Noćas je palo nekoliko kapi, a višemjesečni izostanak oborina, visoke ljetne temperature i toplinski valovi nose velike posljedice za poljoprivredu, ali i cjelokupno gospodarstvo. Stručnjaci najavljuju kako je ovo prevruće ljeto "hladnije" od svih onih koji nas čekaju u idućih 300 godina.
– Stanje nije dobro. Jučer sam čitao tekst jednog vrlo cijenjenog kolege iz Austrije, klimatologa, profesora Jagara, i on kaže da se moramo pripremiti jer ovo će biti najhladnija godina u 300 godina. Dakle, bit će i još gore. Isto tako, moramo reći da su najviše temperature u Republici Hrvatskoj izmjerene 1981. godine, 4. ili 5. kolovoza, bile 42,8 stupnjeva Celzija u Pločama. Prema tomu, mi smo već imali ovakvih maksimuma, nije to novost, ali problem ove 2026. godine jest duljina tih toplinskih valova. To je znalo biti dan-dva, pa je već poslije toga malo pala kiša, malo su pale temperature. Mi smo sada jednostavno već kompletan srpanj, evo i kolovoz, s tim temperaturama koje prelaze 30, 35 Celzijevih stupnjeva, ovisno u kojem smo dijelu Republike Hrvatske – upozorava profesor s Agronomskog fakulteta u Zagrebu Ivica Kisić u razgovoru za HRT.
– Možda će iduće dvije godine biti kišne, ali trend je strahovit: povećanje temperatura. Ono što je zanimljivo, oborine se toliko ne mijenjaju. Ja vrlo često ponavljam jednu situaciju iz Zadra, to je bilo 2017. godine. Imali smo šesti mjesec bez kiše, sedmi mjesec bez kiše, osmi mjesec bez kiše... 11. i 12. rujna 2017. palo je negdje 200, 250 milimetara kiše. Šesti, sedmi i osmi mjesec cijela Dalmacija je gorjela; 11. i 12. rujna više od 200 milimetara, ukupno u rujnu 2017. 450 milimetara. Ako uzmete prosjek, to je bila fantastična godina u Zadru po oborinama, ali problem je to što sve više idemo u te maksimume, idemo u točkaste maksimume, gdje ćemo imati sve veće i veće lokalne probleme, s izrazitom količinom oborina, pogotovo agronomija, i sve druge ekologije. Nas ti maksimumi ne zanimaju. Nas zanima prosjek, ali prosjek nam je u posljednje vrijeme vrlo krivi pokazatelj, koji mi više ne možemo koristiti – ističe Kisić.
Najveći problem nam je zapravo nevidljiv: razina podzemnih voda ekstremno se smanjuje.
– Nama će se vrlo brzo dogoditi da većina biljaka jednostavno te podzemne vode više neće moći uhvatiti svojim korijenskim sustavom. To će značiti pojavu dezertifikacije koju već imamo u Republici Hrvatskoj, znači opustinjavanje. Isto tako, kolege sa Šumarskog fakulteta kažu da su velike koncentracije šume jasena jednostavno nestale zato što se spustila razina podzemnih voda. Prema tomu, ovo što sad imamo s Dunavom, što imamo sa Savom, što imamo s Dravom... Čak je možda najbolja situacija na Dravi jer ona ima suprotan smjer kretanja razine voda. Budućnost nije svijetla – ustvrdio je Kisić.
Suše kojima svjedočimo pogađaju cjelokupno gospodarstvo – smanjuje se proizvodnja, poremećena je plovidba, raste potrošnja energije...
– To nije nešto što se događa samo u Republici Hrvatskoj. U Europi je – što južnije, to tužnije. Imali smo požare u Španjolskoj, Francuskoj, Grčkoj... Nije to samo problem Republike Hrvatske. Cijeli jug Europe ugrožen je klimatskim promjenama. Ta granica se tu lomi oko nas, od Rijeke preko Slovenije, Hrvatske, Vojvodine, Bugarske, Rumunjske... Sjevernije je malo bolje. Na primjer, ove klimatske promjene Poljskoj strahovito dobro odgovaraju. Njima se vjerojatnost pojave mraza i svega ostaloga smanjuje. Njima dobro dođu ove klimatske promjene. Nažalost, nama koji smo jednim dijelom na jugu Europe, jednim dijelom u srednjoj Europi, to ne odgovara. I tu smo gdje smo – zaključio je Kisić za HRT.
