Kada je ministar zdravlja Vili Beroš najavio mobilizaciju liječnika iz mirovine da pomognu sustavu koji je opterećen zbog koronavirusa, dubrovački liječnici su se nasmijali. Veliki broj njih koji imaju uvjete za mirovinu već odavno radi, a i pojedini liječnici iz mirovine vratili su se na posao jer  Dubrovnik godinama  ima veliki problem s nedostatkom medicinskog kadra. Jedna od takvih koja spašava dubrovačko zdravstvo je i doktorica Snežana Čašule Bazdan koja u ordinaciji opće medicine svaki dan prima svoje pacijente.  U Gružu smo porazgovarali o aktualnoj situaciji u zdravstvu za vrijeme pandemije, ali i o njezinoj obitelji.

- Uopće me nije iznenadila pandemija koronavirusa jer smo imali slično iskustvo sa SARS-om kojega smo ipak na vrijeme 'skinuli s dnevnog reda'. Zapravo svako nekoliko godina u svijetu se pojavljuju pandemije samo ovisi koje su.  Ovaj virus je nepoznat, ali dosta toga ukazuje da je umjetno stvoren. O tome je govorio jedan japanski nobelovac koji je  kao virusolog ukazao da je čudno što virus opstaje posvuda u svijetu, i u toplim i hladnim predjelima. Prvi nalet virusa bio je težak, ovaj drugi je nešto blaži, a doći će i treći samo ne znamo kad – govori doktorica Čašule-Bazdan. Ona se početkom pandemije koja je u Hrvatsku stigla u veljači poprilično zabrinula za svoje zdravlje budući da pripada rizičnoj skupini.

'Na svadbi je pjevao zaražen čovjek. To je neodgovorno!'

- Prepala sam se jer ipak sam ja starija, a i pušač sam već 51 godinu. Ne bi mi bilo prijatno da idem na respirator. Sad sam više oguglala i navikla se na ovo stanje tako da sam opuštenija. Vjerujem da je ljudima teško podnositi izolaciju i zaštitne maske što dodatno izluđuje pa će psihijatri nakon svega imati jako puno posla. Situacija nam je pokazala kako nismo spremni za ovakve stvari, moderni čovjek je živio previše opušteno, a i velike su i klasne razlike u svijetu – mišljenje je doktorice koja je posebno naglasila kako je važno da pojedinci u ovakvim situacijama budu odgovorni.

- Neki kažu da koronavirus ne postoji i da je sve izmišljeno... Pa pogledajte što je bilo u susjednoj nam općini na jednoj svadbi gdje je pjevao glazbenik zaražen koronom. Tri dana je nastupao, a znao je da je 

pozitivan i tada je počeo rasti broj zaraženih u Dubrovniku. To je po meni neodgovornost i kažnjivo djelo! – naglasila je ona. 

Broj pacijenata prema njezinim riječima za vrijeme pandemije je nešto manji jer su mnogi u strahu da se ne zaraze. Iako je takvo stanje liječnicima olakšalo posao zbog nekih možda nepotrebnih dolazaka koji su opterećivali sustav, doktorici Čašule-Bazdan nije teško padalo za svoje pacijente biti uvijek tu kad je potrebno.

- Ljudi su dolazili zbog sitnice, ali meni to nije smetalo. U staroj sam ambulanti imala jednu stariju gospođu koja bi dolazila skoro svaki dan čisto da me vidi i da joj izmjerim tlak. Nakon toga bila je sva sretna i govorila kako je mirna te da može ići na placu. Mene to nikad nije nerviralo, rado pomažem ljudima pa čak i kad me na putu nešto pitaju. Svoj posao volim i uvijek sam ga voljela. Danas nije lako mladim liječnicima i zbog toga mnogi odlaze u inozemstvo gdje je sustav organiziran, plaće su veće i imaju vremena za obitelj. Baš sam jutros govorila medicinskoj sestri kako sam izračunala da je cijena našeg pregleda 30 kuna. Pa za te novce ne možete nikakvu uslugu dobiti, ne može vam nitko popraviti neki kvar u kući. Zbog svega toga mladi odlaze – kazuje doktorica.

Njezino školovanje i medicinska karijera bili su iznimno bogati. Otac Kole Čašule, poznati makedonski književnik i ambasador puno je putovao te je tako vodio obitelj po cijelome svijetu. 

'U mirovinu idem do Nove godine'

- Radila sam kao liječnica u Limi u Peruu gdje sam završila studij i stekla izvrsno znanje, a gimnaziju sam završila u La Pazu u Boliviji. Meni je to bilo super jer sam upoznala različite kulture, načine života i ljude. To je jedan sasvim drugi život koji je nepojmljiv. Završavajući studij sam shvatila koliko oni ulažu u stjecanje iskustva i kako im je važno da su liječnici spremni. Operirala sam kao studentica čovjeku slijepo crijevo i bilo me je neopisivo strah. Nakon toga sam shvatila kako znam puno teorije, a u praksi sam nula pa sam upisala godinu unatrag da utvrdim znanje – prisjeća se doktorica koja se nakon studija i rada u inozemstvu vratila doma u Makedoniju. 

Kroz smijeh govori kako joj je otac rekao da se ipak vrati jer se bojao da će puno putovati ako se uda daleko.  Ipak je otac u konačnici morao putovati, no znatno kraće jer se udala u Dubrovnik. Prije 43 godine je došla u grad sasvim slučajno, a supruga je upoznala na Babinom kuku.

- Išli smo u Rijeku voziti pacijenta pa smo rekli kako ćemo svratiti u povratku u Dubrovnik. Tada sam upoznala muža, poslije sam došla na godišnji odmor, često smo se čuli telefonom i onda nakon šest mjeseci odlučili smo se vjenčati jer nismo mogli podnositi udaljenost. Tata nije ništa na to rekao, uvijek nas je odgajao da sami biramo što je najbolje za nas – govori doktorica koja je po dolasku u Dubrovnik radila u Kuni na Pelješcu, nakon toga u Mlinima, a bila je liječnica za poduzeće Dubrovkinja.

- Ja ne bih odabrala ništa drago osim ovog posla jer ga volim, ali sam svojoj djeci rekla da se nikad ne bave medicinom jer to opterećuje čovjeka psihički i fizički. Ostavlja velikog traga i to sam primijetila nakon što sam pošla u mirovinu. Mogu misliti kako je tek kolegama koji rade operacije, dežurstva i ostalo.

Uskoro i ona planira konačno poći u mirovinu  jer kako navodi postalo joj je zamorno raditi posebno popodne.

- Trebala sam raditi do 30. rujna pa je onda pomjereno do 16. listopada, a sad sam čula kako radim do Nove godine. Mislim da će to biti zadnje. Dosta je više – zaključila je za Dubrovački dnevnik doktorica Snežana Čašule- Bazdan.