Priča o kamenici kao školjki afrodizijačkih svojstava poznata je od davnina kada su je na renesansnim gozbama dubrovačke vlastele sa zadovoljstvom kušali onodobni plemenitaši. Legenda o magičnim svojstvima ove školjke nije bila tajnom ni za austrijske careve koji su je često uživali na svojim jelovnicima. Riječ je o kamenici iz Malostonskog zaljeva, dijelu dubrovačkog kraja gdje se uzgaja u najčistijem i najbistrijem moru svijeta. Kamenice su najzrelije i najukusnije u ožujku kada se slavi blagdan Sv. Josipa, a gastro stručnjaci spominju da je kamenice najbolje služiti svježe otvorene i začinjene limunovim sokom.

Baš takve, svježe otvorene i s mirisom mora možete kušati u vrijeme blagdana Sv. Josipa (19. ožujka) u restoranima Dubrovnika i Stona. Festa od kamenica je gastro manifestacija, koja je, osim ponude ovih školjki i jela prigotovljenih od njih (juha od kamenica, pohane kamenice, zapečene kamenice, pržene ili pečene kamenice na razne načine) popraćena i dalmatinskom pjesmom i kapljicom dobrog vina. Meso svježe kamenice je sivo-bijele boje, jedro, a ipak mekano, ugodnog morskog mirisa.

Dobra kamenica za konzumiranje mora biti hladna, svježa, srednje veličine, nježna, sočna i dobra okusa. Kod termičke obrade (kroz topla jela) kamenica gubi svoj prirodni okus i miris, ali organoleptička svojstva jela preuzimaju tu ulogu u obliku kompletiranja i oplemenjivanja cjelokupnog jela.

Kod nas se kamenica najviše rabi i jede svježa, živa, na ledu, kao hladno predjelo, odnosno uvodno jelo u gastronomskim dobro sročenom jelovniku.