U prostorijama koje rijetko tko ima priliku vidjeti radi više od 40 zaposlenika, a među njima i oni čije se zanimanje često opisuje kao jedno od najstresnijih, ali i najodgovornijih – kontrolori zračnog prometa. Vođeni tim epitetima, posjetili smo dubrovačke kontrolore koji su nas srdačno primili i uveli u svijet koji prosječnom promatraču djeluje poput znanstvene fantastike. Strpljivo su nam objasnili svaki segment svog posla, podijelili iskustva i približili stvarnost radnog dana koji se mijenja ovisno o sezoni, vremenskim uvjetima i gužvama na nebu.

Razgovarali smo s ljudima koji ovaj posao rade više od dva desetljeća. Oni su navikli na ljetne špice s dvadesetak slijetanja u jednom satu, na jaku dubrovačku buru, ali i na izazovne trenutke kada se nevrijeme i sezonske gužve spoje. Iako smo ih posjetili u mirnijem razdoblju, njihova koncentracija i oprez ni tada ne popuštaju. Stres kao temu nisu naglašavali, ostavili su dojam ljudi koji svoj posao jednostavno vole i rade ga onako kako i treba: smireno, odgovorno i maksimalno fokusirano.

SPECIFIČAN ZRAČNI PROSTOR

Rukovoditelj Podružnice Dubrovnik Hrvatske kontrole zračne plovidbe Hrvoje Skokandić, ujedno kontrolor zračnog prometa, instruktor i ispitivač, pojašnjava kako se s prilazne radarske kontrole nadzire zračni prostor južne Hrvatske – područje nešto šire od Dubrovačko-neretvanske županije. Osim dolazaka i odlazaka u dubrovačkoj Zračnoj luci, dubrovački kontrolori pokrivaju i prelete prema susjednim zračnim lukama – Tivtu, Podgorici, Mostaru, Braču i Splitu. Upravo zbog geografskog položaja i blizine međunarodnih granica, ovaj dio zračnog prostora je specifičan i zahtjevan za upravljanje.

„Kod nas je planiranje prometa teže, jer nam nedostaje manevarskog prostora, pogotovo na prilaznoj radarskoj kontroli gdje slažemo redoslijed slijetanja. Mi imamo samo jedan aerodromski krug“, objašnjava Skokandić, osvrćući se i na čestu primjedbu kako je posao u Dubrovniku lakši nego u velikim svjetskim zračnim lukama poput Frankfurta, Istanbula, New Yorka.

Naglašava kako jedan kontrolor istodobno može raditi s maksimalno 20 zrakoplova. Razlika između manjih i velikih aerodroma, dodaje on, nije samo u broju letova nego i u organizaciji posla.

„Velike zračne luke imaju više zaposlenika i drukčiju tehnologiju. Dok mi imamo jednu prilaznu kontrolu, zrakoplov u Frankfurtu ili New Yorku prođe kroz pet ili šest kontrola zračnog prometa prije slijetanja. Sve je podijeljeno na sekcije kako bi se smanjilo opterećenje pojedinog kontrolora. Naravno da oni imaju više posla i nisu sezonalni kao mi, ali kad je kod nas promet na maksimumu, tada smo svi negdje na istoj razini opterećenja“, kaže Skokandić.

KONCENTRACIJA JE KLJUČNA, A ODMOR DIO POSLA

Ljetna sezona u Dubrovniku za kontrolore je iznimno intenzivna, no organizacija rada ne ostavlja prostor za pogreške. Najzahtjevniji su dani utorak, četvrtak, subota i nedjelja, kada u smjeni rade trojica kontrolora tijekom osam sati. Smjena započinje u 7 sati ujutro, kada polijeću zrakoplovi koji su noć proveli u Dubrovniku, dok prava gužva počinje oko 9 sati i traje sve do 17.

„U ‘peak houru’ imamo i do 20 operacija na sat. Ako procijenimo da će ih biti više, koristimo alate za regulaciju prometa – pojedine avione zadržavamo i tempiramo njihov dolazak 10, 15 ili 30 minuta kasnije. Cilj je rasteretiti zračnu luku, osigurati protočnost i, najvažnije, sigurnost“, pojašnjava.

Kontrolori se tijekom smjene rotiraju – sat vremena rade kao planeri, sat vremena kao izvršni kontrolori, a zatim slijedi sat odmora. Planer koordinira letove i stalno komunicira sa susjednim kontrolama, dok izvršni kontrolor donosi završne odluke.

„Radimo kao tim i stalno se izmjenjujemo. Odmor je sastavni dio posla i propisan je uredbama i zakonima. Koncentracija je ključna, zbog čega ne možemo neprekidno raditi na istoj poziciji. Kad nema puno prometa, kao što je to sada, jedna osoba može obavljati i planiranje i kontrolu, ali od 1. svibnja to više nije moguće“, objašnjava Skokandić.

Izvan sezone, dubrovački kontrolori najčešće u ožujku odlaze u Zagreb na simulator, gdje održavaju formu i pripremaju se za promet koji ih čeka tijekom ljeta. „To je način da zadržimo sigurnost, rutinu i samopouzdanje“, dodaje.

Skokandić je u kontrolu zračnog prometa došao s 21 godinom, dok je još studirao na Prometnom fakultetu u Zagrebu.

„Nisam planirao biti kontrolor, ali vidio sam natječaj, prijavio se i u Dubrovnik došao praktički sa studentskom torbom“, prisjeća se ovaj rođeni Korčulanin.

Danas, kaže, posao izgleda znatno drukčije nego na početku karijere. Najveće promjene dogodile su se u tehnologiji, a on se sjeća vremena kada su se kontrolori uvelike oslanjali na informacije koje su dobivali od pilota. Posao opisuje kao iznimno dinamičan, jer se svako malo uvode novosti s ciljem povećanja sigurnosti zračnog prometa i smanjenja opterećenja kontrolora.

BROJNE POGODNOSTI

Kada se govori o ovom poslu, mnogima su prve asocijacije - visoka plaća i razina stresa. Voditelj podružnice potvrđuje kako su dobro plaćeni.

„Svi kontrolori zadovoljni su s primanjima, a imamo i beneficirani radni staž tako da možemo ići u mirovinu ranije. Osim toga imamo i druge benefite – poput nešto više dana godišnjeg odmora, rekreacijski odmor, dodatne liječničke preglede. Plaća je opravdano primjerena, ali naša odgovornost je velika. Danas vi u privatnom sektoru možete zaraditi visoku plaću primjerice vozeći taksi, radom u restoranu, na menadžerskoj poziciji i slično“, smatra Skokandić.

Kad je riječ o stresu, voditelj kontrolora, instruktor i ispitivač Robert Miljak iz Konavala s njim nema većih problema. U dubrovačkoj podružnici radi od 2001. godine. Javio se na natječaj 1999. što je bio praktički prvi natječaj za posao kontrolora poslije rata. Govori kako se školovao pola godine u Njemačkoj i od tada mu je na poslu, kaže on, super.

„Ovaj posao ne bih nazvao najstresnijim zanimanjem, jer meni on ne izaziva stres. Stresan je samo u onom dijelu jer se očekuju brze odluke, a greške i krive procjene su skupe. Ovo je interesantan posao, vrlo kreativan. Mi se nekako držimo u sjeni, nismo toliko atraktivni kao primjerice piloti, ali mi smo jako povezani“, kaže Miljak.

 U poslu mu je najvažnija priprema što je njegova metoda izbjegavanja stresa.

„Mi svake godine osvježavamo znanje i pripremamo se za sezonu. Da bi čovjek smanjio stres na poslu, mora biti dobro pripremljen za njega. Teoretsko znanje mora biti na čvrstim temeljima, jer ako si dobro pripremljen, onda ti ništa nije iznenađenje i razina stresa je svedena na minimum. Naravno, uvijek se mogu dogoditi neočekivane situacije, ali ako nam je znanje dobro, onda se može naći rješenje. Također, imamo i kolegu s kojim radimo i možemo se osloniti jedan na drugog. Ovaj se posao može raditi do mirovine. Imali smo kolegu koji je pošao sa 65 godina“, govori nam kontrolor Robert Miljak.

LOŠE VRIJEME JE NAJGORE

Timski rad za kontrolore je jako važan – tvrde i Skokandić i Miljak. Iako je dosta toga danas automatizirano i tehnologija im pomaže u radu, kontrolori međusobno komuniciraju i usuglašavaju se oko raznih odluka. I poslodavac prepoznaje važnost ovog segmenta pa tako jednom u tri godine imaju radionice na kojim se susreću toranjski, prilazni i oblasni kontrolori iz cijele Hrvatske pa razgovaraju i razmjenjuju iskustva. Imaju i dobru suradnju s pilotima koji ih nerijetko posjete u njihovim uredima, a kontrolori ponekad putuju s pilotom u kokpitu do neke destinacije te razgovaraju o poslu i unapređenju istog.

Kontrolorima najteže pada loše vrijeme.

„Nema tog prometa, koji je redovit, a da se ne može posložiti, ne znam kakva gužva da bude… Ali kad su uvjeti lošeg vremena, onda kontrolor nije taj koji vodi promet nego tada sluša pilota koji govori kuda može ići. Mi imamo određene informacije o oblacima, ali ipak to nije dovoljno precizno. Budući da je kod nas prostor specifičan, loše vrijeme putuje, situacija se svako malo mijenja, onda dolazi do problema koje mi pokušavamo riješiti. Tada dio aviona sleti, a neki pođu na alternativnu destinaciju. To je najveći izazov i oni koji odrade taj posao za vrijeme gužve i nevremena kasnije o tome pričaju“, opisuje Miljak neke od težih trenutaka koji uzrokuju svima mrska kašnjenja letova.

Otkrivaju nam kako je prošle godine zabilježen rekordan broj neuspjelih prilaza u odnosu na 2024. godinu -  bilo ih je 167, a  2024. godine 67. Ti trenuci najčešći su tijekom vikenda i kada je loše vrijeme. Tada se svaki novi pokušaj slijetanja bilježi kao neuspjeli.

Jasna i precizna komunikacija s pilotima je ključna, a ona se odvija na engleskom jeziku standardiziranim frazama za koje su svi školovani.

„Čovjek koji dobro zna engleski, a nije upućen u naš posao, mislio bi da samo nabrajamo neke brojeve i to ne bi imalo smisla, ali svaka riječ i broj imaju svoje značenje. Mi znamo što će nam reći pilot i što traži od nas, a on zna što može očekivati. Komunikacija je učinkovita, jednostavna i razumljiva. Nema šumova, krčanja, važna je svjesnost o prometnoj situaciji svih sudionika na radnoj frekvenciji i upravo zato ne koristimo previše hrvatski jezik, osim ponekad s pilotima Croatia Airlinesa. Svaka riječ i svako slovo se razlikuju od drugog da ne bi dolazilo do konfuzije i dvosmislenosti“, pojašnjava kontrolor Robert Miljak.

SLOŽEN EDUKACIJSKI CIKLUS

Naveli su nam neke od primjera riječi koje koriste u komunikaciji s pilotima. Primjerice u brojevima nije nine (devet) nego je niner. Four (četiri) se kaže fouer, dok je three – jednostavno tri.

Iako se mnoge stvari u ovom poslu čine kao teške i komplicirane, kontrolori nas uvjeravaju kako se sve to nauči tijekom školovanja koje, ovisno o ovlaštenju za koje se osposobljavaju, traje između dvije i tri godine. Nakon što kandidati prođu natječaj, prolaze put osposobljavanja – osnovno osposobljavanje tijekom kojeg uče osnove kontrole zračnog prometa, frazeologiju i pravila, tipove zrakoplova, a nakon toga ide osposobljavanje za ovlaštenje za radno mjesto za koje su se prijavili. Tu uče specifičnosti posla u teoriji, a nakon toga idu na simulator. Kada sve to prođu, dolaze osposobljavanje za određenu lokaciju poput Dubrovnika gdje uče specifičnost tog područja – stazu, manevarsku površinu, geografske lokacije, specifičnosti, a nakon teorije dolazi simulatorski dio i osposobljavanje na radnom mjestu te dolazak k’ instruktorima koji rade s početnicima. Tijekom tih 200-tinjak sati rada na frekvenciji imaju četiri provjere uz teorijske ispite. Navedeno osposobljavanje počinje sredinom ožujka i, ako sve bude uredno, traje do sredine rujna iduće godine. Uvjet za buduće kontrolore je da imaju minimalno 18 godina, a mogu se prijaviti do maksimalno 28 godine.

Takav edukacijski ciklus prolazi i Ivan Pažin, budući kontrolor dubrovačke podružnice. Ovaj 23-godišnji student elektrotehnike, rodom iz Čapljine, zainteresirao se za posao tijekom sajma poslova na fakultetu.

„Nisam puno znao o poslu kontrolora, ali prijavio sam se na natječaj i prošao kroz složen selekcijski proces tijekom kojeg sam se još više zainteresirao za ovaj posao. Prijavilo se mnogo kandidata  - do dvije tisuće, a za podružnice selektiraju 90-ak i od toga biraju nas nekoliko kako bi došlo do onih koji su sposobni za ovaj posao. Imao sam podvojene osjećaje - bilo mi je drago kada sam vidio da sam izabran, a u isto vrijeme malo sam bio tužan jer mijenjam struku iz korijena. Ipak mislim da će mi se ovaj posao isplatiti“, kaže budući kontrolor Ivan Pažin kojega smo zatekli na tornju.

Iznad prostorija gdje je smještena radarska kontrola, gdje su kontrolori okruženi monitorima s točkicama, brojkama, rutama, nalazi se kontrolni toranj. Definitivno jedan od najljepših ureda imaju toranjski kontrolori koji brinu za red na uzletno-sletnoj stazi. Antonio Živalj inače je radarski kontrolor, no dodaje kako radije dolazi na toranj i obavlja taj posao. Pojasnio nam je kako se toranjski kontrolori brinu za sigurnost i protočnost na užem aerodromskom krugu i na platformi gdje su avioni parkirani. Kontrolori tako vode računa tko ima prednost, održavaju separaciju, surađuju s vatrogascima, parkerima, dispečerima i ostalima na zemlji s kojima svakodnevno komuniciraju.

IMA DANA KAD TI ZATREPERI GLAS

U 29 godina radnog staža u dubrovačkoj kontroli zračnog prometa, Antonio Živalj doživio je puno toga, no jedan mu se trenutak posebno urezao u pamćenje.

„Bilo je to 2017. godine, dan je bio lijep, ali nevrijeme se počelo 'navlačiti'. Jedan mali avion prije slijetanja se zbog vjetra nakrivio i ja sam pomislio – samo da ne udari u toranj! No, on je skrenuo i pao je na gradilište koje je bilo blizu aerodroma. Jako smo se zabrinuli za ljude, ali sve je dobro prošlo, nitko nije stradao. Tako ima dana kada nam na poslu zakuca srce i zatreperi glas, ali ja volim ovaj posao. Baš s gustom idem na posao jer sam jako zadovoljan. Stresa ima, ali kroz testiranje se vidi imamo li sposobnosti za nositi se s tim, a tu su i dodatna školovanja koja nam olakšavaju“, kazuje Antonio Živalj.

Njegov kolega, koji je inače iz Rijeke, Dino Alberini, u kontroli zračnog prometa je počeo raditi 1999. godine, u Konavle je došao prije 11 godina, a prije toga u Rijeci je radio 16 godina kao kontrolor.

„Pričali smo kako u Dubrovniku nedostaje kontrolora i ja sam pomislio kako bih se mogao prijaviti na taj natječaj da malo promijenim sredinu. Zanimalo me kako je ovdje, nisam planirao puno ostati, ali mi se svidjelo i ostao sam. Vjerojatno ću tu biti do penzije. Sviđaju mi se ljudi, klima, lijepo sam se snašao“, govori nam Alberini koji je zadovoljan s poslom, ali i zračnom lukom koja prema njegovim riječima ima sve što je potrebno.

I za toranjske kontrolore intenzivan promet je veliki izazov, a s tim se lakše nose jer imaju jasne protokole za svaki problem poput kvara zrakoplova ili drugih problema koje mogu imati piloti.

Kako bi sve u dubrovačkoj podružnici kontrole zračnog prometa funkcioniralo savršeno, brinu inženjeri i tehničari u tehničkoj službi zaduženi za CNS sustave, što je skraćenica za komunikaciju, navigaciju i radarski nadzor. Njihova tehnička sala ispunjena je računalima, kabelima, serverima, lampicama, prekidačima, što zapravo čini srce sustava koji omogućava rad kontrolorima. Viši inženjer za CNS sustave pojasnio nam je kako oni, 24 sata dnevno, svaki dan u tjednu, nadziru sve sustave i uređaje uključujući navigacijske, radarske, komunikacijske i energetske sustave. Na svaki alarm i grešku odmah reagiraju.

SLOŽENA TEHNIČKA PODRŠKA

„Mi smo tu da svi sustavi funkcioniraju neprekidno, bez ikakvih poteškoća te da omogućavamo komunikaciju pilota i kontrolora i da kontrolor, u svakom trenutku, vidi poziciju aviona. Imamo i navigacijske sustave koji služe za sigurno, precizno i učinkovito vođenje zrakoplova od točke polaska do odredišta. Osim toga, omogućavamo podršku i za meteorološki odjel jer je taj sustav jako važan u avijaciji. Svaki sustav inače ima ili redundanciju ili trostruki ‘back up’. U slučaju kvara moramo osigurati priliku da se nastavi komunikacija između pilota i kontrolora“, govori Barišković koji pet i pol godina radi u dubrovačkoj podružnici.

U tehničkoj službi su voditelj, tri inženjera i  šest tehničara koji brinu i o vanjskim sustavima diljem županije. U slučaju nestanka struje, otkriva nam Barišković, osigurani smo agregatskim napajanjem gdje se i dalje mogu kontinuirano pružati usluge, te u slučaju gubitka i mrežnog i agregatskog napajanja svi sustavi mogu i dalje raditi oko tri sata na UPS sustavu, što je dovoljno da kontrolori očiste nebo. Zanimljivo je kako se prostori tehničkog odjela šire zbog potrebe za većom podrškom.

„Naš posao je da smo spremni za sve hitne i vanredne situacije. Najviše aktivnosti imamo van sezone jer moramo raditi na pripremi sustava, ažuriranju i unaprjeđenju, a paralelno se školujemo i obučavamo za nove sustave koji se često mijenjaju. To je sustav koji mora funkcionirati“, zaključuje inženjer Bruno Barišković.

Uz kontrolore zračnog prometa i tehničku službu, jako je važna i Zrakoplovna meteorološka postaja gdje radi pet meteorologa i sinoptičarka. Oni pružaju pravovremene i točne informacije o vremenskim prilikama na Zračnoj luci, obavljaju mjerenje i motrenje vremena, izrađuju prognoze, izdaju podatke o aktualnom vremenu te upozorenja za meteorološke pojave opasne za zrakoplovstvo.

Iako rade daleko od pogleda javnosti,  zaposlenici u dubrovačkoj podružnici Hrvatske kontrole zračne plovidbe svakodnevno donose odluke u kojima nema prostora za improvizaciju. Posao kontrolora jasno pokazuje koliko su smirenost, fokus, precizna komunikacija i timski rad ključni za sigurnost. To su vrijednosti od kojih svi možemo ponešto naučiti i primijeniti u svojim poslovima.