U Dubrovačko-neretvanskoj županiji je danas naglo porastao broj oboljelih od koronavirusa. Ulice su se naglo opustošile jer su građani ozbiljno shvatili upozorenja koja dolaze sa svih strana.
No, uvijek ima iznimaka i pojedinaca koji ne poštuju propise te se grupiraju, čemu su svjedočili i jutrošnji prizori s prepune gruške place koja je naposljetku zbog mjera opreza i zatvorena.
No, do čega može dovesti neoprez i neodgovornost vrlo dobro znaju stanovnici Italije. Gorana Čehić rođena je Dubrovkinja koja predaje glazbeni odgoj u osnovnim školama u Riminiju i ima svoju privatnu glazbenu školu. Za Dubrovački dnevnik je opisala situaciju u Italiji. Na pitanje jesu li medijske objave i fotografije iz Italije 'prenapuhane', odgovara kako su zapravo vrlo realne.
„U Lombardiji je umrlo jako puno ljudi. To krematoriji ne mogu podnijeti pa su se vojnim konvojem tijela odvozila u druge regije, pa i u Rimini u kojem i ja živim. Područje oko Milana i Bergama više ne može podnijeti taj broj. Svakog dana svjedočimo mučnim ispovijestima ljudi, onih koji ne mogu pozdraviti svoje najmilije koji su u kritičnom stanju zbog koronavirusa, onih koji preko liječnika šalju svoje posljednje poruke najmilijima, muževi koji suprugama šalju poruke preko liječnika da ih vole… To su strašne stvari! Ljudi umiru u svojim domovima jer im jednostavno blokira dišni sistem. Ljudi ostaju u kućama s preminulim članovima obitelji dok se ne odvezu. Imam prijateljicu koja živi s troje ukućana, od njih četvero, troje su pozitivni na koronu. Njih četvero živi u četiri različite sobe. To su situacije koje je itekako događaju,“ riječi su kojima je Čehić opisala tešku situaciju u Italiji.
Kako kaže, hrane im ne nedostaje, ali bi voljela da su se svi pridržavali mjera onako kako je i bilo preporučeno.
„Jedan gospodin od 86 godina je biciklirao i policija ga je zaustavila jer se ne pridržava mjera. Upozorili su ga da je stariji čovjek i da je preopasno biti vani, a on je rekao da je imao predivan život i da slobodno može umrijeti od korone. Ima puno onih koji poštuju mjere. Ide se jednom u 10 dana u butigu, drže se propisane udaljenosti, no još uvijek postoji veliki postotak onih koji se toga ne pridržavaju, u prvom redu mladi od 20-ak godina,“ kazala je Čehić.
U bolnicama je sve podređeno koronavirusu, a obrađuju se jedino hitni slučajevi i teški ili kronični bolesnici. Prizori s ulica su potresni.
„Meni je potresno gledati ljude s maskama na licima. Kad idem u butigu, vidim da svatko svakoga gleda kao potencijalnog nositelja zaraze, nekog tko bi mu mogao prenijeti bolest. Živi se u strahu. Sve je blokirano, ne može se izaći vani, a za svaki jednostavniji izlazak treba imati potvrdu o tome gdje se ide, kada ćete se vratiti. Osjećate se kao da ste u zatvoru, ali to i jest zatvor. Ali zatvor za naše dobro,“ izjavila je.
Kako kaže, najviše joj nedostaju one male, svakodnevne stvari koje su prije bile normalne okolnosti, a danas ih više nema. Kako podučava sviranje klavira, violine i gitare, lekcije održava preko interneta, a veliki je minus svakako i to što više nema izravan kontakt sa svojim učenicima što bitno otežava posao. Njena predavanja ovise o internetu, a mreža zna biti prebukirana jer svi rade preko interneta.
Vjeruje kako bi stopa širenja virusa bila bitno manja kad bi se svi ponašali disciplinirano, stoga disciplinu preporuča i Dubrovčanima gdje se broj oboljelih već popeo na 14.
„I u Riminiju smo prije 20 dana imali jedan slučaj, sad ih je 800. Svi mislimo da se to nama neće dogoditi, a to možemo postići jedino disciplinom i poštivanjem regula. Dubrovčanima bih savjetovala da ovu situaciju uzmu zaozbiljno. Nije to jednostavna grupa nego vrlo težak virus s osjećajem gušenja. Kad se počneš gušiti, život je gotov, a ljudi to ne znaju. Savjetujem vam da poštujete zakone i propise, a budete doma, a da đireve po Stradunu ostavite za neka druga vremena. Vidjela sam da često slijedite talijanski sistem, nemojte to raditi!,“ poručila je Čehić za Dubrovački dnevnik.
