Donositelji novog Zakona smatraju da se ovim Nacrtom stvara odgovarajuća sustavna i precizna pravna regulativa koja prati suvremena općeprihvaćena europska i svjetska dostignuća, što je nužan preduvjet za brži i uspješniji gospodarski razvitak Republike Hrvatske kao pomorske zemlje, stvarajući uvjete za ulaganja na pomorskom dobru, a posebno u lučku suprastrukturu.

Set nužnih promjena

Ukoliko se usvoji, novi zakon donosi puno novina, kako u regulatornom, tako i u onom restriktivnom dijelu. Ovdje ćemo navesti one najosnovnije izmjene:

• Uvodi se cijeli jedan sektor kojem će biti svrha kontrola pomorskog dobra;
• Zakon bi trebao omogućiti lakši upis čestica pomorskog dobra u zemljišnim knjigama;
• Definiraju se sankcije za prekršitelje;
• Mijenja se postupak za davanje koncesija na pomorskom dobru radi usklađenja sa Zakonom o koncesijama;
• Uvodi se institut koncesije na zahtjev;
• Uvodi se dužnost davatelja koncesije na provođenje pripremnih radnji za davanje koncesije sukladno postupcima i radnjama određenim Zakonom o koncesijama;
• Ukidaju se koncesijska odobrenja, a uvode dozvole, koje daje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave temeljem javnog natječaja na rok od pet godina;
• Definiraju se morske plaže, sidrišta i privezišta;
• Utvrđuje se vremenska granica za uređivanje pitanja nasipavanja mora;
• Uvodi se pravo i dužnost sudjelovanja ministarstva nadležnog za poslove pomorstva u postupku izrade i donošenja svih dokumenata i akata prostornoga uređenja koji obuhvaćaju područje pomorskog dobra;
• U jedinicama područne (regionalne) samouprave osniva se jedna županijska lučka uprava, koja može imati ispostave;
• Uvodi se dužnost županijske lučke uprave da sama obavlja lučke djelatnosti, dok se koncesija za obavljanje lučkih djelatnosti daje samo iznimno i to isključivo za gradnju i gospodarsko korištenje novih objekata podgradnje i nadgradnje, prihvat i predaju svih vrsta otpada s pomorskih objekata i opskrbu plovnih objekata gorivom;
• Uvodi se jedinstvena lučka tarifa u lukama otvorenim za javni promet županijskog i lokalnog značaja koja objedinjava lučke pristojbe i lučke naknade;
• Uvode se lučki redari koji nadziru provedbu lučkog reda u lukama otvorenim za javni promet.

Definiranje pomorskog dobra

U novom Nacrtu zakona preciznije se definira i sam pojam pomorskog dobra, pa tako ostaje ona važna činjenica da svatko ima pravo, pod jednakim uvjetima, služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni, no dodan je i dio “osim kad je ovim Zakonom drugačije propisano”, kako bi se i taj dio jasnije definirao.

Što se kopnenog dijela pomorskog dobra tiče, on se definira kao pojas kopna uz more koji po svojoj prirodi ili namjeni služi neposrednom, odnosno uobičajenom korištenju i upotrebi mora neovisno o njegovoj širini, ali koji je širok najmanje 6 metara od crte srednjih viših visokih voda. U pomorsko dobro spadaju i sve nekretnine u obuhvatu lučkog područja.

Granica pomorskog dobra je utvrđena crta koja razgraničuje kopneni dio pomorskog dobra kao općeg dobra od dijela kopna koji može biti predmet vlasništva. Povjerenstvo za granice pomorskog dobra jedinice područne (regionalne) samouprave, dužno je, na područjima na kojima se provodi postupak katastarske izmjere, utvrditi granicu pomorskog dobra, a nova katastarska izmjera ne može se provesti dok granica pomorskog dobra nije utvrđena. Sve će kontrolirati samo Ministarstvo mora.

Kao i u postojećem Zakonu, ostaje definicija nemogućnosti stjecanja prava vlasništva ili drugih prava na pomorskom dobru, no definira se i da su građevine na pomorskom dobru trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost. Nekretnine na pomorskom dobru neće moći biti predmetom prodaje na javnoj dražbi, na njima se ne može zasnivati zakup i najam nego samo prava propisana novim Zakonom, a svi pravni poslovi koji su sklopljeni suprotno novoj definiciji, jednostavno će postati ništetni.

Gradnjom građevina na pomorskom dobru, koje nisu u funkcionalnoj vezi s morem ili promjenom namjene pojedinog dijela pomorskog dobra prema prostornim planovima, ne mijenja se status pomorskog dobra.

Gore navedenim novinama u Zakonu, zakonodavac će nastojati stati na kraj podivljalim investitorima, ali i pojedinim lokalnim samoupravama koji su žmireći ili namjerno devastirali i ilegalno gradili na pomorskom dobru. U tu svrhu, Republika Hrvatska, zastupana po nadležnom državnom odvjetništvu, može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe, tražiti naknadu štete protiv osoba koje su koristile pomorsko dobro bez pravne osnove ili ga uzurpirali, devastirali i sl. i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama prouzročile štetu ili spriječile da se to dobro koristi sukladno njegovom statusu i namjeni, donosi Morski.hr.

Nema više samovolje

Iako se to ni po postojećem Zakonu ne bi smjelo, po novom Nacrtu zakona izričito stoji da nitko više ne bi smio samovlasno isključiti ili ograničiti na bilo koji način pomorsko dobro iz opće upotrebe ili ga zaposjesti za sebe ili drugoga.

• Nitko nema pravo bez važećeg akta koji predstavlja valjanu pravnu osnovu određenu ovim Zakonom:
• upotrebljavati i/ili gospodarski koristiti pomorsko dobro,
• obavljati djelatnost na pomorskom dobru,
• graditi i/ili obavljati druge radove i/ili zahvate u prostoru pomorskog dobra,
• nasipavati more,
• ograničiti ili isključiti opću upotrebu pomorskog dobra
• na bilo koji način zaposjesti pomorsko dobro za sebe ili drugoga,
• pozivati se u odnosu prema državnim tijelima ili drugim fizičkim i pravnim osobama na bilo koje pravo ili ovlaštenje koje bi imao da je takav akt ishodio u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa koji su temeljem njega doneseni

Osobama u nevolji nitko ne može zabraniti niti smije onemogućiti pristup bilo kojem dijelu pomorskog dobra, uključujući i one dijelove koji su isključeni od opće upotrebe ili čija je opća upotreba ograničena.

Detalje pročitajte ovdje.