Zato je posve logično da je Darko Franić, šef kabineta ravnatelja SOA-e, Markića, izabrao to čarobno antistres mjesto za sastanak s opskurnim predsjedničinim savjetnikom Radeljićem, kojeg je jako potresla, ali i razljutila smjena. Kad je ljut, ponaša se k'o slon u staklarskoj radnji što može biti vrlo opasno. Ljudi vole o sebi misliti kao nezamjenljivima, zaigraju se zovom moći i onda teško podnesu činjenicu da to nije tako. Vidjeli smo to u brojnim primjerima naših političara.

Radeljiću je još k tome lokacija Ureda nekako srcu prirasla. E sad, je li mu otkaz dala SOA ili predsjednica drugo je pitanje, ali sudeći po priopćenjima čini se da je započela predsjednica, a zapečatila SOA. To je sasvim logično jer njihov posao jest zaštita nacionalne sigurnosti, a kako je Radeljić sa svojim osobinama nasviranog bagera, sasvim logično, bio prijetnja nacionalnoj sigurnosti, onda je Franić morao zaštititi tu i takvu sigurnost. Kakav bi to djelatnik SOE bio kad ne bi nacionalnu sigurnost štitio i vlastitim tijelom, ako je potrebno, jednako tako vlastitim autom i pod cijenu smrskavanja istog i izazivanjem po vlastiti život opasnih posljedica, možebitne nesreće.

Ništa sporno, Davor Franić samo je radio svoj posao zaštite nacionalne sigurnosti. Poslije su zlonamjerni novinari tu ljupku slastičarnicu nazvali nekakvom tamo birtijom na što su se oglasili iz 'Torte i to', objasnivši da nisu nekakva bezvezna birtija nego 'fini birc' i time je stavljena točka na tu slatkasto-gorkastu aferu 'Torte i to'. Sve logično, složio bi se i Dino Mehmeda Mujkić.

Netom prije cijela država se bavila notornim tipom, kodnog imena Daruvarac, koji je prebio curu u zadarskom kafiću razbijajući joj glavu u lavabo što zadarsko Državno odvjetništvo nije okarakteriziralo kao pokušaj ubojstva, već kao napad, maltene, incident zbog čega je nakon niza propusta, ali i nesretnih okolnosti u tijeku suđenja, rečeni Daruvarac pušten da se brani sa slobode, usprkos stalnim prijetnjama prebijenoj curi i njenoj obitelji.
Sve je odrađeno po proceduri, no ipak je, nakon dvodnevnog razmišljanja i protesta na zadarskim ulicama, odlikaš Bošnjaković izjavio kako to nije dobro. Tako to rade naši dobri i vrijedni ministri. Prava satisfakcija žrtvi i svim ostalim žrtvama je spoznaja da i ministar pravosuđa smatra da to - nije dobro. Valjda je i to logično.

Kako nam je zdravstvo u silnim dubiozama, ne čude brojne afere koje proizvodi. Nažalost, njihove 'afere' tragične su po pacijente, a kad je u pitanju dijete, kao što je posljednji metkovski slučaj, onda ta strašna tragedija zahtijeva odgovornost na svim razinama. Hoće li je biti to je drugo pitanje. Problemi zdravstva od odlaska loše plaćenih liječnika, premali broj medicinskog osoblja, posebno u malim sredinama, uz već rutinsko prebacivanje s jednog na drugog doktora i s jedne na drugu ustanovu preko korupcije do nedostatka dijagnostičara starog kova, zbog čega se neznanje kompenzira brojnim skupim pretragama, nakon kojih je dijagnoza i dalje upitna dok te skupe pretrage mjesecima pa čak i dulje od godine, čekaju oni kojima su doista potrebne. Ti su problemi samo vrh ledenog brijega koji se svalio na ministra Kujundžića i preko njega na ostatak vlade. Što se ministra tiče, on najčesće reagira kao da ga je tresnula 'sinkopa' dok se vlada bavi 'važnijim' stvarima.

Puno je posla na stolu i ispod stola. Rashodi državnog proračuna za zdravstvo prošle godine bili su preko 146 milijardi kuna, a zdravstvo u sve dubljim dubiozama. Najavljene reforme jednako kao i one koje su u tijeku, potpuno su nevidljive, sms afera ne ide kraju kako je očekivano dok nove dubioze svakodnevno iskaču i ne vidi se kraja. Kako to? Nije lako Plenkyju, dok mu nad glavom vise još i ti Murphyjevi zakoni od kojih prvi kaže "Ako stvari mogu krenuti naopako, one će i krenuti naopako", dok je treći još pogubniji "Ako postoji mogućnost da više stvari pođe naopako, poći će naopako ona koja će prouzročiti najveću štetu".

Za to vrijeme u našem dičnom Saboru do samog odlaska na božićno-novogodišnje-zimsko-skijašku stanku vrijeđali su se dečki i pokoja cura, po svim osnovama. Svi su jako nervozni, što je posljedica umora od teškog rada zbog kojeg se loše spava, a kad si neispavan ni ne možeš neprekidno sjediti u parlamentu jer od toga, kao što već znamo, stradaju prepone.

Sve mi se čini da su Milijanove jako loše pa izbjegava svako okupljanje veće od dvoje-troje 'svojih'. Jedino su Bernardiću prepone dobro ali sve drugo mu je pošlo. Nema smisla nabrajati, ionako ništa od toga ne bi razumio. Zato ima Bauka koji sve razumije, ali ne želi ništa govoriti jer bi moglo štetiti njegovim budućim planovima.

Ostali su se ionako razbježali pa nam je lider oporbe Sinčić, u primjerenom tamnom sakou, objasnio svoj program, ozbiljnošću kakva priliči ovom gorostasu hrvatske političke misli oslobođene sadržaja. Gotovo je nadmašio drugog našeg političkog gorostasa Božu Petrova.
Sigurno se dobri stari profesor komunikologije Mario Plenković nervira svaki put nakon što vidi i čuje kako mu sin komunicira s medijima i javnosti, čineći sve ono što je cijeli život učio svoje studente da se nikad, ali baš nikad ne smije. Ne smije se sprdati, biti bahat ili umanjivati problem nazivajući ga nevažnim.

Želite li umanjiti problem i štetu koju on izaziva imate nekoliko načina, ali ni jedan ne uključuje ono što naš Plenky radi. Ma što činili pa makar i nešto dobro, jedino što je stvarno važno jest dojam koji ostavljate. Da ne govorimo koliko je priznanje vlastite greške najbolji način stvaranja dobrog, štoviše, odličnog dojma. Znam kako vam je dragi naš profesore, ali što se može, vjerojatno to ima veze s onom starom poslovicom o postolaru i njegovim cipelama.

I zato, velika je sreća što nam je ova došla do kraja, nema više kuda i to je najbolja vijest koja ju je obilježila. Nadam se da se neće u sve opet umiješati onaj užasni Murphy. Sretna vam Nova! Eto vas.

PS: Što se pak Grada tiče, čini se da je sve manje-više redovno. Što je dobro, no za oko mjesec dana kad dođem valjda će i tu biti nekog 'štofa'. Inače bi bilo dozlaboga dosadno, što je, bude li sreće, za Hrvatsku, presedan.