No, sada se oglasila još jedna sugrađanka koja je svjedočila istoj situaciji. Riječ je o Anamariji Protić koja je također odlučila iznijeti svoju priču. 

"Ja i muž smo nekoliko mjeseci prije bili na dogovoru za vjenčanje u Pridvorju kod don Tončija Prizmića, obavili smo sve što smo trebali i za kraj dogovora moje pitanje je bilo može li me otac, Mato milković, dovesti pred oltar na što mi je odgovorio - Ne, to nije po Bibliji i ne podržavam američki stil vjenčanja. Zgrozila sam se odgovorom i rekla ocu koji mi nije vjerovao da je svećenik dao takav odgovor", kaže Anamarija dodavši kako je otac tada mislio kako se radi o nekom njenom hiru  da je ona ta koja ne želi to, sve dok nije došlo do trenutka ispovijedi prije vjenčanja.

'NE DOZVOLJAVAM AMERIČKI STIL!'

"Dogovorili smo se za ispovijed i pitala sam mogu li se otac i majka ispovjediti. Otac je htio ići samo da pita za taj običaj, htio se uvjeriti da nisam ja ta koja to ne želi. Došli smo na ispovijed u crkvu sv. Nikole u Dubravci gdje je i bila ceremonija vjenčanja. Krenuli smo prvo muž, ja, pa majka. Dok je majka bila na ispovijedi, ispovijedala je grijehe i tada ga je pitala smije li me otac dovesti do oktara na što je on rekao: 'Već sam rekao Anamariji, to ne dozvoljavam, američki stil ne dopuštam da se uvodi i našu crkvu'", prisjeća se Anamarija. 

Kako kaže, majka je tražila objašnjenje, na što joj je svećenik rekao kako 'mlada nije očevo vlasništvo'. 

NAPETOST NA VJENČANJU

"Završili su, majka je izašla i rekla ocu što joj je svećenik rekao, otac se naljutio s pravom i otišao. Na dan vjenčanja je bila velika napetost, razmišljala sam o tome kako bih napravila kontra i uzela oca pod ruku, došla pred oltar u inat onome tko mi je to zabranio, ali onda sam stala i razmislila. Bojala sam se na kraju me neće htjeti vjenčati, što onda napraviti? Odradili smo to teškog srca, jedva čekali da završi i nedugo od vjenčanja su mu izrasla krila i poletio je iz naše župe s razlogom", navodi Anamarija dodavši kako se nada kako buduće mladenke neće osjetiti takvo razočarenje s kakvim se ona suočila. 

"Ja sam svome ocu kći, a ne vlasništvo! On je taj koji me je skupa s mojom majkom 24 godine podizao, hranio, oblačio, školovao i odgajao, čeznuo za danom kada ću se udati i roditi mu unuke. Zar je toliki problem bio da me, nakon toliko godina očinstva i truda da me izvede na pravi put, dovede pred oltar? Na zadnji dan kada sam nosila njegovo prezime i udala se za njegovog zeta. Godinama traje taj običaj, i to nije samo običaj, već čast ocu da sa svojim djetetom korača pred oltar, poljubi svoje dijete i da u ruke zetu s kojim će provesti ostatak života, graditi i stvarati novu obitelj", zaključuje Anamarija.