Članovi Lovačkog društva Pelisac iz Orebića revoltirani su stanjem poznatog loviša Sv. Ilija na zapadnom dijelu Peljšca. Riječ je o nekada nepristupačnom brdu sa samo par muflonske divljači, koje su članovi ovog društva radom i odricanjem pretvorili u renomirano i poznato lovište. Ono je sada pod upravom Hrvatskih šuma, a pelješki lovci upozoravaju kako je devastirano! 

“Bili smo magnet za lovce iz cijelog svijeta da bi, dok smo u Domovinskom ratu branili svoj poluotok, netko bez natječaja i bilo kakve odštete, to lovište ‘potezom pera’ oduzeo našem matičnom lovačkom društvu Pelisac i predao ga na 40-godišnje upravljanje Hrvatskim šumama”, požalili su se nezadovoljni lovci. Pričaju i kako su jednoglasno izglasali zahtjev za povrat lovišta, i to više puta uz potporu župana Nikole Dobroslavića te načelnika sve četiri pelješke općine: Tomisalva Ančića, Jakše Frankovića, Vlatka Mratovića i Vedrana Antunice.  

“Podržao nas je i Hrvatski lovački savez, ali nažalost nismo uspjeli. Nekad svjetski prepoznatljivo lovište, lošim je gospodarenjem došlo u potpuno neprimjereno stanje za Pelješac, županiju i Hrvatsku. Tvrdimo da bi, ako nam se lovište vrati, pelješki lovci svojim radom, odricanjem i postignutim rezultatima sigurno podigli kvalitetu ponude lovnog turizma”, govore lovci koji su o svemu razgovarali i sa, sad već bivšom ministricom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Marijom Vučković.  

“Sve je ostalo bez željenog učinka. Stoga se mi lovci, ali i brojni mještani pitamo - što su mještani i lovci Orebića skrivili državi da nas tako uporno ignorira?”, pitaju.  

REVOLT I REZIGNACIJA 

Naglašavaju i kako je “apsurd da je pored tri županijske šumarije, upravljanje dodijeljeno Šumariji Split koja ga je, po tko zna kojoj logici te iz samo njima znanog razloga, dala na upravljanje šumaru iz Makarske“. 

“Nezadovoljni smo, a revolt postupno prelazi u rezignaciju“, govore i dodaju kako se ipak neće predati.

„Lovište Sv.Ilija ili Monte vipera (“Zmijsko brdo“), kako ga mnogi nazivaju, bilo je baza za muflona, zeca, jarebicu i divlju svinju. Danas je devastirano i prazno, nema pravih trofeja. Nema valjanog gospodarenja lovištem niti plemenite divljači jer je istrijebljena, vrši se krivolov, a ne unosi svježa krv“, iznose i dodaju kako u lovištu odavno nije bila ni inspekcija.
„Pitamo se do kad će taj bezobrazluk trajati? Što to moramo uraditi da bi konačno dobili bilo kakav odgovor nadležnog Ministarstava? Istina, tijekom dugogodišnjih zahtjeva jednom smo, ipak, dobili šturi, sramotni i bahati, za nas ponižavajući odgovor državnog tajnika Šime Mršića. On je, uopće ne ulazeći u srž problema, ustvrdio kako nisu u mogućnosti raskinuti ugovor jer Hrvatske šume uredno izvršavaju obveze. Zar stvarno moramo napraviti nekakvu aferu ili glupost da bi se netko konačno sjetio kako mora reagirati na naše zahtjeve?“, pitaju razočarani lovci. Navode i usporedbu sa susjednom lovačkom udrugom “Muflon“ iz Potomja koja nije imala muflonsku divljač, a danas je po toj divljači poznata i priznata. Slično je i u drugom susjednom lovištu Kuna, gdje gospodare domaći lovci. 

Ogorčeni lovci sa zapada Pelješca procjenjuju kako je na opisani način, samo do razdoblja korone, u privatne džepove otišlo oko 300 tisuća eura. S žalom naglašavaju kako Ministarstvo poljoprivrede uopće još nije ušlo u predočenu problematiku, a da se prema njima ponašaju neprihvatljivo i bahato jer se državna vlast, odnosno nadležno Ministarstvo poljoprivrede “nije udostojilo oglasiti osim jednim šturim priopćenjem bez odgovornog ulaska u problem“. 

VEĆ GODINAMA BEZ RJEŠENJA  

Sve potvrđuje i član Izvršnog odbora Županijskog lovačkog saveza, zadužen za rješenje lovišta Sv.Ilija, Ivo Jurišić koji naglašava kako se izgradnjom Pelješkog mosta i novih cesta kao hvalevrijedne infrastrukture, dogodilo da su dva lovišta ispresijecana i na mjestima je onemogućen prijelaz divljači. No, to je trenutačno manje značajno od činjenice da se lovištem, prema njihovim navodima, ne upravlja adekvatno.

„Pisao sam bivšoj resornoj ministrici Vučković i naglasio da je ne poštujem jer ni ona nas ne poštuje. Mi znamo što je ugovor i nije sporno da se naknada uredno plaća. I mi bi je plaćali, ali je sporno što su ukrali naše lovište i dali ga Hrvatskim šumama bez natječaja. Sporni su devastacija i lov bez adekvatnog nadzora, sporno je da inspekcija ide u druga lovišta, a ne i ovdje. Ne poštuje se stav Pelješčana; od mještana do načelnika, lovačkih saveza države i županije. Napisao sam joj da je sporna krađa pelješkog bogatstva koje smo mi stvarali, a da je ona na to gluha i slijepa te da je sramotno kako razmišlja“, govori.

Jurišić ističe da Pelješac ima još jedno lovište, ali bez muflona, pa se pita zašto država ne uzme to lovište i napuči ga muflonima.

„Ali ne, uzeli su naše, a ono lovište je zakupilo LD Kuna. Tamo su pustili muflone i valjano gospodare, a naše je lovište sad dio Šumarije Blato. No, da je naše i da njime upravlja šumar s Pelješca, ne bi bilo devastacije lovišta kakvu imamo“, govori.

Jurišić govori da mu je 2023. i bivši predsjednik uprave Hrvatskih šuma Nediljko Duić obećao rješenje problema lovišta u korist Pelješčana. No, rezultat je poznat: nakon afere 'Nakaze', Duić više nije na istoj dužnosti, ali je stanje u lovištu i dalje alarmantno. O tome svjedoči i nedavni incident kad je u krivolovu propucan i teško ozlijeđen jedan od lovaca, inače policajac u civilu.

Zbog navedenih problema, obratili smo se i Hrvatskom lovačkom savezu iz kojeg nam je odgovoreno kako oni nisu nadležni za pitanja zakupa, nego su osnovani u cilju predstavljanja hrvatskog lovstva u zemlji i inozemstvu, brige o zaštiti prirode i očuvanja njezina prirodnog staništa, uzgoja i pravilnog lova divljači, provođenja edukacija lovaca, lovočuvara, ocjenjivača trofeja divljači te njegovanja lovačke etike i običaja. 

HRVATSKE ŠUME: LOVIŠTE NIJE ZAPUŠTENO NITI DEVASTIRANO!

Iz Ministarstva poljoprivrede su na isti upit odgovorili da je do 31.ožujka 2036. godine sklopljen ugovor s Hrvatskim šumama koje, kao lovoovlaštenik tog lovišta, poštuju ugovorne obveze i “trenutačno nema opravdanih razloga ni zakonskih pretpostavki zbog kojih bi prije isteka roka na koji je sklopljen ugovor, Ministarstvo kao davatelj prava lova jednostrano raskinulo ugovor s lovoovlaštenikom“. Također, objasnili su kako bi u slučaju jednostranog raskida ugovora od strane davatelja prava lova kao i sporazumnog prekida ugovora, u skladu s Zakonom o lovstvu, za to lovište raspisali javni natječaj za davanje zakupa prava lova. 

Članovi Udruge mladih Orebić su pozvali sve nadležne da “zaustave nekontrolirani lov koji ugrožava sigurnost i slobodu kretanja svih građana“. Hrvatske šume nazivaju „lošim i bahatim gospodarom lovišta“, a iznijeli su im zahtjev da se “lovište vrati kome i pripada, a to znači lokalnom stanovništvu“.

Josip Šešelj kao rukovoditelj Službe za lovstvo, ugostiteljstvo i turizam Hrvatskih šuma odlučno opovrgava tvrdnje lovaca sa zapada poluotoka Pelješca.

„Lovište Sv.Ilija nije ni zapušteno niti devastirano! Jedino smo državno lovište kojim se gospodari sukladno svim zakonima i lovno-gospodarskim planovima. Za razliku od okolnih lovišta odakle upiru prstom i žale se na nas, ovo lovište ima uređene sve čeke i puteve, a pojilice i hranilice se uz to redovito pune. Dođite i uvjerite se kako radimo, naš lovnik će vas provesti. Sve je kako treba, a pojilice ljeti punimo s više cisterni i nikad nisu prazne. Lažu kad kažu da je jedna čeka nezakonito nedaleko pojilišta! Hranilice i pojilice možemo staviti gdje hoćemo, bitno je da su dostupne divljači“, iznosi Šešelj.

Za posjeta Orebiću razgovarali smo i sa, sad već bivšim, vodstvom LD Pelisac. Dojučerašnji predsjednik Juroslav Bikić ukazuje i na činjenicu kako nagla izgradnja Orebića prema brdu znači smanjenje lovišta i da puška ne smije opaliti od Stankovića do Vignja.

„Jedino domaći puk može održati tako veliko lovište kao što je Sv.Ilija. Mi najviše želimo pokrenuti lovni turizam, što će povećati i članstvo. Sad nas je tek 62 matična lovca i sedam pridruženih članova. Zbog svega smo izgubili volju i djelujemo čak depresivno. Stoga smo i mijenjali vodstvo udruge te očekujemo novu energiju. Osjetivši želju za promjenom, Pelisac je odškolovao mlade lovce i lovnike, pomladili smo upravu. Ne odustajemo od povrata, ali je sustav takav da povrat može narediti samo premijer Plenković“, govori Bikić. 

STRUKA ZNA: DIVLJAČ JE IZVRSNA! 

Bivši tajnik Jakov Spaso Petković kaže da im država ne bi uzela Sv.Iliju, da lovište nema muflona.

„Mufloni su tu od 1975., a mi smo vrijedno skrbili o svemu, pa i donosili nove mužjake kao 'svježu krv'. Snagu za povrat nemaju ni ministri, jer sve drži interesna grupa, ne s ciljem da se obogati, nego da uživa! To može promijeniti samo blagoslov premijera. Mnogo je okoštalih interesa, ali je najveći problem što se uopće ne unose novi muški ovnovi te je došlo do degeneracije. Jer, zna se da se svake tri godine mora uvesti novi mužjak da bi stado bilo zdravo i jako. Istodobno se svukud gradi, a lovište se smanjuje“, rezigniran je Petković.

Bivši lovočuvar Jugomir Marušić prisjeća se kako je lovište, prije oduzimanja, bilo veliko i uspješno s više od 350 muflonske divljači.

„Pohodili su nas lovci iz cijele Europe, pa i Meksika i SAD-a. Sjećam se da mi je iz Dubrovnika javljeno kako ćemo ostati bez lovišta, da nam spremaju zamku i kako tvrde da smo ga upropastili i hoće ga preuzeti. Tako je i bilo: stigao je dopis kojim LD Pelisac optužuju za uništenje lovišta, a tada neiskusno novo vodstvo, potpisuje nalog, 'optužuje se' i gubimo lovište! Kao lovočuvara me uzimaju Hrvatske šume, ali sam vidio da su sve uzeli da bi oni mogli doći i uživati. Radio sam još godinu i više im nisam trebao jer uz mene nisu mogli ništa iznositi. Od tad je divljač uništena“, priča nam Marušić pa uz uzdah dodaje kako su „tražili kako uzeti lovište da se može pljačkati“.

„Kako tad, tako i danas kad nema ni stotinu divljači! Da, lovci još dolaze, ali se događaju krivolov i ranjavanje. Sad su bogata susjedna lovišta u Potomju i Dubravi-Vrućici, a ovo neće biti sve dok ne dođe u naše ruke!“, zaključuje.