Željko Barač i Maja Grgić imaju novu pjesmu koja je pravi ljetni hit

Ništa u životu nije crno-bijelo osim dresa Boaviste i još pokojeg kluba – tako i ova korona koja nas je u mnogim aspektima satrala istovremeno je stvorila temelje za skrivene mogućnosti. Saksofonist Željko Barač živio je užurbanim rasporedom – predavanje u školi zajedno s brojnim koncertima i nastupima posebno tijekom ljetnih mjeseci nije mu ostavljao previše prostora i vremena za bavljenje autorskim radom. A onda se sve usporilo, nastupi su nestali, a on je imao vremena posvetiti se vlastitim kompozicijama. Prve melodije počele su dobivati obrise.

-Višak vremena omogućio mi je da se po prvi put autorski izrazim. Improvizirao sam na saksofonu i sve više su se konture pjesme nazirale. Čuo sam se s DJ-em Domagojem Jakićem, koji inače ima svoju diskografsku kuću, a znamo se sa zajedničkih nastupa, pa sam ga pitao što misli. Rekao mi je da je super, ali da ne bi bilo loše imati ženski vokal na engleskom koji će čitavoj skladbi dati polet, dignuti stvar. Obratio sam se Maji s kojom također godinama surađujem, pa sam je pitao bi li se pridružila. Ona je pristala, napisala tekst i otpjevala ga, i eto mislim da smo stvorili veselu pjesmu koja može biti ljetni hit. Moramo se zahvaliti i Toniju Butiganu na ogromnom strpljenju miksanja u studiju, te Srđanu Markoviću na gitari koja se sjajno uklopila u skladbu. Upravo gitara najviše daje taj ljetni đir – priča nam Željko.

Napokon nešto veselo

Inače je vokalistica Maja Grgić, dobitnica Porina u jazz kategoriji, poznata po pjevanju i skladanju sporijih, melankoličnijih aranžmana. Ovdje je u skroz drugoj krajnosti – njen vokal nosi, diže, poziva na skakutanje.

-Ovo je, valjda, jedina pjesma u životu koju sam radila, a da je vesela – smije se Maja, pa odmah naglašava paradoksalnost – eto dokaza da se čak i u ovom depresivnom razdoblju može napraviti veselica koja diže. Bio mi je veliki izazov sudjelovati u nečemu što inače ne radim. Svidjelo mi se, čini mi se da sam se dobro snašla, pa mi se pojavila želja da i dalje istražujem u sličnom smjeru. Jednom me pitala jedna moja prijateljica kada ću više napraviti neku veselu stvar koju će rado puštati na zabavama. Evo je, stigla je!

Singl još uvijek nije službeno predstavljen javnosti. Uskoro će biti pušten u eter, a mi smo ga premijerno poslušali i možemo kazati da je riječ o sjajnoj stvari svjetske  produkcije - kao da je upravo pobjegao iz razglasa s Ibize. U najkraćem slobodnom opisu zvuči kao da Yaya iz Jinxa pjeva na prekomjernoj dozi serotonima praćena veselim saksofonom Lovely Laure.

-Neki su je poslušali po raznim internetskim platformama i sviđa im se. Kažu da je riječ o klasičnoj ljetnoj vibri. Zato smo i izabrali predstavljanje prije ljeta da ljudima pomalo uđe u uho. Preko službene objave diskografske kuće uskoro će biti predstavljena javnosti – najavljuje Željko.

Nadaju se da će se primiti kod radio postaja i publike. Željku i Maji, kao i većina drugih glazbenika, sad predstoji teži dio, a to je marketing odnosno kako je što bolje predstaviti javnosti. Živimo u digitalnom dobu kada je nikad lakše nešto objavit, a opet s druge strane, nikad nije bilo teže doći do publike, jer je previše svega, pa se korisnik lako izgubi u šumi.

Manjak novca za marketing

-Treba imati sreće. Doduše važan je i novac. Kvalitetan marketing odrađuje se s puno ulaganja. Nažalost zbog situacije s koronom budžet nam je ograničen, pa je pitanje kada ćemo i hoćemo li raditi spot. Vidjet ćemo kako će se ova sezona odvijati. S jedne strane ova situacija s epidemijom daje ti mogućnost da se kreativno izraziš, a s druge te sputava u promidžbi onoga što radiš, jer sve to košta – govori nam ovaj duet i dodaje da je trenutno teško naći sponzora, jer su svi više-manje pogođeni krizom.

-Ako koga znate za sponzorstvo, tu smo – smiju se.

Moramo se dotaknuti i malo tužnije tematike. Nastupanja uživo još uvijek spadaju u domenu znanstvene fantastike i veliko je pitanje kada će se moći održavati koncerti. Što rade ostali muzičari iz Grada?

-Dosta ih se okrenulo kreativi da se isčupaju iz teških egzistencijalnih misli zbog manjka nastupa. Glazbenici su se nadali da će sve ovo skupa puno kraće trajati, ali evo lijepo se produžilo, a kraj se još uvijek ne nazire. Stvaranje u ovoj situaciji je lijek za glavu, izbacivanje loše energije. Kriza je pokazala kakav je tko od glazbenika, jer izvanredne okolnosti tjeraju na površinu skrivene osjećaje. Tako se otkrilo tko se glazbom bavi zbog umjetnosti, a tko zbog novca. Nažalost neke su me kolege razočarale, trebalo je biti više solidarnosti u ovim teškim vremenima – iskreno će Maja te naglašava da se dio glazbenika okrenuo drugačijim poslovima kako bi preživjeli.

Imate li kakvu pomoć od države, zanima nas.

-Ministarstvo kulture je glazbenicima isplatilo jednokratnu pomoć na godišnjoj razini, od koje ne možeš (pre)živjeti  – kaže Maja, a Željko dodaje da glazbenicima nije puno bolje ni u drugim europskim zemljama – Nastupao sam s jednim talijanskim DJ-em koji mi je kazao da on nije dobio apsolutno nikakvu potporu države. Ne znam kakva je situacija u Njemačkoj koja je inače bila velikodušna prema svojim ugostiteljima.

Koncerti na otvorenom da, u zatvorenom ne

Smatrate li da bi se na otvorenom koncerti ipak mogli održavati, primjerice u Solitudu?

-Koncerti na otvorenom mogli bi se pomalo početi održavati – kaže Željko objašnjavajući razloge -  Dosta ljudi se cijepilo, a dio ih je i prebolio koronu, tako da uz poštivanje mjera i mjerenje temperature na ulazima, koncerte za ograničeni broj ljudi bi bilo prihvatljivo organizirat. Nisu koncerti samo važni za glazbenike, nego i građane koji bi se na tim događajima mogli opustiti i početi vraćati u normalu. Teško je sve ovo skupa za izdržat, pogotovo mentalno. Moraju se pronaći načini za postepenu normalizaciju, iako osobno znam puno ljudi kojima se situacija s koronom poprilično zakomplicirala, a neki su i umrli. Tužno je to, ali život ipak mora ići dalje. Naravno, koliko može. Što se tiče koncerata u zatvorenim prostorima, njih i dalje treba izbjegavati.

Maja za kraj dodaje da imaju neke najave za ovo ljeto, ali je pitanje hoće li se ostvariti.

-Svi žele nešto pokrenuti, samo se ne zna hoće li od toga biti išta. Nitko to ne može znati, ovisit će o situaciji, odnosno hoće li lokalni stožeri dopuštati koncerte i u kojem obliku. Naravno, ovisit će i o avionskim konekcijama, jer mi većinu nastupa obavljamo za strance. Nadamo se da će lijepo vrijeme i boravak na otvorenom smanjiti brojke zaraženih, pa da će se održati i koji nastup. Svima nam treba, i glazbenicima i građanima!

Maro Marušić