Radovi na kamenolomu Srnjak u mjestu Začula u Općini Ravno krenuli su prije nekoliko tjedana. Na teren je izašla inspekcija koja je utvrdila kako kamenolom nema vodnu dozvolu, zbog čega su najavili i upravnu mjeru. Na osjetljivom, krškom terenu vršilo se miniranje, a nalazi se oko pet kilometara zračne linije od izvora Omble, u trećoj zoni sanitarne zaštite, što je izazvalo bojazan kod većeg dijela stanovnika.  

Hoće li kamonolom ugroziti pitku vodu izvorišta i predstavlja li realnu opasnost je temeljno pitanje koje se pritom postavlja. Za komentar smo pitali diplomiranog inženjera geologije i doktora znanosti, Renata Buljana, znanstvenog savjetnika koji radi u Zavodu za hidrogeologiju i inženjersku geologiju Hrvatskog geološkog instituta.  

Autor je ili koautor više od 100 elaborata i studija hidrogeološke, inženjerskogeološke i strukturno-tektonske problematike, a što je posebno zanimljivo za ovu temu, krajem 90-ih je obranio doktorsku disertaciju o zaštiti podzemnih voda Omble.  

'NADAM SE DA NISU PRIKUPLJENI SVI DOKUMENTI' 

„Kamenolom Srnjak u tom području, nedaleko od izvorišta Ombla, glavnog vodocrpilišta za Dubrovnik i okolicu, tu nikada nije trebao postojati. Prostorni planeri države BiH u svojim dokumentima uređenja prostora, posebice u kontekstu Programa prekogranične suradnje dviju država koji se provodi od 2021. godine, širu okolicu kamenoloma Srnjak, zbog Omble, nisu mogli namijeniti za izvođenje rudarskih radova tj. za eksploataciju vapnenca“, smatra Buljan.  

Kako kaže, tu nikada nije trebalo planirati rudarsku gospodarsku djelatnost. Napominje kako je dug put od zahtjeva za odobrenje istraživanja, dobivanja potrebnih odobrenja, potom provedbe istraživanja o utjecaju, do dobivanja koncesije za eksploataciju.   

„Nadam se da svi potrebni dokumenti za eksploataciju vapnenca u kamenolomu Srnjak nisu prikupljeni“, kaže ovaj stručnjak.  

U TREĆOJ ZONI SANITARNE ZAŠTITE NEMA EKSPOLATACIJE  

Ono što posebno 'bode oči' je što se kamenolom nalazi u trećoj zoni sanitarne zaštite izvorišta, i to nekoliko stotina metara blizu granice s drugom zonom. U trećoj zoni, prema hrvatskim propisima, zabranjena je ekspolatacija vapnenca. Nešto 'labavija' pravila propisuju bh. pravilnici koji kažu kako je to moguće, ali isključivo uz strogu kontrolu i nadzor. No, nešto stroža pravila vrijede za vrlo propusni krški teren koji zapravo nema svoj prirodni filter.  

„Vodonosnici u krškim područjima su puno osjetljiviji na onečišćenja od vodonosnika s međuzrnskom poroznošću jer u njima nema samopročišćavanja vode tijekom toka do izvorišta. Tok vode je kanaliziran kroz krške kaverne i jame, a brzina toka kroz okršene vapnence i dolomite je neusporedivo veća, često pod pritiskom. Međuzrnski vodonosnici izgrađeni od pijeska, šljunka i praha predstavljaju prirodne filtere u kojima se podzemna voda u najvećem dijelu pročisti prije izviranja“, kaže nam Buljan.  

Kako objašnjava, u trećoj zoni koja se nalazi u kršu, voda do izvora može stići od jednog do 10 dana u uvjetima velikih voda, odnosno može teći brzinom od jednog do tri centimetra u sekundi. Za drugu zonu vrijedi kako je moguće tečenje do izvora u rokovima do 24 sata, a prividne brzine tečenja veće su od tri centimetra u sekundi. A lokacija kamenoloma Srnjak, podsjeća Buljan, nalazi se na granici druge i treće zone zaštite.  Potom navodi koja ograničenja za to područje vrijede.  

„U trećoj zoni zaštite u kršu, između ostalog, sve građevine bi se morale priključiti na sustav javne odvodnje, ne smiju se nalaziti odlagališta ili divlji deponiji otpada, cjevovodi derivata i benzinske postaje bez dodatne propisane zaštite, a nije dozvoljena ni podzemna i nadzemna  eksploatacija mineralnih sirovina osim geotermalne i mineralne vode“, navodi Buljan.  

SVE ŠTO SE DOGODI NA KAMENOLOMU, NA IZVOR BI MOGLO STIĆI U ROKU OD 24 SATA! 

U cilju zaštite pitke vode najšireg dubrovačkog područja, u prošlosti su odrađena istraživanja koja su pokazala kako bi određeni zahvati u prostoru mogli utjecati na vode koje završavaju u izvorištu. Kako kaže Buljan, dosadašnja trasiranja tokova vode u podzemlju iz postojećih ponora, uglavnom u okolici toka rijeke Trebišnjice i s rubova obližnjih krških polja, pružila su ključne podatke kod definiranja slivnog područja izvorišta Ombla. Utvrđene su vodne veze u podzemlju kao i njihove brzine tokova, što je rezultiralo podacima koji su bili neophodni za izradu zakonom propisanih zona zaštite vodocrpilišta.  

„Temeljem tih hidrogeoloških spoznaja, uz definiranje vrste stijena i strukturno-tektonskih značajki prostora, određena je vodopropusnost stijenske mase koja gradi područje. Na temelju svega spomenutog, izrađene su zone sanitarne zaštite izvorišta Ombla. Slivno područje Omble izgrađeno je pretežito od vapnenaca i samo mjestimice od dolomita“, objašnjava Buljan.  

Tijekom istražnih radova za glavni projekt hidroelektrane Ombla, utvrđeno je kako je upravo zona između Omble, mjesta Orah i mjesta Hum, južno od Trebinjske šume, posebno ranjiva. Upravo u toj zoni nalazi se i kamenolom Srnjak.  

 „Zbog brojnih rasjeda, ta zona predstavlja glavni drenažni prostor u koji se voda slijeva i dalje kanalskim provodnicima i često pod pritiskom teče do izvorišta. Zbog spomenutog kanaliziranog toka je i moguće na izvorištu istjecanje preko 113 m3/s vode. Prema dostupnim podacima, voda iz zone Hum-Ombla na izvoru izvire unutar 24 sata“, upozorio je Buljan dodavši da, ako se dogodi onečišćenje, onda je u kršu ono sastavni dio vode na izvorištu.  

KAMENOLOM VJEROJATNO IMA DIREKTNU VEZU S IZVOROM! 

Kad se govori o opasnostima koje bi iz dubrovačkog zaleđa prijete izvorištu Omble, često se kao protuargument koristi činjenica da su zahvati u prostoru doveli do toga da se ne slijeva toliko vode u izvor, kao prije. Kako kažu, sad je tu puno više betona, kao i brane, zbog kojih manje vode s tog područja otječe u izvor. Međutim, to ne znači kako voda s tog područja uopće ne otječe u izvor.  

„U prirodnim uvjetima, prije izgradnje hidrosustava Trebišnjice, sliv Omble obuhvaćao je područje od razvodnice Jadranskog i Crnomorskog sliva do priobalnog pojasa, ukupne površine 2.200 kilometara kvadratnih. Izgradnjom brane Gorica uzvodno od Trebinja i betoniranjem korita rijeke Trebišnjice nizvodno od Trebinja, dakle dovršenjem hidrosustava Trebišnjice 1979. godine, sliv Omble sveden je na 600 kilometara kvadratnih. On danas obuhvaća krški ravnjak: plato u zaleđu Omble i dio Popovog polja, područje između Popovog polja i Ljubomira te sliv Ljubomirskog polja. Dakle, područje kamenoloma Srnjak nalazi se na krškom ravnjaku; platou u neposrednom zaleđu izvorišta Ombla i vjerojatno s Omblom ima direktnu podzemnu vodnu vezu“, objašnjava Buljan.  

MIKROZONIRANJE JE PRAVA I LOGIČNA ODLUKA  

Zbog kamenoloma u Začuli su se nedavno u Općini Ravno sastali predstavnici ključnih institucija, kako hrvatske, tako i bh. strane. Zatraženo je mikrozoniranje kako bi se utvrdio utjecaj koji bi mogao imati na izvorište Omble. Buljan smatra kako je to 'prava i logična odluka', nakon čega je objasnio o čemu se točno radi, kako bi ono trebalo izgledati i koje spoznaje bi trebalo donijeti.   

„Radi se o tome da je unutar npr. treće zone zaštite vodocrpilišta, dodatnim hidrogeološkim istraživačkim radovima i njihovim povoljnim rezultatom, neku konkretnu lokaciju moguće  prevesti u npr. četvrtu zonu zaštite, zonu u kojoj je potrebna privredna djelatnost dozvoljena. 

Za mikrozoniranje se mora provesti trasiranje tokova vode u podzemlju s neposredne lokacije od interesa. Na lokaciji se odredi mjesto gdje oborinske vode i inače poniru u podzemlje ili se izbuši potrebna bušotina. U nju se zatim najčešće vatrogasnim vozilom ulije puna cisterna vode kako bi se testiralo guta li vodu – ima li direktnu vodnu vezu s vodom u podzemlju. Ako zadovoljavajuće guta vodu, iz nje se izvrši trasiranje“, objašnjava Buljan.  

Kako kaže, obično se ubaci traser, dakle potrebna količina vodom razrijeđenog natrijevog fluoresceina. On ima intenzivu svijetlozelenu, fluorescentnu boju koji u nekoliko dana postane bezbojan te nije otrovan ni štetan po ljude, floru i faunu.  

„Prije ubacivanja trasera u podzemlje, uspostavi se opažačka mreža na izvorima na kojima se očekuje podzemna vodna veza. U ovom slučaju, uz Omblu, svakako će se motriti Slavjan u Brgatu i Palata u Zatonu. Voda se uzorkuje u bočice. Kako se ovdje očekuje vrlo brza podzemna vodna veza, vjerojatno će se prvih šest sati voda uzorkovati svakih 15 do 30 minuta, a kasnije svaki sat pa onda svaka 2 sata do pojave trasera. Nadolazak glavnine trasera se često vidi i golim okom, voda je zelena. Ipak, prikupljeni uzorci vode analiziraju se u hidrokemijskom laboratoriju kako bi se odredio prvi nadolazak trasera koji je mjerodavan“, objašnjava Buljan kako bi trebalo izgledati trasiranje na Ombli.  

OMBLA NAM JE PREVAŽNA DA BI SE ODLUKE DONOSILE BEZ POTREBNIH PODATAKA 

Rezultati će potom pokazati ili ne direktnu podzemnu vezu između kamenoloma i izvorišta rijeke Omble, kao i vrijeme koliko je traseru potrebno da doteče do izvora.  

„Iz dobivenog se izračuna prividna brzina toka vode u podzemlju. Kažem prividna jer voda u podzemlju teče krivudavo, a kod obrade se udaljenost odredi linearno, ravnom crtom. Iz rezultata mikrozoniranja je vidljivo kojoj zoni zaštite lokacija pripada, a u pravilniku o zaštiti pitke vode je pobrojano što se u toj zoni smije, a što ne. Ako zone sanitarno tehničke zaštite izvorišta Ombla postoje, treba pronaći način da se i provode. Svakako me razgovori ili druga komunikacija među predstavnicima ključnih institucija u susjedstvu raduje.  Razgovori uvijek pomognu. To je dobar put za boljitak bilo koje vrste na obje strane“, komentira Buljan.  

Naposljetku ga pitamo za procjenu, kao stručnjaka koji je stekao zvanje doktora znanosti upravo na ovoj temi. Koliki je zapravo rizik imati aktivni kamenolom na pet kilometara zračne linije udaljen od izvorišta Omble.  

„Rizik od direktne ugroze vodocrpilišta Ombla je realan. U ovom slučaju procjena nije dovoljna, potrebni su egzaktni podaci – rezultati mikrozoniranja s lokacije kamenoloma Srnjak. Ako se traser ne pojavi na motrenim izvorima, treba konstatirati zašto se to dogodilo i trasiranje je potrebno ponoviti. Vodocrpilište Ombla je prevažno da bi se odluke donosile bez svih potrebnih podataka“, poručuje Buljan.