Ponovno su se zahuktale najave oko gradnje trebinjskog aerodroma. Da nije samo riječ o ideji u povojima govori natječaj za izradu projektno-tehničke dokumentacije koji je raspisala srpska državna tvrtka Aerodromi Srbije, a na kojem je izabran Institut za građevinarstvo iz Banja Luke. Investitor bi trebala biti Republika Srbija, a planira se gradnja velike međunarodne zračne luke s pistom dugom čak 3,5 kilometara, što je veća dimenzija i od onih u Zagrebu, te Beogradu. Zračna luka bi se trebala graditi na krškom terenu na površini većoj od 300 hektara, premjeri zemljišta već su obavljeni, a započeo je i postupak izvlaštenja. Posljednji dokument koji priječi gradnju trebinjskog aerodroma jest da Savjet ministara BiH i Vlada Srbije potpišu memorandum o razumijevanju i suradnji, a nacrt tog dokumenta izradilo je Ministarstvo komunikacija i transporta BiH.

Investicija se procjenjuje na 150 milijuna eura, a ovo nije prvi put da se spominje gradnja trebinjskog aerodroma. Ideja je stara više od desetljeća, ali ove potonje vijesti su nekako najozbiljnije, pa nas ne bi trebalo čuditi da u bliskoj budućnosti prvi bageri krenu u iskope na lokaciju 14 kilometara zapadno od Trebinja, iako je veliko pitanje koliko bi investicija bila ekonomski isplativa. Kako bi se gradnja novog aerodroma u susjedstvu odrazila na čilipski, što bi on donio (ili odnio) dubrovačkom turizmu, te bi li građani Dubrovnika i njihovi posjetitelji imali korist od spomenute zračne luke ili ne, pitanja su koja smo postavili našim sugovornicima u slučaju da se zračna luka ipak napravi. Gradonačelnik Mato Franković izrazito je skeptičan i cijelu priču vidi u negativnom svjetlu posebno ekološki aspekt.

Kako preko granice?

-Putem Ministarstva vanjskih poslova i zaštite okoliša, već smo uputili protestna pisma prema BiH i tražili odgovore kako je moguće da se u neposrednoj blizini izvorišta Rijeke Omble gradi jedan tako veliki infrastrukturni objekt koji će neminovno ugroziti izvorište. Vjerujem da ćemo dobiti jasne odgovore o zaštiti navedenog. Čudno nam zvuči da Republika Srbija u BiH gradi zračnu luku. To sve zove na alarm. Ništa to ne miriše na dobro – rekao je nedavno Franković.

Direktor Zračne luke Dubrovnik Frano Luetić nije bio razgovorljiv na ovu temu.

-Ne bih komentirao što će se možda izgraditi u susjedstvu, koncentriran sam isključivo na naš aerodrom – kratko nam je kazao Luetić.

Nenad Sredojević, odgovorni urednik Avioradara, portala koji se bavi pitanjima zrakoplovstva, pak kaže da trebinjski aerodrom, ako se ikad izgradi, neće puno utjecati na promet u Čilipima.

-Ako bi neki turist koji želi posjetiti Dubrovnik sletio u Trebinje, mora prijeći granicu i biti spreman na gužve, pogotovo kada jednog dana Hrvatska bude u Schengenu. Ako oni žele izgraditi aerodrom u Trebinju i računaju da će putnici tamo dolaziti radi Dubrovnika, u krivu su, jer BiH još dugi niz godina neće ući u EU. Uostalom, nisam uopće siguran da će se on ikad izgraditi. Prvo Srbija nije neka najbogatija zemlja da ulaže tek tako ogromne novce. Drugo, pitanje je hoće li Savjet ministara BiH dati potrebnu suglasnost. Treće, gdje bi oni našli svu potrebnu radnu snagu za rad na tako velikom aerodromu? Već bi je sada trebali početi obučavati – ističe Sredojević te dodaje da ga ne bi čudilo da je investitor ipak netko drugi, a ne Srbija.

-Kinezi u posljednje vrijeme grade aerodrome diljem svijeta. Ako je u pozadini kineska lova, što još uvijek ne znamo, onda bi od svega i moglo nešto biti. Ako nije, ne vjerujem da će se izgraditi, a sigurno neće biti ozbiljna konkurencija dubrovačkoj zračnoj luci – mišljenja je Sredojević.

Možda računaju da bi s povoljnim uvjetima privukli niskotarifne avioprijevoznike poput Ryanaira koji bi onda nudio svojim putnicima letove za Dubrovnik, Zračna luka Trebinje, uostalom kako rade diljem Europe. Slete u Gironu, a nude let kao da je Barcelona?

Ne može se Trebinje prodavati pod imenom Dubrovnik

-Da, Ryanair to radi, u ponudi ima Pariz ili Stockholm pa slete na manji aerodrom udaljen stotinjak kilometara, ali razlika je jer je riječ o istoj državi. Ne bi to mogli raditi s Trebinjem koji, ne da nije u istoj državi, nego nije ni u EU. Previše je tu nepoznanica i nelogičnosti, pa smatram da se taj aerodrom ni neće izgraditi – zaključuje Sredojević.

Direktorica dubrovačke Turističke zajednice Ana Hrnić također smatra da se za Dubrovnik ništa posebno neće promijeniti.

-Nama to neće biti konkurencija, mi imamo našu priču koju dugi niz godinama razvijamo. Nažalost, sada ju je poremetila korona, ali nadamo se da će se vratiti normalnom toku. Ne znam koju oni računicu imaju i koji im je cilj, ali nama to nije ni važno. Ugrozit nas neće, jedino ne znam taj ekološki aspekt, nisam stručna u tom području pa da znam više, ali što se tiče turizma, mi se ne trebamo obazirati na njihove planove, nego nastaviti razvijati naše kapacitete poput izravnih zračnih linija sa SAD-om – govori Hrnić.

Bivša ministrica turizma Pave Župan Rusković vidi i pozitivne strane gradnje trebinjskog aerodroma.

-Konkurencija je uvijek dobrodošla. Ako budu kvalitetno radili i privukli niskotarifne letove sigurno će dići dio posla dubrovačkom aerodromu, pa će se i naš aerodrom morati dodatno poboljšati kvalitetom. Sigurno ciljaju na niskotarifne prijevoznike koji inače lete na manje, sporedne aerodrome i dosta im se izlazi u susret, jer se onda zarađuje na dodatnim uslugama, a ne na aerodromu. Pretežno je riječ o lokacijama koje bi turisti rjeđe posjećivali da nije niskotarifnih letova. Kod nas imamo primjer Ryanaira u Zadru. Korist bi mogli imati i građani Dubrovnika, jer se konkurencijom povećava broj linija i smanjuju se cijene. Naravno dio domaćih ljudi iz principa možda neće ići, ali dodatne opcije će se sigurno otvoriti pod uvjetom da se aerodrom izgradi. Ako se jednog dana dogodi, imat će to i svoju dobru stranu – optimistična je Župan Rusković.

Ciljali bi niskotarifne prijevoznike

Turistički djelatnik i vlasnik agencije Daniel Marušić također vidi pozitivne strane u vezi gradnje trebinjskog aerodroma.

-Ako se aerodrom ikad izgradi, većina putnika će dolaziti zbog Dubrovnika. Vjerojatno će biti riječ o niskotarifnim letovima, jer poznato je da oni lete na sporedne aerodrome blizu atraktivnih turističkih destinacija, što bi moglo biti pozitivno za Dubrovčane. Mnogi već dugi niz godina u Trebinje idu jesti, u zubara, po spenzu, pa zašto onda ne bi i negdje jeftinije otputovali. Također, vjerojatno bi i cijena prijevoza s trebinjskog aerodroma otprilike bila slična kao prema Čilipima. Drugim riječima od gradnje zračne luke u susjedstvu Dubrovnik bi mogao imati korist u povećanju broja posjetitelja. Gost je gost, neće ga u restoranu, hotelu, privatnom smještaju pitati kako je došao – kaže Marušić.

Kako god bilo, ako gradnja trebinjskog aerodroma neće ugroziti izvor Omble, to bi moglo biti pozitivno za Dubrovčane. Vjerojatno bi dolazili niskotarifni letovi, možda dio njih čak i zimi. Povećao bi se broj posjetitelja, a Dubrovčani bi za jeftine novce mogli otputovati na neke nove destinacije. Naravno, pod uvjetom da se ovako velika investicija ikad realizira, jer je veliko pitanje ekonomske isplativosti trebinjskog aerodroma kada se u neposrednoj blizini nalaze čak tri već dobro uhodana: Podgorica, Tivat i Dubrovnik.

Maro Marušić

EKOLOŠKI ASPEKT GRADNJE TREBINJSKOG AERODROMA

Povodom najave gradnje trebinjskog aerodroma ovo ljeto je održan sastanak u sjedištu Dubrovačko-neretvanske županije koji je inicirao inženjer Tomislav Paviša. Na sastanku je rečeno da bi gradnja aerodroma na lokaciji od svega desetak kilometara od izvora Obmle mogla ugroziti opskrbu Dubrovnika pitkom vodom. Još 1989. godine, rečeno je na sastanku, dubrovački Vodovod je angažirao beogradsku tvrtku Energoprojekt koja je zaključila da je ova lokacija, gdje se sada planira gradnja piste, u drugoj zoni sanitarne zaštite izvorišta Ombla. Tomislav Paviša upozorava da je riječ o izrazito propusnom krškom terenu, te da bi se gradnjom aerodroma mogao ugroziti izvor Omble. Župan Nikola Dobroslavić je zaključio kako će se preko nadležnih institucija apelirati na one u BiH kako se ne bi ugrozio izvor Omble.

Zanimljivo je kako su njih dvojicu aktivisti godinama prozivali upravo zbog ekologije. Pavišu zbog gradnje hidrocentrale na Ombli, a Dobroslavića zbog gradnje Centra za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju.