Gospođa Ivanka točnu lokaciju neće odati, no kaže – tartufa na Pelješcu ima, samo se treba malo odmaknuti od turobnih vijesti kojima smo svakodnevno bombardirani, izaći u prirodu, otvoriti oči i istraživati.

„Iako je nespecifično za ovaj kraj, tartufa na Pelješcu ima. Ne smijem reći točnu lokaciju da mi ne dođu traktorima, ali sada im je stađun i zlata vrijede!“, kaže kroz smijeh Bogoje koja je nakon radnog dana izašla prošetati psa i nabasala na crne tartufe, a ovo joj nije prvi 'ulov'.  

„Prije nekoliko godina našla sam ih puno i podijelila ih s prijateljima. I sada imam jedne Nijemce i oni to baš obožavaju!“, otkriva Ivanka koja je već razvila dobar 'njuh' za pronaći ovu deliciju.

Lokacija je slična onoj prvoj, a i ovaj put pronalazak je bio slučajan.

„Gledajući u pod sam naišla, iskopala sam ih rukama, sve sam nokte polomila!“, govori i dodaje kako ih je iznimno teško uočiti pa ipak treba znati kako tartuf izgleda, ali i kakav teren bi mu mogao biti pogodan.  

„Šetam i glumim labradora po lokacijama tartufa“, našalit će se gospođa Ivanka, koja, šalu na stranu, sada ima pravo malo blago u kuhinji za poznavatelje gastronomije.

„Spravit ću ih sutra s fužima, učinit' ću domaće s parmezanom. Onda se na vrh nagrata tartuf na široko, ne smije ih se prije prati! Tako se najbolje taj intenzitet osjeti, amonijak u mirisu – to čovjek ili voli ili ne voli!“, zaključuje za kraj.