„Mogli bismo ponudit' Rusima cijelu Svetu Mariju“

Riječ je o komediji autora Borisa Njavra, u režiji Žuže Egreny, koja je sat vremena prisutne tjerala na smijeh, da bi ju na kraju ispratili velikim pljeskom i uzdasima oduševljenja. Međutim, „Skerac sa Svete Marije“ nije samo komedija, nego i djelo koje prikazuje sadašnju problematiku Dubrovnika, borbu između tradicije i želje za soldima te prednosti i mane masovnog turizma.

Glavni protagonist cijele radnje je nono koji živi s nevjestom i sinom. Kao i njegovi susjedi, veliki interes stranaca za nekretnine u Starom gradu želi iskoristiti za prodaju svoje stare kuće, ali mu nitko od dosadašnjih zainteresiranih turista nije ponudio dovoljno solada. Živi s nevjestom i unukom, koji predstavljaju dvije sasvim oprečne strane; nevjesta je simbol tradicije i ne želi prodati kuću jer je emotivno vezana za Svetu Mariju i način života koji tu vodi, dok je unuk, s druge strane, simbol modernog kapitalizma. On, za razliku od svoje majke, želi prodati kuću, đardin, pa čak i cijelu Svetu Mariju kako bi se riješio ljetnih gužvi i skalina kojima se svakodnevno penje do kuće, pa jednom prilikom izjavljuje: „Najbolje da cijelu Svetu Mariju prodamo Rusima“.

U nizu komičnih scena, nono se sukobljava s tri kundurice iz susjedstva od kojih jedna također pokušava prodati kuću. S njom se također sukobljava oko đardina, no njena kćer im pojašnjava kako oni zapravo ni jedno ni drugo nisu vlasnici, nego država. „J.... državu, nikad im nije dosta“, tom prigodom je povikao unuk. U nizu sukoba, susjedi se bore za naklonost bogatih Rusa te jedni na druge gledaju kao na konkurenciju. Prilikom razgovora, akteri naglašavaju kako „nema više poznate čeljadi po gradu“, „iselili su pitome, a naselili divlje“, a govore i kako „djeca ne vole dolazit na Svetu Mariju, nego samo žele skupit' solde i poć' živjet' neđe drugo“. Rusi ubrzo poručuju kako žele kupiti cijelo susjedstvo i izgraditi hotel, što izaziva euforiju i raspravu među likovima, a odluci se izrazito protivi nevjesta, međutim čitav plan pada u vodu, budući da je jedna susjeda odbila ponudu. Međutim, već sutradan se vjerojatno ista polemika nastavlja, jer kao što kaže i sam nono, sutra će doć' netko drugi da ponudi solde za kuću.

U predstavi igraju Ante Tonći Đurković/Pavo Ivanković, Tajana Martić, Joško Gverović/Vlaho Šegović, Jelena Vlašić, Jelica Čučević, Darija Mikulandra Žanetić, Aurelia Nadilo, Marinka Metković, Aida Machiedo/Smilja Buntić i Marija Hrtica. Kolarin postoji od 2010. godine, a osnovan je u cilju promicanja dubrovačke književne scenske riječi, njegovanja zavičajnog govora, izvođenja dramskih djela i igrokaza za djecu i odrasle, poglavito dubrovačkih pisaca.