Meteo tsunamiji mogući su i kod nas, najsnažniji zabilježen '70-ih u našoj županiji
Hrvatski znanstvenici objavili su nedavno u vrlo prestižnom časopisu Reviews of Geophysics pregledni rad "Meteorološki tsunamiji: od lokalne opasnosti do globalne važnosti" u kojem su saželi svjetsko znanje o meteorološkim tsunamijima - razornim pojavama koje su na hrvatskoj obali poznate kao šćige.
Stanovnici brojnih dijelova hrvatske obale dobro su upoznati sa snagom meteoroloških tsunamija i štetama koje redovito donose. Najpoznatiji takav događaj zbio se 21. lipnja 1978. u Veloj Luci, kada je plimni val visok više od šest metara prodro duboko u luku, poplavio kuće te prouzročio veliku materijalnu štetu.
Što je meteorološki tsunami?
Za razliku od klasičnih tsunamija, valovi meteo tsunamija ne nastaju zbog potresa, nego zbog atmosferskih poremećaja koji se razvijaju na malim prostornim i vremenskim skalama te rezonacijom prenose energiju valovima, piše Index.
Rezonancija nastaje kad se brzina poremećaja, praćena naglim skokovima tlaka zraka (do 10 hPa u deset minuta) i udarima vjetra (do 20 m/s), približi brzini valova plitkog mora. Valovi plitkog mora zahvaćaju cijeli stupac vode, a njihova brzina ovisi o dubini - brži su u dubljem, a sporiji u plićem moru. Približavanjem obali te zbog rezonancije unutar luka i zaljeva oscilacije se mogu povećati i do deset puta.
Gdje je rizik najveći?
Meteorološki tsunamiji bilježe se u brojnim uvalama duž hrvatske obale. Osobito su ugrožene uvale koje imaju izdužen, uzak i zatvoren oblik, primjerice u Starom Gradu i Vrboskoj na Hvaru te u Bakru, Istu i Malom Lošinju.
Slični razorni tsunamiji bilježe se i u mnogim obalnim područjima u svijetu poput onih na Balearima, u Japanu, na Velikim jezerima SAD-a, u Perzijskom zaljevu te uz obale Australije i Novog Zelanda.
Značaj naše obale i znanstvenika
Budući da su meteorološki tsunamiji osobito izraženi na hrvatskoj obali, njihovo proučavanje već je desetljećima u središtu interesa naših oceanografa.
Znanstvenici Ivica Vilibić, Jadranka Šepić i Petra Zemunik Selak svojim su dugogodišnjim radom, brojnim publikacijama i kroz mnoge istraživačke projekte, postigli međunarodno prepoznate rezultate u definiranju i kvantificiranju meteoroloških tsunamija, u razvoju prognostičkih modela i metoda ranog upozorenja te u izradi globalnih baza podataka za istraživanje ovog fenomena.
U novom radu naš je tim sažeo svjetsko znanje o meteorološkim tsunamijima - od povijesnih zapisa i globalne relevantnosti fenomena do tumačenja procesa koji prenose energiju iz atmosfere u more, tipičnih vremenskih uvjeta, utjecaja na obalu i ljude te razvoja prognostičkih i sustava ranog upozorenja. Obuhvaćene su i klimatske projekcije te rijetki tzv. planetarni meteorološki tsunamiji, poput onog izazvanog erupcijom vulkana Hunga Tonga-Hunga Ha'apai 2022. godine. Naime, ta je erupcija stvorila snažne atmosferske udarne valove koji su se munjevito proširili planetom, prenijeli energiju na površinu oceana i pokrenuli oscilacije koje su zabilježene tisućama kilometara od vulkana.
Moć meteo tsunamija često se zanemaruje
Autori ističu da se doprinos meteoroloških tsunamija ekstremnim razinama mora često zanemaruje, iako mogu biti jednako opasni kao olujni uspori koji poplavljuju obalne gradove poput Venecije. Rad donosi i popis glavnih istraživačkih praznina te budućih tema, a njegovi će zaključci služiti kao temelj za daljnja globalna istraživanja meteoroloških tsunamija.
Istraživanja hrvatskih znanstvenika pokazuju da će klimatske promjene u budućnosti predstavljati izazov za obalne zajednice, jer se, među ostalim, očekuje da će povećati učestalost i jačinu meteoroloških tsunamija. Oni će dodatno povećati rizik za obalna područja koji će uzrokovati porast razina mora izazvan otapanjem leda i širenjem vode zbog porasta temperature.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.