Na današnji dan rodio se Chopin

Kada mu je otac dobio mjesto profesora francuskog jezika u Varšavi, obitelj se preselila, što je omogućilo Fredericu pohađanje glazbene škole i učenje glasovira kod najpoznatijeg poljskog pedagoga Elsnera.

Tri godine poslije Chopin je rekao da bi Elsner naučio svirati i magarca, a Elsner, da mali Frederic praktički nema više što naučiti. U sedamnaestoj godini odlučio se potpuno posvetiti glazbi. Danonoćno je vježbao, svirao, a prazne kajdanke uskoro je napunio s prvim zrelim skladbama: Varijacije na Mozartovu temu, Krakovjak itd.
Chopinovi nastupi u inozemstvu također su plijenili pozornost. Tadašnja kritika piše da je Chopin sasvim nesvakidašnja pojava u glazbi. Njegove improvizacije pravi su dragulji, prstored i tehnika sviranja sasvim su revolucionarni, a ritam u njegovim skladbama rasteže se i skuplja prema nahođenju mladoga glazbenika iako svaki takt počinje i završava na udarac metronoma. U to doba napisao je i svoja dva klavirska koncerta koja je kritika hvali, ali i zamjera da je orkestar samo pratnja glasoviru.

U dvadesetoj godini Chopinu su Varšava i Poljska postale pretijesne, pa je počeo razmišljati i o odlasku u Beč ili Pariz. Njegovu odluku o odlasku ubrzala je nesretna ljubav s prevtrljivom studenticom pjevanja Konstancom Gladkowskom.

Godine 1829. poduzima prvu koncertnu turneju i odlazi ipak u Beč. "Publika je u ovom mladom čovjeku osjetila velikog umjetnika.."Njegovo izvođenje i kompozicije su toliko originalni da bi ga mogli prozvati genijem." ( kritika u Theaterzeitungu.) Tako ga je primila bečka publika i kritika.

Drugu svoju koncertnu turneju poduzeo je 1830. Godine. To je ujedno bio i rastanak sa rodnom zemljom, u svoju Poljsku nije se nikad više vratio.

Dolaskom u Beč zatekla ga je vijest o nemirima u Poljskoj.

"Živjeti ili umrijeti, danas mi je svejedno... zašto sam napušten? Zašto nisam s vama da sudjelujem u opasnosti?" pisao je tih  kobnih dana svojima u Varšavu. Stalno se dopisivao sa svojim roditeljima i prijateljima i tako doznavao  sudbinu svoje domovine, roditelja i prijatelja. Napokon je odlučio da ode iz Beča u London i da se tamo na neko vrijeme nastani. Na putu ga je zatekla vijest o padu Varšave, i Chopin odlazi u Pariz. Upravo dolaskom u Priz počinje najljepše i najplodnije umjetnikovo razdoblje. Chopin je bio opčinjen Parizom, a Pariz njime.

Godine 1838. započela je velika, strasna i kobna ljubav, koja je inspirirala velika djela Chopinovog genija, ali i strast i razočaranje koje je uništilo bolesni organizam umjetnika. To je ljubav Frederika Chopina i književnice George Sand, dvaju potpuno oprečnih bića koji nisu mogli uskladiti osjećaje i poglede na trajno životno prijateljstvo. Samo nekoliko godina poslije prekida sa George Sand, Chopin, najveći pjesnik klavira, umro je slomljen tuberkulozom dana 17. listopada 1849.  u 39. godini života.

Umro je na rukama svoje sestre, okružen Poljacima - svojim najmilijim prijateljima. Pokopan je na groblju Pere Lachaise u Parizu, kraj svojeg nekadašnjeg prijatelja Vincenza Bellinija. Prema vlastitoj želji srce mu je izvađeno iz tijela, položeno u urnu i preneseno u domovinu za koju je kucalo. "Ovdje počiva srce Frederika Chopina" piše na nadgrobnoj ploči u Varšavi.