Nazvali smo ga da nam potvrdi te informacije.

- Na Obod sam se preselio, to je istina i živjet ću ovdje dok sam živ - rekao je Pernar.

- Što se tiče posla u Domu zdravlja, razgovarao sam tamo s nekim tko je bio zadužen za to i nisam osjetio neki entuzijazam za tim da me zaposle. Imao sam osjećaj da im je svejedno hoće će zaposliti mene ili nekog drugog. Za takvog poslodavca ne želim raditi - govori Pernar.

Objašnjava i zašto.

- Ja sam emotivna osoba, bitna mi je dobra atmosfera, da su ljudi veseli, da se smiju, tamo u Domu zdravlja nisam stekao takav dojam,  kao da se radi o nekakvom mjestu gdje je zabavno za raditi i gdje su pacijenti nasmijani. Netko će na to reći što si ja umišljam, ali ipak sam čovjek koji je zabavljao i nasmijavao cijelu Hrvatsku, sjednice Sabora su se gledale dok sam ja tamo bio. Danas to više nije slučaj. Bitno mi je da je poslodavac zabavan tip, netko u čijem društvu želiš biti, netko poput Bobana Rajovića, a ne Krunoslava Capaka. Ekipa u Domu zdravlja je više u Capakovom stilu i zato sam odustao od te ideje. Što se tiče Bobana Rajovića, da bi dobili sliku o tome kakav je to tip, poslušajte njegovu pjesmu Piroman, nasmijat ćete se i odmah će vam biti jasno zašto mi se on sviđa kao osoba - dodaje Pernar.

Naravno, imali smo puno pitanja za njega. Što je s političkom karijerom, zašto se preselio baš na Obod, je li obitelj došla s njim...  On se dotaknuo upravo pitanja političke karijere.

- Mislim da nam se država pretvorila u brod luđaka jer realno gledano, ne bi mogli stožeraši raditi to što rade da je naš narod normalan. Sjećam se kad se glasalo o predaji vlasti u državi tom stožeru na čelu s Berošem, ja sam tada bio jedini  koji je glasao protiv toga. Mislio sam da ima barem pet posto normalnih kojima je dosta tog terora s maskama, pranjem ruku, mozga, cjepivima i drugim mjerama, ali nije ih bilo ni toliko kad su bili izbori  - ističe.

- Tada sam odlučio odustati od politike i prepustiti narod tima koje vole, kojima vjeruju i koje su si na kraju krajeva izabrali. Nema smisla luđacima objašnjavati da su ludi. To je Sizifov posao i ja ne mogu svoj život potrošiti na to da otvaram oči ljudima koji ih ne žele otvoriti. - naglasio je Pernar.

Očito, njegovo mišljenje o bavljenju politikom se neće tako lako promijeniti.

- Da ima više normalnih ljudi u Hrvatskoj ja bi se bavio politikom, ali nažalost malo ih je i dok se to ne promijeni ja nemam što raditi u politici. Sve dok je ljudima lakše otići u Gospino polje nego uključiti mozak, Hrvatska ne može naprijed - rekao je Pernar. 

Pitali smo ga inače i da se nađemo kako bi možda učinili razgovor uživo, ali i kako bi odradili fotografiranje, no on je odlučio poslati fotografiju, uz riječi: 

- Smršavio sam dosta od kada ne jedem u Saboru – zaključio je.

Cijeli tekst pročitajte u novini Dubrovački dnevnik Petkom.