Njegovu objavu prenosimo u cijelosti: 

"DIREKTNA POMOĆ OBITELJI

Prije koji dan javila mi se jedna gospođa iz Petrinje. Trebaju pomoć. Na rubu su svojih snaga i strpljenja, a zaista im nije lako. Čuli smo se danas telefonom, sve sam provjerio, i razgovarali smo dosta dugo. Kad se čuješ s nekim uživo puno lakše je procijeniti o kakvoj je osobi riječ. Tako bih rekao nakon našeg razovora da je ovo stvarna situacija. Gospođa odgovara jasno i logično na svako postavljeno pitanje, nema zastajkivanja, zamuckivanja, ne vrijeđa se na pitanja oko uzroka i svega što je dovelo do situacije u kojoj im se obitelj nalazi, stvarno zvuči iskreno i pošteno. Poziva također i na provjeru svake informacije koju mi je dala, može se i doći tamo vidjeti točno kako žive. Dapače!

Dakle, riječ je o obitelji s petero maloljetne djece (3-14 godina) koji još uvijek žive u kontejneru. A kontejner im je problematičan s vlagom. Prošle je godine već organizirana humanitarna akcija za njihovu obitelj pod nazivom “Pomozimo maloj Mariji i obitelji”, postoji i prilog na N1 televiziji. Sve se to može provjeriti na netu.

Uspjeli su skupiti donacije i kupili su kuću u izgradnji, takozvanu roh-bau. To znači kuća koja ima zidove i krov. Kuća je dobro izgrađena 2016. godine, otporna na potrese (što je važno, kaže gospođa da je sinoć u Petrinji opet bio potres magnitude 3,1).

Još uvijek ne žive u kući jer kuća nema provedenu struju i vodu! Najniže ponude majstora za montažu struje i vode u kući su oko 6.500 eura ukupno. Problem je u tome što suprug radi za plaću od 700 eura. Ako imaš plaću 700 eura i petero djece, kako ćeš (i kada) uštedjeti toliki novac? Samo da dodam – kuća također nema žbuku, nema završne podove (pločice ili parket), ali spremni su se snaći s time što imaju, sve im je prihvatljivo, samo im je potrebna struja i voda u kući za početak.

Zašto im država nije pomogla? Zato što su u vrijeme velikog potresa živjeli u kući njezina očuha. Nakon potresa kuća je dobila crvenu naljepnicu, očuh je odlučio sve prodati i rekao im je da se sami snađu nekako. Podstanari baš i nemaju puno prava na državnu pomoć.

Povrh svega kaže da ljudi koji i iznajmljuju prostore nemaju uvjete za sedmeročlanu obitelj, osobito obitelj koja se snalazi na minimumu, a postoje drugi ljudi koji plaćaju stanarinu lakše i sigurnije, mnogi potpomognuti državnim subvencijama. Jasno je, stoga, da baš i nemaju puno mogućnosti za normalan život, zar ne?

Uglavnom, da skratim – obitelj je ovdje, pomoć im je potrebna, zahtjev je relativno skroman i potpuno logičan. Zašto ne pomoći?

Pa i skroman prilog je velika pomoć kad si u ovakvoj situaciji! Kako kažu sami – najveća im je želja Božić dočekati u kući! S obzirom na sve ovo što mi sad pada na pamet: blagdanski duh, pomoć drugima, dobra karma, osmijeh djece, ulog u budućnost društva, direktna pomoć, altruizam, velikodušnost, sve su to dobri razlozi da uskočimo. Koliko daš – daš! Uplatiš makar i 5 eura ako možeš.

Evo i poruka gospođe:

Srdačan pozdrav, piše Vam majka petero djece iz Petrinje. Već treću zimu u kamp kućici,već treću zimu u hladnoj i mokroj kućici,nemozemo više. Dobili smo kuću u izgradnji jer je nas slucaj i na televiziji, uspjeli smo postaviti stolariju,sada je potrebno uvesti struju i vodu. Sredstava za daljnje radove nemamo. Kraj četiri učenika i malo djete jedva spajam kraj sa krajem. Molim Vas od srca za pomoć da pokušamo i mi čekati Božić u svome domu,da se konačno nakon tri godine ugrijemo i da djeca legnu u krevet kako treba,dosta su spavali savijenih nogu. U nadi da ćete nam se javiti ostavljam kontakt: 099 631 7727 Podatci za uplatu : Marija Blagojević HR90 2340 0093 2359 5566 3 Swift kod: PBZGHR2X Molimo Vas pomozite nam i neka se dobro dobrim vrati !

Eto, tko želi i može, izvolite i hvala!", zapisao je i ostavio IBAN broj: HR9023400093235955663