"Uvijek sam htio imati svoj starinski autobus koji će mi makar ležati kraj kuće. Vrijeme je počelo izmicati, počeli su rashodovati i prodavati stare autobuse. Kada sam vidio priliku jednostavno sam poslao ponudu dubrovačkom prijevoznom poduzeću Libertas, pa ako prođe, prođe. Apsolutno nisam imao ništa isplanirano", otkrio je za Dalmaciju danas Josip Matulić koji ima 27 godina, a autobuse voli oduvijek, pogotovo starije modele. 

Uskoro se s najboljom prijateljicom zaputio u Dubrovnik kako bi isprobao autobus za koji se nadao da bi mogao postati njegov. Llibertas nije htio poslati u rezalište autobuse koji su im desetljećima služili, pa su neke odlučili staviti na prodaju. A 'busevi' isti kao što je ovaj, vozili su i po Splitu. Doduše, u nešto drugačijoj kombinaciji boja, plavo-bijeloj.

"Prije slanja ponude bio sam dosta skeptičan, ali čim sam čuo zvuk motora, zaljubio sam se. Znao sam da je to to. Odmah sam dao malo veću ponudu", nastavlja Josip.

Ubrzo je saznao da je njegova ponuda prihvaćena nakon čega je pojurio u Dubrovnik po svoj prvi autobus.

"Bio je u voznom stanju, ali mu je registracija upravo istekla pa smo i to u Dubrovniku riješili. Do Splita nam je trebalo 4 i pol sata. Autobus 'ide' do 80 na sat, ali ja ga najčešće vozim do 60, da se ne 'dere'", istaknuo je.

Unutar autobusa starog više od 40 godina, većina je opreme originalna. Jedine tri izmijenjene stvari su sjedala, volan i felge. U autobus do sada ništa posebno nije ulagano, za svoju dob je u odličnom stanju jer je u Dubrovniku dobro održavan. Do sada nije bilo problema, tek poneke sitne izmjene.

"Autobus je 1981. godište i od prvoga dana vozio je po Dubrovniku. Posljednje dvije godine je kod mene. Uzeo sam ga sebi za gušt, pa iako su mi mnogi predlagali što bih mogao s njim, još nisam poduzeo daljnje korake. Za sada je plan samo ga održavati na životu. Registriran je na povijesne table i vodi se kao povijesna baština. U Splitu ovakvih autobusa više nema, ali zato u Dubrovniku ima još par primjeraka", ispričao je za Dalmaciju danas Josip.