobne ambicije su ostati u vijeću i nastaviti služiti svojim građanima, zbilja se vidim kao njihov tribun, a oni se osjećaju slobodnima zaustaviti me na ulici ili u javnom prijevozu da podijele svoje jade sa mnom ili traže savjet i za to im uvijek rado stojim na raspolaganju, pa čak i ako će me pokuditi, to je "rizik" posla. Naša stranka raste, ljudi nam iskazuju potporu i to nam kazuje da smo na ispravnom putu. U mom poslu povratna informacija je vrlo važna, moraš gledati govor tijela i biti dobar psiholog da shvatiš sviđa li se gostu što govoriš, ako povratni signal nije dobar, prilagođavaš priču dok nije onako kako treba biti. Jednako je i u politici, povratne informacije koje dobivamo su odlične. Radujemo se nadolazećim izborima, volimo izazove. Nadam se da će nam i ovaj put politički konkurenti prognozirati jednog vijećnika.
Imate li intenciju se profesionalno baviti politikom?
Sada, u ovom trenutku, teško. Profesionalno bavljenje politikom zahtijeva potpunu predanost i koncentraciju. U fazi sam kad razvijam svoj vlastiti posao koji traži puno vremena i ne ostaje mi prostora za bilo što drugo. Sudjelovanje u gradskom vijeću mi je idealno, nekoliko dana unaprijed se kvalitetno pripremim za sjednicu po točkama, posvetim jedan dan u mjesec ili dva toj sjednici, dam sve od sebe, potom nastavljam sa svojim poslom po uobičajenom rasporedu. Bilo koje drugo mjesto u politici bi me ograničilo, što naravno ne znači da neću u budućnosti drugačije razmišljati. Zasad mi je odlično ovako kako jest, još samo da nam otvore granice i bit će super.