Debora Petrović, rođena Dubrovkinja, svoje prve ozbiljne korake u turizmu napravila je u hotelu Hilton Imperial, gdje je stekla temeljno znanje o hotelijerstvu i funkcioniranju sustava iznutra. Tijekom godina prošla je sve razine turističke industrije, gradeći iskustvo koje danas stoji iza njezina poduzetničkog uspjeha.

Već jedanaest godina živi i radi u Zagrebu, gdje je, nakon bogate hotelijerske karijere, osnovala vlastitu tvrtku te se pozicionirala kao jedna od vodećih inovatorica u sektoru kongresnog turizma. Kao potpredsjednica Hrvatske udruge profesionalaca kongresnog turizma (HUPKT), aktivno radi na osnaživanju struke i poticanju cjeloživotnog obrazovanja, a posebno je ponosna na projekt Meetex - prvu i jedinu hrvatsku kongresnu burzu, koja je značajno pridonijela razvoju MICE industrije u Hrvatskoj. U razgovoru smo se dotaknule turizma danas, razvoja gradova, važnosti kongresnog turizma te vizije budućnosti ove dinamične i sve važnije grane gospodarstva.

Kako je krenula vaša karijera u turizmu?

- Krenula sam prije 20 godina u hotelu Hilton Imperial Dubrovnik gdje sam radila ukupno sedam godina. Tamo sam krenula od telefona, recepcije i kasnije prodaje. To je jedan prekrasan hotel s bogatom povijesti, na prekrasnoj lokaciji. Bilo mi je veliko zadovoljstvo raditi u okruženju s takvom poviješću i ambijentom, a velika prednost je bila i sama kompanija Hilton koja je svjetski brend koji nudi puno prilika za edukaciju i rast. To je super kombinacija koja me je formirala u poslovnom svijetu.

Kako je tada izgledao dubrovački turizam? Je li bilo priče o prekomjernom turizmu i gužvama?

- Dubrovnik je magnet i nema problem potražnje, ona je stalno prisutna što u neko doba postaje opterećenje i veliki izazov kako se nositi s time. Mislim da 20 godina nije dovoljan odmak da bismo govorili o nekim velikim promjenama, to je tada izgledalo slično onome što sad imamo, s tim da se izgradilo i renoviralo još više hotela, možda je bilo manje apartmana i low costera.

Jesu li građani nekad prije bolje živjeli?

– Imam dvojaka razmišljanja vezano za to. Danas imamo, zbog razvoja turizma, puno prednosti, ali ima i mana. Mislim da smo se nekad više družili, više smo živjeli na ulicama grada i upravo tu vidim najveću promjenu. Ljudi danas žive drukčije, a dok sam ja bila dijete nekako smo više bili po Gradu, odlazili na Stradun i to je bio dio odrastanja. Vremena su se promijenila i od toga ne možemo pobjeći, ali može se poraditi na kvaliteti života građana pa i na ugođaju koji nudimo u destinaciji za naše goste. Oni dolaze upravo radi toga. I ja, kad putujem, želim doživjeti autentičnu priču i upoznati građane. Pečat destinacije su uvijek ljudi.

Mora li se život građana žrtvovati zbog uspjeha turizma?

- Nije to jednostavno postići, ali moguće je ostvariti. Zahtjeva pomno planiranje i vrhunski menadžment destinacije tako da se ne može razmišljati samo o razvoju turizma i poboljšanju prosječne cijene, nego treba misliti o kvaliteti života destinacije. S time se bore sve države koje imaju tako veliku potražnju poput nas. Ali ipak mislim da je to moguće ostvariti, da nije samo floskula i na tome treba sustavno raditi. Vrijeme je da se redefiniramo, ne možemo raditi copy-paste i oslanjati se na sunce i more. To je fenomenalno, ali definitivno nam treba selektivni turizam i specijalizacija u budućnosti.

Je li vama smeta kada dođete u grad ljeti i 'zaglavite' u prometu?

- Često dođem u Dubrovnik i mislim da smo mi navikli na dobre uvjete što se tiče klime, zraka pa i zasićenosti prometa. Zagreb je puno gori. Nije to tako strašno u Dubrovniku, ali naravno da uvijek može bolje i tome treba težiti.

Dugo radite u turizmu i sigurno ste puno putovali. Koji je vama grad primjer održivog turizma?

- Evo možemo se malo osvrnuti po susjedstvu i mislim da Slovenija radi jako dobre stvari. To je država koja je manja od nas, ali dosta radi po pitanju održivosti i nemaju zagušenosti. Ono što se smatra ekskluzivnošću nije nužno neka blještava zgrada i nešto sjajno izgrađeno. Ponekad se osjećate posebno, dođete na predivnu plažu s najljepšim pogledom na svijetu, a onda se suočite s gužvama i tada se gubi taj osjećaj ekskluzivnosti. Mislim da to manjka Dubrovniku i ponekad je prepreka jer klijenti doživljavaju destinaciju kao prezasićenu. Kada je nešto dostupno svima, onda nije možda toliko ekskluzivno. U Sloveniji sam primijetila niz pametnih poteza i mogli bismo reći da je taj turizam održiv.

Kakvi su trendovi kod vas u kongresnom turizmu?

- Upravo taj vid turizma bi nam trebao pomoći oko produljenja sezone i na tome se radi. Manjka nam kongresnih centara o čemu se dugo govori, ali treba se poraditi i na infrastrukturi gradova, jer to je turizam koji donosi trajnu vrijednost, to je pametni turizam i mislim da su specijalizacije i niše budućnost. I u tom segmentu turizma traži se autentičnost, a Hrvatska ima ljude kao svoj 'forte'. Kongresni turizam zahtjeva puno znanja, pažnje i autentičnosti. Uvjerili smo se kako ljudi vole raditi uživo jer je bitna interakcija – tada dolazi do razmjene ideja, znanja, sklapaju se poslovi i pronalazi inspiracija.

Treba li Dubrovniku veliki kongresni centar o kojem se govori godinama?

- Bilo bi sjajno imati kongresni centar, ali Dubrovnik ima jedan put do zračne luke i nema letova izvan sezone tako da nije jednostavan odgovor. Kada sam radila analize koliko je skupova od preko 500 osoba, došla sam do podatka da takva događanja čine mali postotak ukupnih događanja. U gradu manjka prostora za mnogo toga i jedan kongresni centar neće spasiti stvar. Destinacija mora biti spremna za to, dostupnost je presudna, ali ima i dosta drugih pitanja koje trebamo rješavati.

Meetex je prva i jedina hrvatska kongresna burza. Možete li pojasniti kako funkcionira?

- Krenuli smo 2019. godine s idejom da je Hrvatsku najbolje predstaviti u Hrvatskoj jer imamo što pokazati. Mi prezentiramo najbolje od hrvatske ponude i tu se okupljaju svi hrvatski dionici kongresnog turizma i predstavljaju internacionalnoj publici, ne samo hoteli i agencije nego svi koji sudjeluju u kongresnom turizmu. Iduće godine u ožujku imat ćemo osmu ediciju u hotelu Westin. To je nacionalni projekt koji je prepoznao i javni sektor, imamo potporu Hrvatske turističke zajednice, TZ-a Grada Zagreba i naših vjernih izlagača koji redovito dolaze, imaju prilike sklopiti poslove, predstaviti se kupcima koji će kasnije posao dovesti u Hrvatsku. Inače, Hrvatska udruga profesionalaca kongresnog turizma (HUPKT) djeluje kao organizacija koja radi na profesionalizaciji i edukaciji članova, družimo se neformalno, idemo u destinacije, predstavljamo članove, razgovaramo o problemima koji nas tište, pregovaramo s javnim sektorom... Meetex  je jedan od projekata HUPKT-a.

Imate li neki primjer posebno izazovnog događaja koji ste uspješno realizirali u svojoj karijeri?

- Tijekom rada u hotelu Hilton Imperial imala sam priliku biti u organizaciji događaja koji je bio suradnja Pentagona i Hrvatske vojske. To je bilo jako stresno, događaj na visokoj razni s posebnim sigurnosnim zahtjevima. U hotelu je tada vladao kompleksan režim, bio je prisutan interventni tim. Cijelo vrijeme sam surađivala s ljudima iz Pentagona i vrhom naše vojske i na kraju smo imali jednu prekrasnu večeru u Sponzi. Sve je rezultiralo uspjehom.

Na što ste posebno ponosni u svojoj karijeri?

- Ponosna sam na osamostaljenje koje je bilo teško, ali i logično. Ponosna sam na taj svoj korak nakon kojeg sam uživala plodove prijašnjeg rada i povjerenja koje sam zaslužila od partnera i klijenata. Uvijek sam u poslu bila jako kuriozna i to mi je pomoglo, koristila sam svaku priliku za edukaciju, a toga je bilo jako puno u Hiltonu. Uvijek sam se voljela usavršavati i učiti i po tom principu i danas djelujem – u ulozi sam edukatora, a u isto vrijeme se trudim i sama educirati što je u današnje doba neophodno. Ulaganje u vlastito obrazovanje je izuzetno bitno. To je investicija koja je okarakterizirala moj poslovni put i pomogla mi je da već šest godina imam tvrtku za poslovno savjetovanje i edukacije, da radim s hotelima, agencijama i asocijacijama. Radim ono što mi je najveća strast i sreća.