test

Dr. Branko John: Medicina je u našoj obitelji tradicija i ljubav

Autor: Aida Čakić Autori fotografija: Goran Mratinović
'Ove godine u potpunosti prestajem s radom!', kazao je doktor Branko John koji se već nekoliko puta opraštao odlazeći u mirovinu.

Poznati dubrovački doktor nakon 40 godina radnog staža umirovio se prije pet godina, no zbog njegovog iskustva i znanja ponovno su ga angažirali. Trenutno radi pola radnog vremena pri mobilnom palijativnom timu čiji je osnivač Dom zdravlja Dubrovnik. Poziv je stigao od ravnatelja Branka Bazdana budući da je dr. John imao iskustva pri pokretanju palijativnog odjela u Općoj bolnici Dubrovnik. Odjel je u bolnici stavljen u pogon kada je dr. John bio pri kraju internističke karijere te kao pomoćnik ravnatelja, pošao u mirovinu. To iskustvo je ponovno iskoristio za pokretanje palijative na Batali.

- Zadnji rok odlaska u mirovinu mi je 31. prosinca ove godine. Već sam se opraštao pa su me zamolili da se vratim i onda se to odužilo, ali ovaj put sam rekao dosta. To mi neće teško pasti jer umori se čovjek od donošenja odluka. Ovo je odgovoran posao jer imate biće ispred sebe i morate brzo razmišljati. Iako palijativa nije dinamičan i adrenalinski posao, ipak se odluke moraju donositi jer od toga ovisi nečiji život. Sve to čovjeka saturira - govori Branko John za Dubrovački dnevnik te dodaje kako u životopisu ima 25 godina školovanja i 40 godina radnog staža.

'VAŽNO JE IMATI PROFESIONALNI STAV'

U medicini su ga vodile, naglašava on, ljubav prema samoj struci i profesionalizam.

Goran Mratinović

- Imao sam za cilj educirati se što više u svojoj branši. Završio sam internu medicinu, nakon toga diplomski iz nefrologije i još edukaciju za umjetni bubreg. U bolnici sam organizacijski  postavio centar za umjetni bubreg koji i danas dobro funkcionira. Osim svega toga, za uspjeh u poslu, kao i za puno stvari u životu, jako je važno biti čovjek. Imati empatiju i želju za pomoći nekome, ali i da ste profesionalac, to je najvažnije - naglasio je dr. John i pojasnio što za njega predstavlja profesionalizam.

- To je možda važnije od količine znanja jer ono što nosite u sebi ne može se tek tako naučiti. Profesionalnost je važna jer suzbija nehat i neozbiljan pristup prema pacijentu i problematici. Mene je to inače najviše iritiralo, sve sam mogao oprostiti, ali površnost ne jer iz toga proizlaze greške i sukobi s pacijentima. Važno je imati izgrađen profesionalan stav, biti 'izdrilan' i onda sve drugo štima - stav je uglednog dubrovačkog interniste kojemu je medicina duboko u obiteljskim porama.

Naime, njegov otac, Branko John, bio je poznati epidemiolog, supruga Nada John je psihijatrica, a sinovi Orsat i Olaf također liječnici.

- U našoj obitelji medicina je ljubav, ali i tradicija. To je povezano jer kada ste dio obitelji u kojoj se živi medicina onda svaki dan slušate o tome što vjerojatno na neki način čovjeka indoktrinira da ide u određenom pravcu. Svojim sinovima nisam sugerirao da odaberu ovaj poziv, oni su bili aktivni sportaši i bilo mi je najvažnije da završe srednju školu i sami odluče što će dalje. Medicina je lijepa struka, ali zahtijeva puno odricanja – komentirao je dr. John koji je otkrio kako je na njega ipak utjecao očev autoritet u izboru zanimanja.

'NIKAD NISAM POŽALIO ŠTO NISAM OTIŠAO IZ DUBROVNIKA'

Prisjeća se i zanimljivosti vezane za pokojnog oca koji je bio epidemiolog i kao kadar dr. Andrije Štampara bio pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Trebao je ići raditi u Tanzaniju kao savjetnik za zdravstvo pa je obitelj John spakirala sve stvari i spremila se za trajno preseljenje.

- Čak sam se ispisao iz škole, išao sam u osmi razred i tada se pozdravio s prijateljima. Taj dan smo trebali krenuti, ali došlo je do međudržavnog konflikta i javili su nam kako nema ništa od odlaska. Tko zna gdje bi sad bio da smo otišli, možda negdje s djecom mulatima. Život je interesantan, moglo je i tako biti – kroz smijeh govori Branko John.

Za razliku od njegovog oca koji je bio sprema poći u inozemstvo, on nije nikada želio napustiti Dubrovnik, no bio je u dvojbi kao mladi liječnik.

- Ponekad čovjeka u životu vode ambicije pa sam i ja kao mladi liječnik dvoji kad sam bio na specijalizaciji na klinici Rebro. Naime, valjda sam bio dobar specijalizant pa me profesor koji je tada vodio Internu kliniku pozvao na razgovor i rekao kako će raspisati natječaj samo za mene jer žele da ostanem. Tad sam već imao obitelj u Dubrovniku i nije mi bilo lako odlučiti pa sam jedan dan uzeo komad papira i napisao što su prednosti, a što nedostaci u kontekstu vrijednosti života, struke, obitelji, djeteta... Nakon toga shvatio sam kako povratak u Dubrovnik ima više prednosti pa sam se zahvalio profesoru i odbio ponudu. Bilo je teško jer je poziv bio svojevrsno priznanje i znao sam da neću imati drugu šansu, ali nisam požalio – prisjetio se doktor Branko John odluke koju je tada donio.

'MLADI ODLAZE JER JE VANI UREĐEN SUSTAV'

Danas mnogi mladi liječnici odlaze u inozemstvo jer su nezadovoljni prvenstveno s plaćama u Hrvatskoj. Doktor John navodi kako je to uvijek bio problem u njihovoj struci.

Goran Mratinović

- Uvijek je to bila bolna točka liječnika. Ne mislim da nezadovoljstvo nužno proizlazi iz niskih plaća, ali danas su krivo postavljene vrijednosti i na svakome kantunu se proklamira da ljudi koji praktički nisu zaslužili imaju 'brda i doline'. To najčešće liječnike smeta jer tada shvate da svojim statusom, školovanjem i požrtvovnošću ne mogu si priuštiti nešto više. No, ako ste normalni i skromni možete biti zadovoljni  s onim što imate – savjet je ovog iskusnog dubrovačkog liječnika koji je za vrijeme rata bio pomoćnik ravnatelja bolnice.

John smatra kako je uređen sustav još jedan od razloga odlaska mladih liječnika u inozemstvo.

- Jako je važan organiziran sustav. Inače, u karijeri su mi strogi profesionalni kriteriji uvijek bili bitni  pa sam možda zbog toga ponekad bio na zlu glasu, ali uvijek mogu reći da sam bio autoritet. U takvim slučajevima ljudi u početku njorgaju, ali kad se sustav uhoda onda vlada obostrano zadovoljstvo jer se zna što tko radi – govori on te ističe kako je uvijek volio raditi s mladima te nesebično im dijeliti savjete i iskustvo.

- Kada sam putovao na europske i svjetske kongrese zapazio sam tu odliku kod kolega koji su dolazili iz pristojnih i uređenih sustava. Susretao sam se s velikim imenima i primijetio kako su oni uvijek bili skromni jer bi često riječ prepustili mlađim kolegama da umjesto njih drže predavanje. Upravo to je svrha predvodnika koji mlađem prepusti značajnu ulogu i ponosi se njime – zaključio je za Dubrovački dnevnik doktor Branko John.      

PORIJEKLO JOHNOVIH

„Pokušali su otkriti naše obiteljsko stablo pa smo saznali kako je porijeklo od dalekog skandinavskog prezimena Johnson pa je vremenom to 'son' otpalo. Dida je rođen u Budimpešti, otac u Zagrebu, a ja u Puli jer je otac radio u Istri i kad je završio specijalizaciju došao je u Dubrovnik. Ja sam imao samo šest mjeseci kad smo stigli u Grad tako da se osjećam autohtono. Zanimljivo je kako smo jedini Johnovi u Dubrovniku“.

VAŽNOST SPORTA U ŽIVOTU

„Uvijek sam se bavio sportom koji je dobar iz puno razloga tako da sam poticao i svoje momke da idu u te vode, a bavio sam se vaterpolom kao i većina Dubrovčana. Sport socijalizira čovjeka pa se uči ponašati u društvu i dijeliti stvari, ali i braniti se, napadati, svađati, upoznati uspjeh i neuspjeh što je u konačnici i sastavni dio života. Osim toga to je i izvrstan ispušni ventil“.

*Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom

Popularni Članci