No, u brodski dnevnik ovih su dana ispisani zadnji podaci, jer je u bangladeškom Chittagongu počelo rezanje jadranskog veterana koji je tijekom proteklih devet i pol godina bio u vlasništvu kompanije “Selet Marine Vanino” iz lučkoga grada Vanino na ruskom Dalekom istoku. Brod za prijevoz sipkih tereta, nosivosti 3699 tona, plovio je pod zastavom Kambodže, a Rusi su ga nazvali po rijeci koja utječe u Bajkalsko jezero.

Politička pozadina

Naravno, nama je znatno zanimljiviji dio “Barguzinove” povijesti iz vremena kad je na “cimunjeri” nosio oznake korčulanske kompanije. Poslovodstvo “Mediteranske” odlučilo se za kupnju tada relativno novog broda, izgrađenog u poljskom Gdanjsku, u fazi ojačavanja dijela flote za prijevoz nehlađenih tereta. Njihov izbor pao je na dotadašnji norveški “Eldrid” koji je samo 12 mjeseci, od početka 1983. do početka 1984. godine, nosio ime “Drid” i plovio pod panamskom zastavom.

Prinova u otočnoj floti dobila je za politički kontekst toga vremena pomalo neobično ime “Ploče”, budući da je taj lučki grad na ušću Neretve nakon smrti Edvarda Kardelja drugi put u samo 30 godina nazvan po njemu. Formalni vlasnik broda bila je panamska tvrtka “Alamo Ultramar”, inozemna kompanija “Mediteranske”, dok ga je 1990. “preuzela” korčulanska off-shore kompanija na Svetom Vincentu i Grenadinima.

S imenom Ploča na pramcu tada već 20 godina star brod dočekao je i prodaju početkom 1995., kad je prešao u vlasništvo grčke kompanije “Alkionis II Shipping” i ponio novo ime “Costas S.”. Vremešni teretnjak dobro je služio brodovlasnicima iz Pireja, punih 10 godina, sve dok ga u kolovozu 2005. godine nisu kupili Rusi preko svoje ciparske kompanije “Gals Shipping” i upisali ga u kambodžanskoj metropoli Phnom-Penhu. Posla za “Barguzina” nije manjkalo, pa ga se moglo vidjeti s palubom punom drvne građe, sve dok nije došlo vrijeme za posljednji vijađ.

Gordan Zubčić 
Slobodna Dalmacija