Premijerna projekcija dokumentarnog filma i otvorenje izložbe pod zajedničkim nazivom „Igre od Orlanda“, povodom 40. godišnjice nagrade Orlando HRT-a održani su sinoć, 11. kolovoza u atriju palače Sponza.
Nagrada Orlando već 40 godina odabire najbolje umjetnike iz dramskog i glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara, a pokrenuo ju je 1976. godine Vjesnikov mjesečnik Izbor, a 1992. preuzela Hrvatska radiotelevizija. Orlando predstavlja vrhunce ne samo dubrovačkog ljetnog festivala, nego i hrvatske glazbene i kazališne umjetnosti protekla četiri desetljeća. Stoga je za dokumentarac i izložbu pod 'dubrovačkim' naslovom „Igre od Orlanda“ zadana misija bila otkriti duh obožavanih Igara, istaknuti mediteransku, snažnu ljetnu energiju koja svako ljeto iznova okuplja umjetnike i publiku u mitskome Gradu. Zahvaljujući ponajprije sjećanju nagrađenih, od kojih je nekima Orlando odredio ili promijenio životni put, ali i bogatom arhivu HTV-a koji čuva mnoge zaboravljene trenutke glazbene i dramske umjetnosti (isječke antologijskih predstava autentičnog dubrovačkog ambijentalnog teatra i glasovitih koncerata u Kneževu dvoru) priča o prvih četrdeset godina nagrade Orlando, pretvorila se zapravo u priču o jedinstvenom emocionalnom umjetničkom vatrometu, o posebnim vrijednostima koje generacijama umjetnika znače Igre od Orlanda.
Dubravki Miletić ta je nagrada odredila život kao tragetkinje. Osim Elektre koju je u režiji Ivice Kunčevića igrala u Sorkočevićevu ljetnikovcu u Lapadu, odigrala je sve ostale uloge Elektrine mitološke obitelji, a njezin tada mali sin Luka, govorio je kako je mama dobila nagradu za elektriku! I Dubravki Šeparović Mušović, dubrovačkoj mezzosopranistici svjetskoga glasa, dvostrukoj dobitnici Orlanda, ta je nagrada odredila životni put. S dvije diplome u ruci, arhitektice i glazbenice, Orlando ju je potaknuo da se definitivno odluči za glazbu. Neva Rošić prisjetila se kako je kontakt s publikom nekada bio srdačniji i prisniji, a slično je komentirao i Ivica Kunčević, dvostruki dobitnik Orlanda koji također pripada generaciji umjetnika koji su svjedočili snažnoj povezanosti publike i teatra, kada su se djeca koja su živjela u kućama do skalina ispod Jezuita igrala uz njihove probe te ponekad i zaspala na postelji „Romea i Julije“.
Redatelj filma je Lukša Benić, a urednica i scenaristica Renata Margaretić Urlić. Producentica filma i izložbe je Marija Kosor, a dizajner izložbe je Igor Juras. Snimatelji dokumantarca su Ivan Brezovec i Željko Galov, a tonski snimatelj je Mario Šešerko. Za tonsku obradu je odgovoran Robert Stanić, a za montažu Nina Koletić. Istraživačica arhiva HRT-a je Deša Jović.
Izložba će u atriju palače Sponza biti otvorena sve do zatvaranja 67. Igara, 25. kolovoza.
