"Dobar Vam dan ministre u fotelji, od nas koji sjedimo na polomljenim plastičnim stolcima po čekaonicama. Evo, kerber vam otvara vrata u naš podzemni svijet gdje se 45 minuta pažnje onkologa kupuje u privatnoj klinici. Gdje nas bodu debelim iglama jer se pobogu mora štedjeti da bi ostalo za skupe večere lijenim guzicama. Gdje vas ako se borite za svoja prava čeka luđačka košulja. Gdje štede na pomoćnim materijalima na zračenju. Kad tek nakon 25. zračenja , kad si već dobro pečen dobiješ papir za podići silikonske obloge. A njih nije lako dobiti, jer se moraju naručiti u ljekarni. Pa propustiš još 3 zračenja zbog obloga. 

Gdje oni kojima su operirana crijeva putuju hodnicima do toaleta. Gdje infuzija pada sa stalaka na operirane rane jer ih vežu zavojima. Gdje se naša prava oko saniteta i putnih naloga tumače ovisno je li se popila jutarnja kava ili nije. Gdje onkološki pacijenti dobiju nadu u privatnoj klinici koja još nema ugovor sa HZZO-om, jer ima prečih stvari od liječenja, a i oni su svakako podzemni svijet. Gdje su na prozorskoj dasci nesterilizirana kliješta i odvijač glavni i neophodni alat kojim se učvršćuju crijeva koja na mjestu drže već postavljene aplikatore za brahiradioterapiju...Gdje sestre ručno, "kurblom" pokreću same prastari uređaj i ulaze kod nas, iza zaštitnog paravana protiv zračenja, kako bi nam dale kemoterapiju, lijekove, a ne smiju ga zaustaviti jer je vikend, tehničar otišao doma, pa ako ga same ne uspiju ponovo pokreniti uzalud im svi odvijači i kliješta ovoga svijeta, pa se tako i one svaki puta ponovo ozrače, zajedno s nama, pa podijelimo dijelić jadne sudbine onkoloških pacijenata..

Gdje sami na nalazu pročitate da imate rak, a o psihološkoj pomoći možete samo sanjati. Gdje roditelji sa teško bolesnom djecom u autima stoje na prometnoj cesti ispred sive zgrade koja se zove Klinika za dječije bolesti i ne znaju gdje bi sa autom, a dijete mora na pregled. U tom podzemnom svijetu se uvijek čeka, a vrijeme curi. Tamo se ne dobiva što nam pripada. Tamo je svima ministe teško. I doktorima i sestrama i nama. Tamo Vas snimaju uređajima starim 50 godina ako uspijete uopće do njega doći. 
Evo ministre. Vrata se otvoriše, pitam se hoće li i Vaše oči''.