Zbog ove krizne situacije, pogoršane stresom zbog straha od zaraze te potresa koji je pogodio Zagreb u ožujku, neosporno je to da obiteljski odnosi nikad nisu bili na većoj kušnji.

U Kini se tako nakon početnog obuzdavanja globalne pandemije pojavio fenomen povećanog broja zahtjeva za razvod jer su partneri silom prilika u svojim domovima bili nekoliko mjeseci osuđeni jedni na druge, bez mogućnosti za povremeni bijeg radi druženja s prijateljima ili članovima obitelji.

Hoće li takvih situacija biti i kod nas i kako se općenito nositi s razvodom ako dođe do njega, T-portal je upitao našu istaknutu psihologinju, prof. dr. sc. Gordanu Buljan Flander, ravnateljicu Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

'Teške situacije u životu često imaju dva ishoda - više nas povežu ili nas udalje. Sigurna sam da se nijedan dobar odnos, pa tako ni brak, neće raspasti zbog toga što su ljudi više zajedno, ali isto tako moguće je da neki problemi koji se dugo guraju pod tepih, u kombinaciji s lošijom komunikacijom i povećanim razinama stresa, eskaliraju u aktualnim okolnostima, pa i dovedu do razvoda brakova', rekla je Gordana Buljan Flander, psihologinja koja je s Mijom Roje Đapić u ožujku ove godine objavila knjigu 'Dijete u središtu (sukoba)'.

Globalna pandemija i sve što ona nosi, mišljenja je ona, može nas i zbližiti i udaljiti.

'Uvijek vjerujem u ljude, odnose i njihovu ljepotu. Pogledajmo oko sebe i primijetit ćemo mnogo primjera suosjećanja, empatije, pomaganja onima koji su u nekim problemima. U tom smjeru dala bih i savjet svim obiteljima - razgovarajte, dijelite osjećaje i potičite empatiju riječima i djelima. Ovo je sjajna prilika za preslagivanje životnih prioriteta, prepoznavanje pravih vrijednosti i učenja nošenja sa stresom, nakon kojeg možemo izaći ojačani kao zajednica. Logično je da ćemo se nekada doma i posvađati, da se nećemo slagati. Manji sukobi dio su normalnog života i izvan ovako ekstremnih okolnosti. Nije cilj da sukoba nema, nego da sukobe zajedno učimo rješavati na konstruktivan način te da iz njih izađemo s jasnom porukom da, unatoč neslaganjima s nečijim riječima ili djelima, volimo jedni druge i da ćemo biti dobro', kaže psihologinja.

U izolaciji mnogi, osobito roditelji s manjom djecom, često imaju problema s pronalaženjem vremena samo za sebe.

'Vrijeme za sebe ne mora se doživljavati kao luksuz, niti treba trajati jako puno sati. Vjerujem da svatko može pronaći 15-20 minuta za sebe u svakom danu i raditi nešto za svoju dušu. Možda ćemo ustati prije ostalih, možda se osamiti u toku dana ili ostati duže budni navečer. Neki će u vremenu za sebe prošetati psa, neki će popiti kavu u miru, saditi cvijeće, pročitati desetak stranica knjige ili razgovarati s nekim tko im nedostaje na telefon. Kada znamo da nas čeka taj dio dana i veselimo mu se, lakše je izdržati i one dijelove dana koji nam nisu toliko opuštajući', rekla je Buljan Flander.

Nagomilani stres može 'podgrijati' nagomilane obiteljske probleme, osobito ako je i prije bilo kriza u braku.

Za djecu je najštetniji roditeljski sukob

Kakvu god odluku donijeli, roditelji moraju biti svjesni toga da su mnoga istraživanja pokazala da će nesređeni obiteljski odnosi ostaviti traga na djeci.

Ako na kraju ipak dođe do razvoda, dodaje psihologinja, za djecu je najštetniji roditeljski sukob.

'Istraživanja i klinička praksa jasno pokazuju da djeci ne šteti toliko sam čin separacije roditelja, nego roditeljski sukob, koji može biti prisutan i u cjelovitim obiteljima prije, za vrijeme i nakon formalnog razvoda braka (ili razdvajanja) roditelja. Ne postoji dob djece koja bi ih štitila od štetnih utjecaja roditeljskih sukoba. Za malu djecu mnogi misle da su premala da bi razumjela, što je djelomično točno, ali baš zato to može stvoriti veće probleme. Mala djeca osjećaju da nešto nije u redu, a ne razumiju što, pa osjećaju veliku nesigurnost i nepredvidivost u dobi u kojoj su sigurnost i rutina ključne za njihov zdrav razvoj. Neki misle da su adolescenti manje osjetljivi jer izgledaju kao 'mali odrasli', važni su im vršnjaci i odaju dojam da im roditelji nisu jednako potrebni kao ranije, što je također pogrešno. Adolescentima su sigurnost koju im pružaju roditelji i njihovo vodstvo od ključne vrijednosti', rekla je ona.

Većina djece, objašnjava, na početku teško podnosi razvod roditelja i treba im vremena za prilagodbu, jednako kao prilikom drugih velikih životnih promjena, poput preseljenja u drugi grad.

'Međutim ako roditelji surađuju i dogovaraju se, ako funkcioniraju s manje sukoba nego prije razvoda, djeca se gotovo uvijek prilagode na nove okolnosti pa znaju reći da imaju dva doma, dvije obitelji. Važno im je predstaviti razvod kao zajedničku odluku roditelja, naglasiti da djeca nikad nisu kriva i da su mama i tata zauvijek tu kao roditelji, iako više nisu par, da će uvijek najviše voljeti dijete i dogovarati se. A zatim je važno zaista živjeti tako. Posebno je to važno u ovim uvjetima, koji su sami po sebi nesigurni, a koji kod djece dovode do osjećaja nepredvidivosti i zabrinutosti. Važno je da se sada mogu osloniti na oba roditelja kao izvor utjehe i sigurnosti, a ne da, uz sve njihove brige i neizvjesnost, moraju 'paziti' na roditelje, voditi računa o tome da se ne svađaju oko toga kad će i kako dijete kontaktirati s drugim roditeljem, je li netko platio alimentaciju i slično', upozorava ona.

Više pročitajte OVDJE.