Područje između hotela Epidaurus i Albatros u Cavtatu, gdje se nalaze teniski tereni, zapušteno je i puno smeća. Kako je to moguće, još smo uvijek u sezoni, a tom rutom, s obzirom na to da se nalazi između dva hotela, i dalje prolazi ogroman broj turista?  

Da bismo na ovo odgovorili, trebamo se vratiti četiri godine unatrag, točnije u proljeće 2021. godine. Tada je na spomenutoj lokaciji tijekom izvođenja pripremnih radova uoči predstojeće izgradnje hotela Albatros 2 pronađeno vrijedno arheološko otkriće. Radnici su uočili podni mozaik iz rimskog doba, a potom su arheolozi i konzervatori izašli na teren. No, tijekom našeg posjeta navedenoj lokaciji, nismo uočili nikoga. Prostor je i dalje zapušten, a vlasnici hotela (Albatros i Epidaurus u vlasništvu su tvrtke Hoteli Cavtat iza kojih stoji Joško Marić) postavili su tablu gdje se pravdaju svojim gostima da lokacija nije u reprezentativnom stanju, jer još uvijek traju iskapanja zbog vrijednog otkrića. 

Pokušali smo doznati traju li znanstvena istraživanja i što će u budućnosti biti s ovom lokacijom, no to se na prvu činilo puno lakše nego što će se pokazati. Prvo smo se obratili splitskom arheologu Josipu Burmazu čija je tvrtka Kaducej d.o.o. vodila prve radove. 

-Bili smo u Cavtatu vrlo kratko, na samom početku, pa vam nemam što reći. Bolje da se obratite kolegici Neli Kovačević Bokarica koja je preuzela istraživanja – kratko nam je poručio Burmaz. 

Odmah smo joj se obratili. 

-Hotelski investitori radili su idejno rješenje, ali su im konzervatori uvjetovali probna arheološka istraživanja. U istraživanjima su se koristile sonde kako bi se utvrdilo ima li kakvih skrivenih ostataka. Pronađeni jesu nekakvi ostaci arhitekture i mislim, ali nemojte me skroz uhvatiti, da je sada investitorima kazano kako bi se čitavo područje trebalo istražiti. Ali iskreno, ne znam što se trenutno događa, najbolje bi bilo da se obratite Marti Perkić iz Konzervatorskog odjela te da kontaktirate investitore. Uglavnom koliko je meni poznato istraživanja bi se trebala nastaviti – kazala nam je Kovačević Bokarica. 

Masonski običaji 

Za kraj smo je pitali koliko je nalazište potencijalno vrijedno.  

-Ja vam to ne smijem govoriti, molim vas, obratite se konzervatorima – završila je arheologinja. 

Odmah smo zvali Martu Perkić, kojoj nije bilo drago što joj zvoni privatni mobitel. 

-Odakle vam moj broj?  

-Gospođo Perkić, kakvi bismo mi to bili novinari da u digitalnom dobu nismo u stanju doći do nekog broja? 

-Kako god, ja ne smijem davati nikakve izjave, molim vas da se obratite službenim putem preko Ministarstva kulture – poručila je Perkić. 

Naravno da smo poslali upit konzervatorima u Dubrovniku, no oni po dobrom, starom, masonskom običaju ništa nisu odgovorili. Uostalom, zato smo i zvali Perkić. 

No da se vratimo na sami lokalitet i podvučemo crtu što u biti znamo, a to, nažalost, nije puno. Poznato je da to područje ima arheološki potencijal pa su provedena probna arheološka istraživanja da se uopće utvrdi ima li nečega i je li vrijedno, te da se projekt buduće izgradnje, ako dobije potrebne dozvole, prilagodi vrijednosti lokaliteta. To je zasad sve. Ne znamo još, ustvari, ni koliko je nalazište vrijedno, ni hoće li se vršiti daljnja istraživanja. 

Inače, u prostornim planovima ovaj lokalitet se vodi kao turistička zona gdje je dozvoljena gradnja hotela, no oni bi se, ako sutra budu gradili nove smještajne kapacitete, trebali uskladiti s mjerama zaštite arheološkog lokaliteta. Sad nas pak interesira što je s lokacijskim i građevinskim dozvolama, pa smo se obratili načelniku Općine Konavle Božu Lasiću. 

-Znam da su rađena arheološka istraživanja, ali o detaljima nisam službeno obavješten. Što se pak tiče investicije, mi im još nismo izdali nikakve dozvole. Ja osobno nisam za gradnju na tom području, ali tamo je turistička zona uvrštena puno prije mog dolaska na mjesto načelnika. Da sam u međuvremenu pokrenuo neke izmjene prostornih planova, oni bi tužili Općinu da opstruiranje. Na kraju krajeva, o potencijalnoj gradnji na tom području puno bi više mogli reći konzervatori pa njih pitajte. Moje mišljenje jest da, ako se ikad tu bude gradio hotel, u sklopu njega treba lijepo prezentirati pronađeni rimski mozaik i druge ostatke ako se u međuvremenu nađu – rekao nam je načelnik Lasić. 

Građevinska dozvola bi značajno povećala vrijednost kompleksa 

Vrlo je zanimljivo i da investitori traže dozvole za gradnju novog hotela pored već izgrađenog Hotela Epidaurus koji je sve samo ne za elitni turizam. Naime, obnova mu ne bi loše došla o čemu često govore gosti hotela na Google Mapsu. Ukupna ocjena Epidaurusa tamo jest prosječnih 3,9, a hotel trenutno ima 3 zvjezdice. Je li možda vlasnicima važno dobiti građevinsku dozvolu kako bi sutra sve zajedno u paketu prodali nekom novom investitoru? Ta bi građevinska dozvola itekako povećala cijenu čitavog kompleksa. I od tvrtke Hoteli Cavtat tražili smo komentar na čitavu temu, ali bili su prilično šturi. 

-Vezano uz vaš upit o planiranoj gradnji hotela na lokaciji Albatros 2 u Cavtatu, želimo istaknuti kako u ovom trenutku nemamo relevantnih informacija koje bismo mogli podijeliti o samoj izgradnji. Postupak izrade projektne dokumentacije te ishođenja svih potrebnih dozvola je u tijeku, kao i nastavak arheoloških istraživanja na predmetnoj lokaciji – kazali su nam iz Hotela Cavtat. 

Ne znamo puno što se trenutno događa, a bogme ne znamo mnogo ni što se događalo prije dvije tisuće godine. Ono što znamo jest da je na mjestu današnjeg Cavtata postojao rimski grad(ić) Epidaur, ali uspoređujući njegove pronađene ostatke s primjerice Naronom ili Salonom, odmah nam je jasno da ih nema puno, niti su atraktivni kao tamošnji. Zašto je to tako, pokušali smo odgonetnuti u razgovoru s Brunom Bijađijom, kustosom-pedagogom Dubrovačkih muzeja koji je doktorirao na temu “Arheološki tragovi nastanka, razvoja i propasti rimske kolonije Epidaur”. Za početak ga pitamo zašto sveukupno ima poprilično malo ostataka iz rimskog doba Epidaura kad okolna antička naselja (Narona, Salona, Risan, pa čak i Polače na Mljetu) imaju znatno više. Epidaur, na kraju krajeva, nije bio rimska selendra, jer mu sigurno ne bi gradili akvadukt i dovodili vodu iz udaljenih područja. 

-Epidaur je tijekom povijesti jako slabo istražen, iako je riječ o rimskoj koloniji. Što uopće znači rimska kolonija? To je naselje rimskih građana, više ili manje osoba koje nemaju rimsko građansko pravo. Rimski građani u njemu vladaju vojnom i političkom moći, prilagođavajući prostor prema potrebama svoje kulture i tehničkim dostignućima – govori nam Bijađija. 

Zna li se koliko je rimski Cavtat imao stanovnika? 

-Ne zna se točno. Bilo je pokušaja stranih arheologa da na temelju veličine akvadukta i drugih pronađenih ostataka pokušaju izračunati ukupnu brojku, ali zaista teško je točno reći. Procjene se kreću oko dvije tisuće stanovnika, iako nitko to sa sigurnošću ne zna. Također, sigurno se mijenjao broj stanovnika tijekom razdoblja. Nije isto govorimo li o prvom ili trećem stoljeću. 

Pitamo ga zašto su Rimljani gradili upravo na tom mjestu ako nije bilo vode u blizini. 

-To je zanimljivo pitanje koje sam često sam sebi postavljao. Odgovor je Konavosko polje. Sve rimske kolonije na Jadranu su u blizini neke velike obradive površine, pa tako i Epidaur. Naravno, oni bi više voljeli da je poluotok Rat ravan, ali znali su se prilagoditi, pa su tako gradili i tamo, ali i u obližnjim područjima poput Donjeg Oboda o kojem vi pišete. Ipak glavni dio, odnosno urbani centar Epidaura bio je na Ratu, a Donji Obod je bio kao predgrađe. Čak postoje indicije da se forum nalazio otprilike gdje je današnji Hotel Supetar, ali to je druga tema, nećemo sad u širinu. Isto tako gore poviše na groblju sv. Roka najvjerojatnije je bio hram posvećen Jupiteru – otkriva nam ovaj znalac cavtatske povijesti. 

Arheolog-šaner iskapao po Cavtatu 

Nešto se o Epidauru zna, no puno toga je misterij. Postavlja se pitanje zašto se tako slabo istraživao, zar arheolozi ne bi trebali biti sretni da kopaju po Cavtatu? 

-Dubrovnik dugo vremena ima problem s arheolozima, tek nakon Drugog svjetskog rata stručni ljudi nalaze zaposlenje u Gradu i to vrlo polako i stidljivo. Posljedično se nisu vršila arheološka istraživanja koliko su trebala plus što se tiče Cavtata otegotna okolnost jest da je stalno naseljen, pa je tim teže vršiti iskopavanja. Ako je dobar dio rimskih ostataka ispod zemlje, vrlo je teško u urbanoj jezgri doći do njih. Dobar dio istraživanja koji se proveo u Cavtatu bio je loš i nestručan primjerice onaj britanskog amaterskog arheologa Teda Falcona-Barkera odmah iza Drugog svjetskog rata, odnosno pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Taj 'istraživač' najbolje svjedoči koliki je bio kaos u Dubrovniku u arheološkoj struci tog vremena. Objavio je knjigu „1600 years under the sea“ 1960. tiskanu u New Yorku. U njoj govori o svojim istraživanjima u Epidauru te donosi fotografiju glave mladolikog muškarca iz uvale Čista luka. N. Cambi iznio je mišljenje da glava pripada mladom muškarcu s kraćim tipom arhajske frizure, te se stoga može datirati oko 510.–500. godine pr. Kr., no ne zna se gdje je danas – ističe Bijađija. 

Ipak unatoč manjkavim istraživanjima, među dosadašnjim pronađenim ostacima Epidaura ima i jako vrijednih poput onoga gdje se spominje ime Publije Kornelije Dolabele, poznate povijesne ličnosti. 

-Dolabela je bio rimski vojskovođa i namjesnik rimske provincije Dalmacije od 14. do 20. godine. Poznat je po gradnji ceste od Salone prema unutrašnjosti. U Cavtatu su pronađena dva natpisa na kojima se nalazi njegovo ime. Jedan na poluotoku Rat, drugi na Donjem Obodu. Prvi je vezan uz neku građansku aktivnost po svoj prilici izgradnji akvadukta, a ovaj drugi koji je pronađen još u 16. stoljeću na području Donjeg Oboda govori kako zajednica Gornjeg Ilirika postavlja spomenik u čast Dolabeli. Moram kazati da je Dolabela, među svim njegovim ostalim poslovima, bio zadužen i za uvođenje štovanja carskog kulta koji se događa u Rimskom carstvu, a prije u doba Rimske Republike takvo što je bilo strogo zabranjeno, odnosno da se neka osoba štuje kao bog. 

Kako nam kaže Bijađija, najvažniji rimski ostaci iz Epidaura čuvaju se u Zbirci Baltazara Bogišića u Cavtatu.  

-Bogišić je najzaslužniji što nisu izgubljeni. Da njega nije bilo, tko zna gdje bi sve završili, u Beču, Zagrebu, Budimpešti… - zaključio je Bijađija. 

Eto, o Epidauru znamo malo, jer je arheološka struka u Dubrovniku dugi niz godina bila loše organizirana. No, ni danas ne znamo puno više, jer su dubrovački konzervatori pod Ministarstvom kulture zatvorena institucija koja teško komunicira s javnošću.