Riječ je o nastavku izložbenog projekta koji je predstavljen u Domu Marina Držića u studenom 2024. godine, a karakterizira ga svojevrsni „povratak u renesansu“. Naime, radovi Lucije Perojević spajaju baštinu i suvremenost kroz renesansne motive na umjetničkim djelima od ručno oblikovane i oslikane keramike i vraćaju nas upravo u to vrijeme, nazivano i zlatnim dobom Dubrovnika čiji je istaknuti „cvijet“ književnosti Marin Držić. Raduje nas što će se izložba predstaviti u Stonu, mjestu koje je s Držićem trajno povezano preko posebnog „cvijeta“ – onog soli stonske solane u kojoj je najveći hrvatski komediograf nekoliko godina obnašao ulogu pisara.

Izvor iz kojeg je umjetnica crpila inspiraciju za radove mogao bi se opisati kao Florealni renesansni imaginariji iz svakidašnjice Marina Držića. Upravo tako je autor izložbene koncepcije dr. sc. Vinicije B. Lupis naslovio predgovor kataloga dubrovačke izložbe iz kojeg izdvajamo: „Umjetnica je u svom novom ciklusu nadahnuta prikazima renesansne flore koja se spominje u dramskom opusu hrvatskog renesansnog pjesnika i dramskog pisca Marina Držića (1508. - 2. V. 1567.). (…) Zlatni detalji u likovnom opusu Lucije Perojević njezin su prepoznatljiv umjetnički potpis i posve su u skladu s onodobnom španjolskom keramikom loza dorada koja se upotrebljavala u Dubrovniku. (…) Umjetnica je svojim umijećem oživjela renesansni svijet stolne keramike iz razdoblja dubrovačkog zlatnog doba, kada je Dubrovnik bio oaza i utočiše humanističke misli na rubu zapadne civilizacije, a Marin Držić je svojim književnim djelom, prepunim prizora iz onodobne svakodnevice, bio pravo nadahnuće.“

Lucija Perojević se počela baviti keramikom 1977. godine u majstorskoj radionici pok. Karin Garmsen gdje je učila 4 godine, a potom je daljnje učenje nastavila u ateljeu akademske slikarice Maje Jug-Pecarić. Prošla je edukaciju i kod akademske slikarice Dijane Sokolić, a također je tajne i vještine keramike učila u Italiji u ateljeu Fratelli Rigoni. Sudjelovala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a autorica je i nekoliko instalacija u prostorima Dubrovnika. Dugi niz godina radila je u Centru za osobe s posebnim potrebama kao likovni terapeut i voditelj likovne radionice. Kako navodi dr. sc. Vinicije B. Lupis: „Izvorna umjetnička tvar stvaralaštva – glina – koja je od najstarijih neolitskih civilizacija praiskonski likovni medij, zahtijevajući čvrstu ruku i posebno likovno nadahnuće, upravo u ateljeu Lucije Perojević poprima posve novu likovnu kvalitetu. To više nije uporabni predmet, već umjetnina koja ima funkciju čuvanja uspomene. (…) Njezine umjetnine imaju njezin osobni pečat i razasute su diljem svijeta i pronose dubrovačku likovnost temeljenu na stoljetnoj tradiciji dubrovačkog umjetničkog obrtništva.“