Priča jednoga Zarokaša prva je knjiga glazbenika Srđana Gjivoja, Dubrovčanina koji je dosad svoj Grad pjevao, a sad ga i piše. U toj autobiografskoj kronici odrastanja u dubrovačkoj Ulici iza Roka autor nam kronološkim redom pripovijeda o onome dijelu svojega dječaštva koji se odvijao vanka, među djecom i među kamenim rubovima same ulice, nabrajajući imena svojih prijatelja, ali i ostale čeljadi, odraslih ljudi koji su u ulici boravili. Nježnim nostalgičnim tonom umjetnika u duši potanko opisuje igre i načine postizanja razbibrige za kojom svaki čovjek poslije kroz život žudi. Dubrovački govor kojim je Gjivoje zapisao taj dio svoje prošlosti autentičan je, prirodan i protkan žargonizmima iz općega jezika tadašnje mladosti pa je i sam jezik pridonio iskrenosti pripovijedanja i potpunomu čitateljevu povjerenju. Priča jednoga Zarokaša svojim je sadržajem i svojim jezikom ozbiljan prinos proučavanju dubrovačke nematerijalne baštine, a svojom zabavnošću i prisnošću divan je rego zaljubljenicima u svoj Grad.                                                                                                           

Autor će ugostiti i zanimljive glazbene goste s kojima će i sam zapjevati i zasvirati pa se događaj može opisati kao književno-glazbena priredba.