S obzirom da su Romi nomadski narod, u jesen bi prekinuli sva svoja putovanja i zimu proveli na jednom mjestu, a ovim praznikom obilježavaju pokretanje svoje čerge te ponovni odlazak na put.

Domovi se na Đurđevdan ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću. Ovim povodom donosi se izvorska voda u koju se potapaju jaja, cvijeće, grančice mlade vrbe koje služe za jutarnje kupanje i umivanje.

Vjeruje se da se ovim činom odbacuju negativnosti koje su se dogodile u protekloj godini.
Nakon obrednog kupanja slijedi posebno svečano oblačenje, stavlja se nakit, svira romska muzika i pleše romsko kolo. Obično se na ovaj dan jede janje iz razloga što Romi vjeruju da jetra janjeta na ovaj dan ima magičnu moć za djecu i ukućane, jer donosi u kući život i radost.

Slična predaja sačuvala se i među Arapima, kako kršćanima, tako i muslimanima na Bliskom istoku, a potječe od štovanja poganskoga božanstva proljeća i plodnosti koje se arapski naziva Hader, što znači 'zeleni'.