PREDAVANJE RADMILE ŠUTALO I na dubrovačkim kavanama je stajao natpis 'Židovima i psima ulaz zabranjen'
'Židovi u Dubrovniku u prvoj polovini 20. stoljeća' naziv je predavanja Radmile Šutalo koje je održala u sklopu državnoga stručnog skupa 'Poučavanje i učenje o holokaustu i sprečavanju zločina protiv čovječnosti' u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje. Šutalo je tako ujedno predstavila svoj doktorski rad sa studija 'Povijest stanovništva'.
- Za vrijeme Prvog svjetskog rata Židovi u Dubrovniku bili su uzorni građani i po ničemu se nisu razlikovali od ostalih i bio ih je mali broj. Spise koje sam koristila kao izvore podataka su novine koje su tada izlazile kao i policijski spisi i zapisi poput propusnica i nekih trgovačkih sporova. Također, koristila sam i zemljišno-knjižne spise pa sam tako došla do saznanja da je restoran Mimoza na Pilama bio u vlasništvu jednog Židova čiji unuci i danas traže povrat tog prostora te da su odbili novčani iznos - kazala je Radmila Šutalo nadovezavši se na period Holokausta od 1941. godine i uspostavu NHD kada je došlo do niza zakonskih odredbi za Srbe i Židove. Šutalo je naznačila kako je pronašla dopis u kojemu se traži od Zagreba dostava oznaka za Židove jer je u Dubrovniku nestalo, a apsurd je bio da su sami to morali kupovati. Također spomenula je kako su na trgovima bili izvješeni natpisi s uputama kako je Židovima bio zabranjen izlazak od 19 do 7 ujutro, zabranjen pristup kafićima, restoranima, kupalištima, a na tržnicu su mogli ići samo u određene sate, a djeca u osnovnim školama su trebala nositi oznake i sjediti odvojeno od ostalih dok u srednje škole nisu smjeli ići, a oni koji su posjedovali automobile, fotoaparate, pisaće mašine i različite strojeve morali su ih predati.
- Kada su Ustaše preuzele vlast u Dubrovnik počinju strogi propisi i strašni zločini pa je tako na nekih kavanama stajao natpis 'Židovima i psima ulaz zabranjen'. U to vrijeme Židove su hapsili i odvodili ih u logore, a nakon preuzimanja talijanske vlasti neki su prelazili na katoličku vjeru pokušavši se spasiti, ali to im nije uspjelo - kazala je Šutalo dodavši da su u okolici Dubrovnika bila tri logora - jedan u Gružu, Kuparima i na Lopudu gdje se nalazilo oko 1800 židovskih izbjeglica.
Radmila Šutalo ispričala je i povijest jedne od najstarijih dubrovačkih židovskih sefardskih obitelji Tolentino kojoj se trag može pratiti od 17. stoljeća te se prisjetila Sare Danon Granada koja je bila jedna od dubrovačkih Židovki koja je preživjela Holokaust, a kao trajnu uspomenu na to imala je tetoviran logorski broj na ruci A7229.
