Održana književna večer u spomen na Terezu Buconić Gović (FOTO)
U organizaciji Zaklade Caboga Stiftung i Društva prijatelja dubrovačke starine u Ljetnikovcu Bunić Kaboga ( Batahovina bb) održana je se 3. lipnja u 20 sati druga po redu književna večer u spomen na Terezu Buconić Gović - Tajne Rijeke dubrovačke.
U svojim knjigama Tereza Buconić Gović bila je trajno zatravljena duhovnim nasljeđem i poviješću prvenstveno svoje Rijeke Dubrovačke, a onda i Dubrovnika i dubrovačkog kraja.
U programu su sudjelovali Irja Jerković, Katja Bakija, Nila Miličić Vukosavić, Sebastijan Vukosavić, Klapa Kaše, KUD Komolac, Učenička zadruga Tezoro OŠ Mokošica.
„Gospođa Beba Beritić je govorila da se ne treba samo o baštini brinuti i čuvati je, nego spoznaje i znanje o njoj širiti među ljudima. Tereza je to ostvarivala, na svoj jedinstven način, a to nastojimo i mi. Zato sam ove godine u ovu večer još više uključila mlade, s kojima se trudimo zaista stalno njegovati baštinu, kroz školske projekte i kroz jezik,
to nam treba, njima treba.Vjerujem da je to upravo ono što je Tereza htjela, da njena brižno skupljana zrnca baštine, starih običaja, sjećanja, ôde ovoj lijepoj rijeci, ne ostanu mrtvo slovo na papiru, nego da se koriste i da iz njih uče mladi, da uče poštovati život, radost i ljepotu života, svoje korijene i to što su rođeni baš gdje jesu.“ rekla je inicijatorica večeri sjećanja na Terezu Buconić Gović prof. Irja Jerković:
Docentica na Sveučilištu u Dubrovniku, povjesničarka književnosti dr. sc. Katja Bakija govorila je o Rijeci dubrovačkoj kao prostoru književnosti:
„Rijeka dubrovačka stoljećima utkana u dubrovački život, u dubrovačku književnost, jer što je književnost nego zrcalo života, očaravala je svojom ljepotom i pitomošću prve dubrovačke petrarkiste Šiška Menčetiće i Đoru Držića, a veliki Marin Držić radnju svoja tri djela Tirena, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Grižula smješta upravo u arkadijasi prostor Rijeke dubrovačke. U svakom djelu je prostor Arkadije oblikovan drukčije, udaljujući se pritom na različite načine od stvarnosnog svijeta zbilje postajući nadnaravni prostor duhovnosti, književnosti, stvaralaštva – prostor boravišta muza u kojem obitavaju vile i satiri. U svojoj metaforičkoj, zapravo alegorijskoj priči o ljudima nazbilj i ljudima nahvao otkriva nam Negromant Dugi Nos, ustvari sam Držić zakriven i sakriven plaštom negromancije - čarobnjaštva utopijsku viziju svoje Arkadije, idealne zemlje, raja zemaljskog – prostora uz vodu idealne klime i vječnog proljeća. Voda je oduvijek bila simbol pročišćenja i duhovnog života. U hebrejskoj i kršćanskoj tradiciji voda je simbol za Stvaranje i oblikovanje svih stvari, izvori vode doživljavani su kao mjesta radosti, ushićenja i molitve.“
Svemu što je Tereza Buconić Gović pisala zajednički nazivnik i prepoznatljivo mjesto naracije bio je zavičaj, njegovi ljudi i sve ono od čega je bio sazdan njihov život od davnina.
Stoga je i događanje u Ljetnikovcu Bunić Kaboga zamišljeno kao posveta autorici, ali i Rijeci dubrovačkoj kao poticaju i izvorištu književnog stvaranja.
