Kako piše u Gradoplovu Radio Dubrovnika u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 9. siječnja, obilježavao se  blagdan – Spomen epidemije kuge 1691. godine. 

Posljednja epidemija kuge koja je dobila vlastitu procesiju harala je 1691. Nakon što se već mjesecima širila dubrovačkim zaleđem, početkom 1691. kuga se ugnijezdila i u Dubrovniku.

Na današnji dan, u utorak  9. siječnja 1691., u Hospitalu milosrđa u blizini Sv. Frana od kuge je umro sin nadstojnice nahoda. 

Istog je dana odlučeno da svi koji su bo­ravili ili su posjetili hospital pređu u lazarete na Pločama. Ova kuga ostala je upamćena kao “Kuga sluškinja” (La peste delle serve), jer je najprije pogodila “bolničarke” u nahodištu.

Sluš­kinja stanovitog Ivana Findele i sluškinja nadstojnice nahodišta tajno su unijele vunenu odjeću koju su dobile od rodbine iz Hercegovine, gdje je već vladala zaraza.

Tijekom zaraze, koja je potrajala gotovo do ljeta, u Gradu je umrlo osamnaest ljudi, u Lazaretima oko sedamdeset. Javni život u Gradu sveden je na najnužnije, a ceremonije koje bi okupljale mnoštvo odgađane su i otkazivane, pa je uobičajeni ritam blagdanskih proslava ponovno uspostavljen tek nakon polugodišnje stanke, koliko se nije održavala ni nastava u dubrovačkoj školi. Usporedo s epidemiološkim mjerama, Senat je smišljao kako priskrbiti nebesku pomoć.

Nakon svega tjedan dana položen je zavjet o uspostavljanju svečane procesije na dan 9. siječnja, kada je bolest otkrivena. Pohara kuge iz 1691. nastavljala se usrdno obilježavati svake godine na 9. siječnja: nakon mise u katedrali, knez i Malo vijeće pridruživali su se svečanoj ophodnji gradom s relikvijama glave, ruke i noge Sv. Vlaha te Drva Sv. Križa.

Sve kužne spomen-ophodnje održale su se do kraja Republike, tako da je kolektiv­no pamćenje kužnih pomora osvježavalo čak osam godišnjih procesija.