Voditelji radnih skupina kao i prošle godine bili su:  doc. dr. sc. Danijela Jemo, voditeljica radionice za konzervaciju-restauraciju tekstila i asistent Mateo Miguel Kodrič Kesovia, mag. art. rest. sa Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, univ-ass. dipl.-rest. Tanja Kimmel, University of Applied Arts Vienna, Institute of Conservaon, Laura Peters M.A., Cologne Institute for Conservation Sciences, University of Applied Sciences Cologne i dr. Katalin Orosz, Hungarian University of Fine Arts, Department of Conservaon. Poseban doprinos projektu dala je ravnateljica Muzeja i galerija Konavala Antonija Rusković Radonić, zajedno sa svojim suradnicima, koji su velikodušno otvorili vrata muzeja i s oduševljenjem podržali ovaj projekt.

Ove godine, priroda posla zahtijevala je da se program odvija na dvije lokacije – u Zavičajnom muzeju Konavala i na Sveučilištu u Dubrovniku. Tri radne skupine obrađivale su dvije glavne teme - Zbirku uzoraka vezova Jelke Miš i poboljšanje trajnog izložbenog postava primjenom adekvatnih materijala i različitih metoda izlaganja muzejskih predmeta. Dvije radne skupine ostale su raditi u muzeju in situ, dok je treća radna skupina nakon prvog radnog dana, rad nastavila u konzervatorsko-restauratorskoj radionici na Sveučilištu u Dubrovniku. Svaki od ova dva prostora i radna okruženja zahtijeva različite pristupe. Dok su u radionici idealni uvjeti za konzervatorsko-restauratorske radove, u muzeju se radovi odvijaju in situ, što zahtjeva puno više fleksibilnosti i improvizacije. Kako bi se uspješno savladale sve neplanirane i stresne situacije dobra koordinacija i revizija rada od vitalnog su značaja za postizanje uspješnog ishoda. 

Prošle godine imali smo jednu grupu koja se bavila procjenom rizika i stanja u muzeju. Druga grupa je radila na digitalizaciji svih uzoraka iz zbirke Jelke Miš i njihovoj pohrani primjenom novih, adekvatnih metoda. To je bilo nužno potrebno zbog nepovratne štete koju je prouzrokovala mikroklima u plastičnim folijama u kojima su do tada bili pohranjeni uzorci veza. Treća skupina radila je na poboljšanju uvjeta stalnog muzejskog postava i načina izlaganja. Ove  je godine nastavljen rad na započetim tematskim cjelinama.

Prva i druga grupa nastavile su raditi na kolekciji Jelke Miš. Jelka Miš je cijeli svoj život posvetila prikupljanju građe narodnog rukotvorstva, te poučavanju različitih tehnika veza i čipke. Radi se o vrlo velikoj i iznimno vrijednoj zbirci, tematski podijeljenoj prema uzorcima vezova prikupljenih iz Hrvatske i okolnih zemalja. Zbirka se čuva pohranjena u specijalnim beskiselinskim kutijama, unutar kojih se nalaze listovi papira sa uzorcima veza, za koje su prošle godine izrađene uložne košuljice od avosa. Također, provedene preliminarne analize pokazale su kako postoji hitna potreba za rješavanjem problema sadržaja lignina koji uzrokuje kiseo pH u listovima papira. Zbog toga je u konzervatorsko-restauratorskoj radionici za tekstil na Sveučilištu u Dubrovniku, razvijen odgovarajući tretman neutralizacije kiselog pH papira koji će se u buduće primijeniti na cijelu zbirku. Proces je zahtjevan i dugotrajan ali se time dugoročno postiže optimalno stanje materijala kako bi ga se sačuvalo za budućnost. Bio je to izazovan, ali u konačnici vrlo plodonosan istraživački rad. Za to su se vrijeme, u muzeju odvijali radovi na poboljšavanju uvjeta čuvanja i pohrane uzoraka iz zbirke Jelke Miš. Ispod svakog pojedinog uzorka veza iskrojeni su i umetnuti listovi od materijala konzervatorske kakvoće, kako bi spriječili da kiselina iz papira ošteti tekstil. Pri tome valja napomenuti da se na jednom listu papira može nalaziti i do sedam različitih tekstilnih uzoraka veza. Ovaj postupak zahtijeva mnogo vremena, ali također nadahnjuje jer se radi na lijepim, raznobojnim i raznolikim uzorcima veza, iznimne vještine i preciznost izrade. 

Treća radna skupina nastavila je rad na poboljšanju trajnog izložbenog postava. Sukladno pravilima struke korišteni su materijali konzervatorske kakvoće i metode koje neće štetno djelovati na predmet. Poseban izazov predstavljali su trodimenzionalni predmeti koje treba prezentirati na prikladan način. Radovi su obuhvatili prilagodbu manje lutke i prezentaciju muzejske građe u dvije vitrine. Lutku je trebalo pravilno poduprijeti kako bi se smanjila oštećenja uzrokovana stresom, a potom zaštititi postojanim i stabilnim materijalima poput Marvelseala, specijalne folije koja sprječava da štetne tvari iz originalnih lutki djeluju na osjetljivi tekstil. 

Ovakav projekt donosi višestruku korist svim sudionicima, cjelokupnoj zajednici i njenim stanovnicima. Studenti usvajaju nova korisna znanja i vještine, razvijaju osjećaj vrijednosti poštivanja i ljubavi prema baštini, a radeći u međunarodnom timu upoznaju se s kolegama sa drugih sveučilišta. Sveučilišta imaju mogućnost povezivanja i razmjene iskustava kroz jedinstvenu priliku upoznavanja i rada na vrijednoj kulturnoj baštini našega kraja. Na ovaj se način procjenjuje i proširuje osobno znanje o drugim kulturama te novim pristupima brige i očuvanja  kulturne baštine.