Slikar Rudolf Pater otvorio je sinoć izložbu slika u atriju palače Sponza
“Prepoznavši se sudionikom igre vlastitih snova, u stalnoj i ustrajnoj potrazi za otkrivanjem tajenih zraka duše, Rudolf Pater, zabavljen avanturom vlastitith ophodnji kojim ga vode samo njemu znani ostavljeni tragovi, ožiljci i uzdasi, slika kadrove tog istog sna koje opet samo on posložiti može u sliku spomenara. Može, ali neće. Pridružujući tako avanturu i izazov nepoznatog. Strepeći u isto vrijeme od neočekivanih otkrića. Koji bi ga mogli probuditi. Obogaćujući uvijek svaki zaustavljeni trenutak na svojim slikama novim prilozima životnog dossiera. Onog vlastitog samo njemu znanog i onog drugog, razvidnog iz priče koju smišlja, o kojoj svjedoči. Dovoljno budan. I neprobuđen. Dok on lomi staklo noći u krhotine mozaika koji će se jednom opet složiti. Kada se ugleda u njemu stariji i iskusniji. Bogatiji za istu tu noć. I svježiji za novo jutro. Kao hodač koji se orijentira po kretanju oblaka, uredno raspoređenih zvonika, smjeru vjetrova u krošnjama bukovih stabala koje slika ili kojeg, naprosto, kao zaigrano dijete veseli otkriće svakog novog prostora…“
Tako počinje tekst “Krhotine sna ili Tajna Toskanskog jutra“ kojeg je Davor Mojaš napisao u katalogu izložbe Rudolfa Patera. Izložba je otvorena u atriju palače Sponza i može se reći kako je, unatoč činjenici da će ih do kalendarskog kraja ljeta Grad ugostiti još, vjerojatno najefektniji završetak likovnog ljeta 2026.godine. Pater je svoju prvu izložbu imao još 1979.godine u galeriji “Palainovka“ na zagrebačkom Gornjem gradu.
Prepoznatljiv po bijelom šeširu kao “osobnim zaštitnim znakom“, Pater je renomirani slikar koji je vrlo čest i rado viđen gost u našem gradu. A izložba u Sponzi nije okupila samo njegove brojne poštovatelje likovnih djela, nego i one do kojih je stigao glas o slikaru kojem je veliki prijatelj te autor monografije bio veliki i nezaboravni pjesnik, poliglot i akademik Luko Paljetak. Upravo je Paljetak u toj monografiji naveo:
“…valja se zapitati: Gdje počinje priča bilo koje slike Rudolfa (Rudija) Patera? Njezin je početak zasigurno u onoj bjelini koja nastaje točno na mjestu na kojemu bijegom prekinut san, prizivajući natrag sve potrebne mu boje, prostore i oblike, može poteći dalje do časa buđenja, s jamstvom da će i tada, u snohvaticama praskozorja, dobiti pobudu za novo snivanje…Dvorac je dovoljno rasvijetljen. Slikar spokojno stavlja potpis u kut slike i ulazi u dvorac, za sobom ostavljajući samo nekoliko zlatnih kapljica svoga truda“.
