Sukoba koji su završili tjelesnim ozljedama bilo je 164, te četiri slučaja zloporabe opojnih droga. Među srednjoškolcima su sukobi u 87 slučajeva završili tjelesnim ozljedama, a korištenje droge evidentirano je 91 put. To su, prema mišljenju stručnjaka, alarmantni podaci, a zabrinjavajuće je da su razni oblici nasilja među školarcima u porastu i da ih je ove godine više nego prošle, a u posljednjih pet godina takvih je slučajeva čak 280 više.

„Kada je nasilno, dijete vapi za pomoći, pogotovu dijete u nižim razredima osnovne škole tako šalje poruku – teško mi je, pomozite mi“, komentira sveučilišna profesorica, psihologinja Mirjana Nazor sve veći broj slučajeva nasilja i među najmlađima. Educiranim nastavnicima i roditeljima to je znak da razgovaraju s djetetom, da doznaju što ga muči, a ako mu sami ne mogu pomoći, da angažiraju odgovarajućeg stručnjaka.

„Škola je, nažalost, kao i roditelji, zapostavila svoju odgojnu ulogu. Nastavnici su mi znali reći da nije njihov posao baviti se problemima djeteta, da to trebaju raditi psiholog i pedagog. Dok oni koji rade u školama vjeruju da im je jedini posao prenošenje znanja, dotle će stvari biti sve gore i gore“, prognozira prof. dr. Nazor. Dodaje također da su odrasli loš primjer djeci jer i sami nesporazume i probleme rješavaju nasilno.

Odgojna uloga

Ističe također da nastavnici svojim ponašanjem odgojno djeluju na djecu, samo što je nekad taj utjecaj dobar, nekad loš. „Djeci nedostaje ljubavi, razumijevanja i povjerenja između njih i roditelja i između njih i učitelja. Odatle proizlaze ostali problemi“, zaključuje prof. dr. Nazor.

Da je rad i angažman nastavnika osobito važan za ponašanje djece, slaže se i ravnateljica Osnovne škole Matije Gupca Ljiljana Klinger. U njezinoj školi drastičnih slučajeva nasilja – fizičkih ozljeda, seksualnog uznemiravanja, uzimanja droge, razbojništava, samoubojstava – nije nikada bilo.

„Mislim da je razgovor put kojim dolazimo do toga da drastičnih slučajeva nasilja nema. S djecom treba raditi i kroz slobodne aktivnosti i neke druge oblike rada koji će njima biti zanimljivi. Djeci pomažemo da usvoje primjerene obrasce ponašanja u društvu kako bi bila što uspješnija i prihvaćena u svojoj sredini, a uspješna i zadovoljna djeca nisu sklona nasilju“, objašnjava ravnateljica Klinger. Odgojno djeluju na svoje učenike, ali isto tako paze da ne zadiru u dio za koji je odgovorna obitelj. To je pitanje tradicije, svjetonazora, vjere. „Zadaće nam se dijelom poklapaju, a svoj dio radimo najbolje što možemo“, zaključuje.

Izvor: Večernji list / Irena Kustura