Na Jadranu nema vjetra koji izaziva toliko poštovanja među pomorcima kao bura. Nije uvijek najjača, ali je zasigurno najnepredvidljivija. Dok se jugo najavljuje danima, bura često dolazi iznenada. U samo nekoliko minuta mirno more može se pretvoriti u bijelu pjenu, a lagani povjetarac u olujne udare koji dosežu više od 150 kilometara na sat. Upravo zato stari pomorci kažu da se bure ne treba bojati, nego je treba razumjeti.
Bura je hladan, suh i mahovit sjeveroistočni vjetar koji puše s kopna prema toplijem Jadranskom moru. Nastaje kada se nad rashlađenim europskim kopnom nakupi hladan i gust zrak, koji se potom prelijeva preko primorskih planina prema moru, piše meteorolog Bojan Lipovšćak za N1.
Planinski lanci Dinarida pritom imaju presudnu ulogu. Zrak se ne spušta ravnomjerno, nego prolazi kroz planinska sedla, klance, doline, riječne usjeke i prijevoje te se na morsku površinu obrušava u snažnim zapusima.
To je razlog zbog kojeg bura nikada ne puše jednoliko. U jednom trenutku može gotovo potpuno oslabjeti, a već nekoliko sekundi kasnije pogoditi brod ili obalu orkanskim udarom. Upravo ta mahovitost čini je najopasnijim vjetrom za male brodice.
'Dimljenje mora'
Jedan od najprepoznatljivijih prizora za vrijeme jake bure jest takozvano „dimljenje mora“. Snažni udari trgaju vrhove valova i pretvaraju ih u sitne kapljice morske vode koje vjetar nosi iznad površine. Na prvi pogled izgleda kao da se more dimi.
Prije nego što zapuše puni udar bure, na površini mora mogu se uočiti mali kružni valovi koji se naglo šire u svim smjerovima. To su mjesta na kojima prvi zapusi dodiruju morsku površinu. Iskusni pomorci upravo po tim tragovima često prepoznaju približavanje bure nekoliko minuta prije nego što ih zahvati.
Bura nije jednako jaka duž cijele obale. Njezina snaga ovisi o reljefu.
Najžešći udari javljaju se ondje gdje se visoke planine naglo spuštaju prema moru. Zato su među najpoznatijim područjima jake bure Tršćanski zaljev, Kvarner, Senjska vrata, Velebitski kanal, Novigradsko more, područje Šibenika, Splita, Makarske, Žuljane, Boke kotorske te ušća Krke, Cetine i Neretve.
Suprotno tome, zapadne strane brojnih vanjskih jadranskih otoka nalaze se u zavjetrini pa je ondje plovidba tijekom bure znatno sigurnija.
Tri vrste bure
Prema meteorološkom postanku razlikujemo ciklonalnu, anticiklonalnu i fensku buru.
Ciklonalna ili škura bura puše u stražnjem dijelu ciklone. Vrijeme je oblačno, često pada kiša, a zimi u zaleđu snijeg, koji bura može nositi sve do obale.
Anticiklonalna bura nastaje kada se hladan i suh zrak iz snažne anticiklone prelijeva preko Dinarida prema toplijem Jadranu. Vrijeme je vedro, zrak vrlo suh, tlak visok, a vidljivost izvanredna. Upravo je to slika bure koju većina ljudi povezuje s kristalno čistim zimskim danima.
Fenska bura javlja se ljeti. Pri spuštanju niz planine zrak se adijabatski zagrijava pa uz buru temperatura zraka raste, a relativna vlaga naglo pada. Zato ljetna bura može biti neočekivano topla.
Kako prepoznati dolazak bure?
Za razliku od juga, znakovi dolaska bure mnogo su suptilniji.
Meteorolozi i iskusni pomorci posebno prate:
- porast tlaka zraka
- pojavu karakteristične „burine kape“ iznad Velebita, Mosora ili drugih planinskih lanaca
- prve mahovite zapuhe na površini mora
- male zapjenjene valove koji dolaze s obale prema otvorenom moru
Ljeti je čest scenarij da nakon prolaska grmljavinskog nevremena sa zapada ubrzo zapuše jaka bura.
Plovidba zahtijeva iskustvo
Najveći problem tijekom bure nisu prosječne brzine vjetra, nego iznenadni udari.
Jedrilice moraju pravodobno skratiti jedra jer jedan snažan zapuh može prevrnuti brod, slomiti jarbol ili potrgati jedra. Brodice na motorni pogon najsigurnije plove u zavjetrini otoka i uz obalu koja je zaklonjena od udara bure.
Iskusni nautičari znaju da se tijekom bure ne bira najkraći, nego najsigurniji put.
Na istočnoj obali Jadrana upravo brojni otoci, kanali i uvale omogućuju sigurno sklanjanje ako se na vrijeme prepozna razvoj vremenske situacije.
Stara pomorska izreka možda najbolje opisuje odnos prema ovom vjetru:
„Bura kaže: Dok jedrim ja, ne jedri ti.“
Svakoga ljeta, čim bura naglo zapuše, Hrvatska gorska služba spašavanja, lučke kapetanije i pomorska policija spašavaju kupače koje je vjetar odnio od obale.
Luftmadraci, SUP daske, veliki napuhanci u obliku jednoroga, labudova ili „palminih otočića“ nisu plovila. Kada bura zapuše, oni postaju jedra koja vjetar u nekoliko minuta može odnijeti stotinama metara, pa i kilometrima od obale. Dijete na madracu ili odrasla osoba na SUP-u tada više ne mogu veslati natrag protiv bure.
Jednako vrijedi i za neoprezne vikend-kapetane. Mirno more ujutro nije jamstvo da će takvo ostati i poslijepodne. Prije svakog isplovljavanja treba provjeriti vremensku prognozu, pratiti razvoj oblaka i uvijek imati plan povratka ili najbliže luke zaklona.
Na moru nema bezazlenih vjetrova, ali bura posebno ne oprašta neznanje i podcjenjivanje.
