Pri popločavanju Poljane Marina Držića, radnici su otkrili kameni sarkofag-kosturnicu s ostacima najmanje 13 osoba, od kojih dvoje djece. U sarkofagu su pronađeni stari novci i ulomci keramike, a pored njega i dva groba u amforama. Tip amfora datira te nalaze u 4. ili 5. stoljeće poslije Krista, ali će se detaljna datacija tek odrediti. To potvrđuje istinu koja se znala i prije, ali je još nedovoljno u svijesti ljudi: Dubrovnik je, odnosno naselje na području Grada, postojalo puno prije 7. stoljeća
Dosad nepoznati arheološki nalazi koji bacaju novo svjetlo na povijest naselja na području današnje povijesne jezgre pronađeni su u veljači i ožujku ove godine, tijekom izvođenja radova na promjeni kamenog pločnika Poljane Marina Držića. Radovi su izvođeni pod nadzorom stručnjaka Zavoda za obnovu Dubrovnika, a pronađen je cjelovit i očuvan nalaz pokrova kamenog sarkofaga. Daljnjim iskopom je ispod pokrova utvrđeno postojanje kamenog sanduka - sarkofaga, što upućuje na cjeloviti grobni ukop, no njegovo stanje i stupanj očuvanosti utvrdit će se samo daljnjim arheološkim istraživanjem.
Međutim, ono što se dosad zna o ovim otkrićima već je dovoljno senzacionalno. Naime, u sarkofagu su pronađeni stari novci i ulomci keramike, a pored njega dva groba s amforama. Tip amfora datira te nalaze u 4. ili 5. stoljeće poslije Krista, ali će detaljniju dataciju odrediti dodatne analize. To potvrđuje činjenicu koja se znala i prije, ali je još nedovoljno u svijesti ljudi: Dubrovnik je, odnosno naselje na području Grada, postojalo puno prije 7. stoljeća.
SARKOFAG KAO KOSTURNICA
Arheološka istraživanja sarkofaga i prostora uz njega u travnju je u suradnji s Dubrovačkim muzejima provela tvrtka Arheo Plan d.o.o.. Inače, na našim su područjima sarkofazi u upotrebi od sredine 3. stoljeća pa nadalje, a ovaj sarkofag od vapnenca oblikom i dimenzijama odgovara nešto kasnijem razdoblju 4. i 5. stoljeća. Kako nam objašnjava ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić, poklopac je u odnosu na sanduk bio izmaknut te je riječ o oštećenom sarkofagu u kojeg su dospjele voda i zemlja, Otvaranje je izvedeno na lokalitetu, a dislokacija se odvijala u dva dijela: poklopac nakon otvaranja i sanduk nakon istraživanja. Sarkofag je prenesen u Arheološki muzej, pod nadzorom konzervatora restauratora za kamenu plastiku Ivana Mladošića, a u Odjelu za restauraciju Dubrovačkih muzeja odvijaju se konzervatorsko-restauratorski radovi.
Ono što je sada poznato jest to kako je sarkofag od vapnenca i riječ je o kosturnici. Unutar njega je utvrđeno više ljudskih kostiju, a nakon provedene radiokarbonske analize, dobit će se rezultati o njihovoj starosti.
NAJMANJE 13 OSOBA, MEĐU NJIMA I DVOJE DJECE
Za više podataka o obavljenom arheološkom istraživanju obratili smo se voditelju Arheološkog muzeja i arheologu Domagoju Perkiću koji je kazao kako su tijekom istraživanja u sarkofagu utvrđeni ostaci najmanje 13 osoba, od kojih je dvoje djece.
“Arheološka istraživanja je s Dubrovačkim muzejima napravila Nela Kovačević Bokarica iz konavoske tvrtke Arheo plan, i ona su obavljena u nekih 15 dana. Mogu reći da se dvanaest dana istraživalo oko sarkofaga, da se pripremi njegovo vađanje, dok je tri dana ispred Katedrale trajalo otvaranje. Nakon toga sarkofag je prebačen do muzejskog prostora, a tijekom istraživanja je utvrđeno da se u sarkofagu ostaci najmanje 13 individua, od kojih 11 odraslih te dvoje djece. Naravno, to su preliminarni podaci jer ćemo detaljne podatke o tome koliko je u sarkofagu stvarno pokopano osoba znati tek nakon bioarheološke analize koju će raditi stručnjaci Instituta za antropologiju“, ističe Perkić dodavši kako su u svezi sarkofaga posebno zanimljive činjenice da, zapravo, postoje dvije priče. Prva se odnosi na sam sarkofag i njegov sadržaj, a druga na ono što je istraženo oko samog sarkofaga u fazi pripreme za njegovo vađenje.
OSTACI TEK NAKNADNO PREMJEŠTENI U SARKOFAG?
“Glede sarkofaga je najbitnije naglasiti kako nije riječ o jednom grobu i da to nisu grobovi koji su sačuvani in situ (na mjestu, op.a). To znači da je sarkofag de facto služio kao kosturnica iz nekog kasnijeg razdoblja. Najvjerojatnije se sarkofag nalazi na mjestu gdje je bio izvorno postavljen, ali se polaganje kostiju više individua dogodilo u nekom kasnijem razdoblju. Kad točno, znat ćemo tek nakon provođenja C14 analize koja će uslijediti nakon antropološke analize“, najavljuje Perkić, a glede u sarkofagu pronađenih starih novčića i ostataka keramike pojašnjava da to nije sadržaj koji je izvorno u sarkofagu, nego je u njega erozijom upao s vodom kroz postojeće rupe i oštećenja.
“Ono što je pronađeno oko sarkofaga samo govori o okolnostima oko njega, ne i onom unutar njega. Znači da su samo kosti ono što je naknadno stavljeno u sarkofag“, naglašava naš sugovornik te otkriva javnosti nepoznatu, ali ništa manje zanimljivu drugu priču koja se odnosi na nalaze oko samog sarkofaga.
PRONAĐENA I PRASTARA VAPNENICA
“Prostor oko sarkofaga se morao istražiti i pripremiti kako bi se on uopće mogao sigurno izvaditi i prenijeti s lokacije ispred Katedrale. Valja reći da je u tim istraživanjima, osim arheo-ostataka iz pretpotresnog razdoblja objekata i svega ostalog što je nađeno tijekom arheološkog nadzora, prvo pronađena vapnenica odnosno peć za pravljenje vapna. Vjerojatno je iz razdoblja gradnje jedne od triju katedrala“, kaže Perkić.
Naime, poznato je kako je postojeća, današnja Katedrala barokna. Prije nje je postojala romanička, a još i prije romaničke je postojala starija, koja se naziva bizantskom, a koja je pronađena 80-ih godina prošlog stoljeća i također svjedoči o jednoj duljoj povijesti naselja na području povijesne jezgre, no što se to godinama prije vjerovalo.
„Vapnenica najvjerojatnije potiče iz razdoblja gradnje jedne od prve dvije katedrale, ali ćemo to naknadno doznati jer smo na dnu nje pronašli i komad ugljena. Naime, vapnenice su se, zbog praktičnosti, obično gradile neposredno uz građevine. U velikoj vapnenici je bilo potpuno očuvano živo vapno, kao da je jučer rađeno za Katedralu! Uz to, pronađen je veći broj pokretnih arheoloških nalaza, ulomaka amfora i keramike, najvećim dijelom iz pretpotresnog razdoblja. Znači, za razliku od istraživanja u Katedrali, gdje je bilo jako puno nalaza iz vremena Velike trešnje 1667. godine, ovdje su očigledno, prilikom čišćenja te obnove i sanacije nakon potresa, detaljno očistili prostor oko Katedrale, tako da gotovo uopće nije bilo nalaza iz 17. stoljeća ili neposredno prije, nego je uglavnom riječ o kasnoantičkim i ranosrednjovjekovnim nalazima“, govori Perkić.
DVA GROBA U AMFORAMA
Međutim, u amforama koje same po sebi svjedoče o dugoj povijesti naselja na području današnjeg Grada, pronađena su i dva groba, kako nam potvrđuje Perkić. Riječ je o dječjim grobovima što je emotivno teško, ali povijesno itekako značajno. I to je zapravo najvažniji nalaz tijekom dosadašnjih istraživanja.
„Ti grobovi, prema tipu amfora, mogu vremenski datirati u 4. ili 5. stoljeće poslije Krista! Naravno da ćemo detaljniju dataciju odrediti nakon radiokarbonske C14-analize. Zasad možemo reći da smo po kostima utvrdili kako su to dječji grobovi, a njihovu dob odredit će antropolozi. Nalazi grobova u amforama su nam najbitniji jer potvrđuju ono što smo znali i prije, ali to još nije dovoljno u svijesti ljudi: to je činjenica kako je Dubrovnik, odnosno naselje na području Grada naseljeno puno prije 7. stoljeća! To znači kako su i sarkofag i amfore ostaci nekropole iz kasnoantičkog razdoblja, eventualno najkasnije iz 6. stoljeća“, govori Perkić koji podsjeća kako je groblje uvijek bilo uz naselje i na prilazu naselju ili oko nekog sakralnog objekta. Stoga bi se moglo utvrditi kako je prva, bizantska katedrala nešto starija ili je uz groblje postojao neki drugi sakralni objekt.
NEPROCJENJIVI ZNAČAJ NALAZA
Govoreći o ovim vrijednim nalazima, ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić kaže kako se temeljem dosadašnjih spoznaja o sarkofagu može pretpostaviti da se radi o privilegiranom grobnom ukopu u sklopu ranosrednjovjekovnog groblja prve dubrovačke katedrale. Ono je dijelom već istraženo u sklopu projekta sanacije barokne katedrale 80-ih godina 20. stoljeća.
„Znanstveni i povijesni značaj ovakvog nalaza je neprocjenjiv, posebno ako se utvrdi da je to netaknuti i zatvoreni arheološki nalaz. Osim nalaza sarkofaga, pronađeni su ostaci arhitekture jednog ili više građevinskih sklopova zasad neutvrđene namjene. Oni nesumnjivo pripadaju razdoblju prije potresa 1667. godine te ih je potrebno dodatno sondažno arheološki istražiti“, kaže Skurić dodavši kako do početka istraživanja nije bilo moguće utvrditi stanje i očuvanost sarkofaga te sve nužne radnje i postupke tijekom istraživanja njegova sadržaja.
Paralelno s istraživanjima su dovršavani i radovi popločavanja kamenog pločnika Poljane Marina Držića kako bi glavnu turističku sezonu dočekala u punom sjaju. Na dijelu poljane gdje je pronađen sarkofag, izvelo se nasipavanje materijala u slojevima, te je ponovno izvedeno popločanje. Ova senzacionalna otkrića dodatno će se analizirati i istraživati, ali već u ovoj ranoj fazi idu u prilog dubrovačkoj bogatoj i još starijoj povijesti.
