Na samom početku su kazale kako je press konferencija zapravo prvotno zamišljena kao mirno okupljanje, no kako za njega nisu dobili odobrenje, 'mada su ga najavile 48 sati prije'. Marković se osvrnula i na konferenciju za medije koju su jučer na ovu temu održali predstavnici Grada, Vodovoda i Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.

"Franković je kazao kako je najvažnije bilo utvrditi potencijalni izvor zaraze. Dakle, nitko nije rekao da je to stvarni odnosno jedini izvor zaraze nego potencijalni, ta uljara u Orašcu. Za nima nas kad će biti otkriveno je li to stvarni izvor zaraze. Nas ne zanima kaznena odgovornost, hoće li čovjek platiti kaznu, hoće li uljara biti zatvorena, nego što se dalje događa s tim izvorom zaraze, gdje se nose te komine, kako se sanira, tko sanira i koliko vremena za to treba proći. Mi nakon mjesec dana imamo potencijalni izvor zaraze. Ako su podzemne vode zagađene, valjda ih treba pročistiti", kazala je Marković dodavši kako je danas lijepo vrijeme, no kako je pitanje što će se dogoditi kad padne kiša.

"Ako se utvrdi nakon mjeseci, ako ovo nije stvarni izvor zaraze, što se onda događa? Postoje razne insinuacije u Zatonu kako ovo možda nije stvarni ili jedini izvor zaraze...", kazala je Marković, nakon čega je Marinović ukazala na ilegalni deponij koji se nalazi poviše Zatona, udaljen 200-tinjak metara zračne linije od izvorišta.

"On se nalazi između 7 i 10 tisuća 'kvadrata', znači nije malo. To je netko kopao i zatrpavao u više slojeva. Ne znamo koji je to otpad, načuli smo kako je to otpad TUP-a, a to je na privatnom vlasništvu čovjeka iz Osojnika. Po meni je to možda izgledniji uzrok, prije nego uljara. A uljara je opet ispod izvorišta. Onda bi po toj logici trebala voda ići uzbrdo. Doduše, ne znamo tko iz uljare gdje bacao tu kominu", kazala je Marinović.

Nadalje, zanima ih što je s vodom danas i zašto se ne bi rezultati analize vode objavljivali svakodnevno na službenim stranicama Zavoda odnosno Vodovoda.

"Sve što mi dobivamo na stranicama Vodovoda je kako voda smrdi ili ne smrdi. Danas smrdi pa nije za piće, sutra ne smrdi pa je za piće. U 2024. godini osjetilo njuha nam je jedini mjerni instrument. Mi želimo vjerovati kako je voda ispravna, ali zašto je problem javno objaviti rezultate svaki dan? Razgovarala sam jučer s liječnicima iz Zadra gdje se dogodila ista situacija, ukazali su mi što pitati. Kad se utvrdilo kako je razina fenola nedopuštena, postoji li datum i laboratorij koji je to izmjerio, neki pečat? Zahtijevamo da se objave te analize. Kad je taj fenol zadnji put utvrđen, utvrđuje li se on svaki dan? Kad je zadnji put utvrđeno da je razina fenola zadovoljavajuća za zdravlje i koja je to razina?", upitala je Marković.

Dodala je i kako je direktor Vodovoda Lukša Matušić jučer u više navrata istaknuo kako 'odgovorno tvrdi kako je voda za piće'.

"A rečenicu prije ili kasnije je rekao kako je za analizu vode ponekad potrebno i nekoliko dana. Vrlo konkretno pitanje - u ponedjeljak ujutro je objavljeno kako je voda za piće. Ako treba nekoliko dana za analizu vode, to su onda rezultati analize kojeg dana? Je li ponedjeljka ujutro? Ako je od tada, onda nije potrebno nekoliko dana nego nekoliko sati. Ako su to rezultati vode od srijede ili četvrtka, onda tu nešto nije u redu, jer u srijedu i četvrtak je voda bila katastrofa. Ako su to rezultati analize od ponedjeljka ili nedjelje, tjedan dana prije, kad je voda bila uredu, onda su podaci lažirani. Ako je potrebno samo nekoliko sati, zašto se to onda ne radi na dnevnoj razini?", kaže Marković, osvrnuvši se i na projekt Aglomeracije u kontekstu Zatona.

"Franković kaže kako je to zapravo jedino rješenje problema za građane Zatona. Taj projekt je počeo 2020. godine i cijevima je ta infrastruktura došla negdje do Štikovice i Vrbice. Stalo je 2021. godine, nakon toga više nitko to ne spominje. Od tog mjesta do izvorišta su neka tri kilometra. Zašto se nismo pomaknuli ni jednog centimetra. Franković je kazao kako će to biti riješeno u godinu i po' dvije dana, zašto se ta tri kilometra, možda i manje, ne mogu riješiti u mjesec dana?", kazala je zaključivši pitanjem - Što se u međuvremenu događa s nama i našom vodom, što pijemo, u čemu se kupamo, u čemu peremo robu?

Kako postoje službene institucije koje su utvrdile izvor, ali i rade analize prema kojima se utvrđuje je li voda za piće ili ne, dok Zatonjani imaju i drugačije sumnje, Dubrovački dnevnik je upitao smatraju li kako se nešto od njih skriva ili lažira.

"Ne želim misliti kako se nešto skriva, tako funkcioniram u životu. No, ako se ništa ne skriva, u čemu je onda problem da se ti podaci svakodnevno objavljuju? Ne vjerujem da netko u ovom gradu žele da se ljudi truju, to mi je van pameti. Ali zašto onda nedostaje ta komunikacija, u dobroj volji?", odgovorila je Marković.