Kako je pak Božo Skoko ipak neki jebeni doktor znanosti i sam docent na fakultetu, to nije bila obična oružana pljačka: i prije su se, naime, krale rečenice i pasusi, krali su se i cijeli tekstovi, ali zadivljujuća je hrabrost gospodina docenta da iz moje stare kolumne "Zašto su Hrvati takvi namćori?" ukrade pasuse u ich-formi, maznuvši osim temeljne teze i jedan doživljaj iz mog života, plus dobrog mi poznanika iz Beograda pride. To je, priznajem i pohvaljujem, istinski novum u žurnalističkoj kriminalistici.

Osobito me razveselilo kad sam shvatio da je to onaj isti Božo Skoko koji je onomad, nećete se sjetiti, na Forumu Hrvatske udruge za odnose s javnošću zatražio uvođenje certifikata za bavljenje tom dostojanstvenom, časnom i poštenom djelatnošću, jer - citiram - "ne želimo da nam se dogodi ono što se događa novinarskoj struci".

Brzopleto sam stoga pozvao policiju i prijavio krađu tih rečenica - nije, shvatili ste, stvar u rečenicama, jebeš par rečenica, stvar je u principu - i nestanak mog beogradskog poznanika. Uplašio sam se za nesrećnika, jer je u Božinoj kolumni pod prisilom progovorio na tečnoj ijekavici. Tek kasnije, avaj, otkrio sam da je cijela drska krađa bila zapravo profesorov akademski koncept, koji ja - sa tri razreda srednje građevinske škole - nisam odmah shvatio.

Glavna tema prvog broja Globala bila je, naime, upravo istraživanje o zaradama na akademskim plagijatima, pod naslovom "Halo, pošto diplomski?", iz kojega sam, eto, saznao da je cijena prepisanog seminara na FPZ-u tri stotine kuna, a diplomskog rada trideset po stranici. Božo Skoko, shvatili ste, samo je studentima demonstrirao kako to rade pravi majstori za plagijate i odnose s javnošću. 

Majstor za plagijate neće ukrasti bilo koji pasus i rečenicu, već samu tezu, a majstor za odnose s javnošću tu će tezu - citiram sebe, "tezu o nadrkanim Hrvatima" - pažljivo prevesti kao, citiram profesora Skoku, "tezu o mrzovoljnim i nesretnim Hrvatima".

Od doktora Skoke stoga, poštujući njegov znanstveni pristup, ne tražim da mi plati: javno apeliram samo da mi vrati onog poznanika iz Beograda. Zauzvrat sam spreman upoznati ga s nekoliko istaknutih beogradskih predstavnika "resavske škole" prepisivanja, bit će mu mnogo dragocjeniji od mog poznanika. A rado ću mu ustupiti i nekoliko svojih tekstova na tu temu. Po kursu s FPZ-a, neće ga koštati više od pet-šest stotina kuna.

P. S. Kako već znam - ne treba čovjek za to biti docent na fakultetu - da će se dr. Božo Skoko pravdati kako je na moj tekst preuzeo s interneta, gdje nepotpisan kruži već neko vrijeme, upozoravam ga da smisli nešto bolje. Za ugled pak vodećeg hrvatskog stručnjaka za odnose s javnošću jedino gore od krađe autorske novinske kolumne jest krađa bezveznih internetskih doskočica. 

Kolumna je prenesena s portala srednja.hr