I ove godine kolonija je privukla umjetnike ne samo iz naše Županije, nego i iz susjedne Bosne i Hercegovine. U ovom pitomom selu, okruženom prirodom i tišinom, ponovno su se spojile boje, platna i iskrene ljudske priče.

Trnovica, iako suočena s tišinom odlazaka i sve manjim brojem stanovnika, još uvijek diše kroz ovakve susrete. Mještani, umjetnici i prijatelji kolonije bore se da ova lijepa tradicija ne padne u zaborav. “Sve nas je manje, odlaze dragi ljudi, selo se prazni…”, kažu domaćini, no ipak, u očima im svijetli nada – nada koju donosi dolazak mladih slikara. Njihova prisutnost znak je da likovna kolonija ima budućnost, da ono što su započeli osnivači, pokojni Pero Miljković i Mato Jerinić, nije bilo uzalud.

Ova manifestacija nije samo umjetnički događaj. Ona je podsjetnik da još uvijek postoje trenuci kada se ljudi okupljaju zbog ljepote, zbog prijateljstva i zajedničkog sjećanja. Uz gostoljubive domaćine koji su sve prisutne počastili obilnim objedom i osvježenjem, dan je protekao u vedrom ozračju, uz smijeh, razmjenu iskustava i stvaranje novih djela koja nose trag ovog posebnog mjesta.

Dok god se slikari okupljaju ispod krošnji i dok se na platnima rađaju nove slike, Trnovica živi.