"​Iako je nismo svi poznavali osobno, poznavali smo njezinu dušu kroz njezinu borbu. Divili smo se djevojci koja je nakon gubitka oca i majčine bolesti, umjesto očaja, izabrala borbu. Kada bi joj život srušio kulu, ona bi popravila krunu i krenula dalje. Njezini "podstanari", kako ih je hrabro zvala, nisu uspjeli oduzeti ono najvrjednije njezin duh i njezinu svjetlost", piše Medak. 

​"Otišla je tamo gdje više nema kemoterapija, nema bijelih kuta, nema nalaza koji plaše. Otišla je u zagrljaj Oca kojeg je rano izgubila, u mjesto gdje se kruna više ne mora popravljati jer sja vječnim sjajem. Naš grad je izgubio , ali je dobio zagovornicu na nebu. Hvala ti, Katice, što si nas naučila kako se dostojanstveno nosi svoj križ", dodaje Medak.

Pjesmu koja je rasplakala Neretvu pročitajte u nastavku: 

Pjesma za ratnicu!

Neretva tiha danas tugu zbori,

Ugasila se svijeća što najjače gori.

Na krhkom tijelu, oklop od čelika,

Otišla je rano duša prevelika.

​

Popravi krunu, ratnice mila,

Bog ti je dao anđeoska krila.

Nema više boli, ni teškoga puta,

U očevom zagrljaju sad si usnula.

Tamo gdje sunce vječno sja,

Spavaj u miru, dušo presvijetla.

​Pitala si: "Bože, što sam ti skrivila?"

A On je znao kolika si silna.

Kroz vatru si išla, osmijeh si dala,

I kad si padala,rekla si bože hvala.

​Nisi se dala žaljenju i tami,

U četiri zida borili ste se sami.

A ljudima vani darivala nadu,

Najljepši cvijet u našemu gradu.

​Sad mirno spavaj, bitka je prošla,

U luku mira ti si došla.

Čuvaj nas odozgo, s visina plavih,

Dok se ne sretnemo u vječnoj slavi.

​Popravi krunu, ratnice mila,

Bog ti je dao anđeoska krila.

Sad uživaj u Raju, tamo gdje se diše,

Gdje bolest i tuga ne bole više.

I pozdravi sve naše, što su rano pošli,

Neretvanske anđele, koji su Gospi u naručje došli