Drugi se odnosi na ogroman broj vozila koja stalno i neumorno pristižu. Ljudi dolaze s prepunim vrećama, paketima, gajbama… Kupuju ono što nemaju onima kojima treba, dijele ono što imaju iz svojih domova, žure pomoći, pružiti ruku, dostaviti donacije i pitaju treba li pomoć. Brojni su u cijeloj toj priči vraćeni doma jer se javilo i previše volontera koji nude svoju nesebičnu pomoć u dostavi, prijevozu, slaganju, razvrstavanju i pakiranju. Naime, volontera je na terenu već dovoljno, a treba imati na umu kako je epidemija koronavirusa te kako treba paziti i na epidemiološke mjere.

SVI SU UMORNI, ALI NISU UMORNI

„Volonteri su sretni što mogu pomoći. Svi su umorni, a nitko nije umoran. Svakoga nešto boli, ali nikoga ništa ne boli i svi rade. Svi su dobre volje,“ izjavio je naš sugrađanin Mišo Sorić koji je u tom momentu pakirao kutije. Sorić je jedan od osnivača Facebook stranice 'Dubrovnik za Petrinju' koja je u malo vremena prikupila više tisuća Dubrovčana koji su se organizirali za pomoć.

„Kreatorica grupe je ustvari Maja Milošević koja me zamolila da joj pomognem napraviti grupu jer ona tehnički to nije mogla i tako je nastala ideja.  Ljudi su se odazvali inicijativi i drago mi je što sam pomogao Maji, a tako i ostalima,“ kazao je Sorić koji je od 9:00 sati ujutro u dvorani, a poveo je i djecu koja su mu pomogla.

„Super je atmosfera, svi žele pomoći, čak i previše ljudi dolazi pitati treba li pomoći pa smo neke morali poslati doma,“ kazao je Sorić.

No, oni koji nisu danas došli na red, svakako će imati svoju priliku jer će Petrinji i okolnim mjestima trebati pomoć ne samo danas nego tjednima, pa i mjesecima nakon tragedije koja se dogodila.

„Obično se u prvom valu pomoći stvori taj efekt da svi žele pružiti pomoć, a nakon pet, šest ili 10 dana, ljudi se umore i zanemare cijelu priču. Danas ne treba pomoć, sutra vjerojatno neće trebati, ali za pet, šest dana i tjedan će vjerojatno trebati. Ovisno o tome kad će opet ići kamioni, a sigurno će ići konstantno,“ izjavio je Sorić.

POMALO I PROMIŠLJENO, JER BILA BI ŠTETA DA SE BACI…

Predsjednik dubrovačkog Crvenog križa Živko Šimunović slaže se kako se radi o akciji kakva je neviđena u Dubrovniku, ali i šire, u posljednje vrijeme. Zapravo, sve je i izvan očekivanja, od ljudstva koje se javilo za pomoć do potrepština koje Dubrovčani neumorno dostavljaju u prostorije. Ipak, Šimunović kaže kako i u tom kontekstu treba biti promišljen jer bi bila šteta da donacije naposljetku propadnu zbog problema sa skladištenjem.

„Čak smo morali stopirati donacije odjeće i obuće jer toga ima napretek, prema informacijama s terena. Prema zadnjim uputama Hrvatskog crvenog križa, dubrovačka, ali i ostale organizacije, moraju sortirati robu i čekati daljnje upute. I mi imamo problema sa skladištenjem, a zamislite tek koliko oni imaju problema po tom pitanju. Oni će javiti kad će se slati, što i kako pa treba biti promišljen i organiziran jer bi najveća šteta bila da se baci na kraju,“ izjavio je Šimunović.

Puno je volontera pomoglo, a uz ekipu iz Crvenog križa, tu su i sportaši, pripadnici navijačkih skupina, te udruga.

„Puno je ljudi došlo, osim nas volontera iz Crvenog križa, tu je ekipa iz udruge 'Tata i tata', Torcida također, preko 50 ljudi je u ovom trenutku sigurno angažirano. Moramo voditi računa o epidemiološkim mjerama, nosimo svi maske, bilo bi kontraproduktivno da budemo izvor zaraze i da opteretimo bolnicu,“ kazao je Šimunović te naglasio kako je važno da se ljudi ne samoorganiziraju i ne idu u Petrinju samostalno.

„Nekad je put do pakla popločen dobrim namjerama. Svi imaju dobre namjere, ali bi trebalo saslušati upute Crvenog križa i Kriznog stožera te savjetujem ljudima da se ne upuštaju u neke avanture. Tako, mada u dobroj namjeri, mogu stvoriti dodatne probleme ljudima na terenu,“ kazao je Šimunović dodavši kako su Hrvati narod koji je nevjerojatno složan u teškim trenucima stoga ovakav veliki odaziv zapravo i ne iznenađuje. Tako navodi kako su Japanci, nakon snažnog potresa kojim su bili pogođeni, bili iznimno iznenađeni donacijom Crvenog križa u iznosu od milijun kuna. Nakon toga su otvorili izložbu o tim događanjima te se posebno zahvalili Hrvatskoj za koju nisu mogli vjerovati da se jedna tako mala država brzo organizirala i donirala nimalo zanemariv iznos novca. Inače, Crveni križ je bio domaćin izložbe i u Dubrovniku.

„Petrinja će još dugo trebati pomoć… Sjetimo se potresa u Stonu iz 1996. godine. I danas ima dosta kuća koje nisu popravljene. Ovo je velika katastrofa, a posljedice će se osjećati danima, tjednima, mjesecima… Svi koji nisu uspjeli pomoći sada, prvog dana prikupljanja pomoći, a to žele, svakako će imati priliku. Pozivam ljude da ne budu skeptični i da uplate novac na žiro-račun Crvenog križa, pomoć je doći u prave ruke. Ljudi od toga naziru, nešto su načuli, opekli se, ali to je jedan odličan vid pomoći posebno sad u prvom valu,“ kazao je Šimunović.

'SAMO SMO SE OBUKLI U PET MINUTA I KRENULI PO OBITELJ IZ PETRINJE'

Najtoplija ljudska priča koja stiže iz Dubrovnika svakako je potez Andrije Bratičevića iz udruge 'Tata je tata'. On je pomogao jednog obitelji iz Petrinje koja je ostala bez krova nad glavom i koja je stigla oko 5 sati ujutro u Cavtat gdje je i smještena. I Bratičević se priključio volonterima, nakon što je dovezao obitelj u Cavtat. 

„Radi se o jednoj obitelji iz Petrinje koja je ostala bez doma u potresu. Kao udruge svake godine pomažemo Josipovcu i to je obitelj jedne žene koja tamo radi i koja je s nama stupila u kontakt. Osjećala je da nam se može s povjerenjem obratiti,“ izjavio je Bratičević.

Od nje je dobio informaciju kako obitelj ima malo dijete od godinu dana i kako nemaju gdje noćiti.

„Kazao sam kako je pomoći u pružanju krova nad glavom tako što ćemo ih prevesti najmanje što možemo napraviti. Obukli smo se u pet minuta i krenuli kako ne bi čekali s malim djetetom. Uspjeli smo organizirati da se ljudi iz Petrinje prebace u Zagreb i da se tamo nađemo s njima te smo ih dovezli do obitelji koja je ponudila smještaj u Cavtatu,“ izjavio je Bratičević.

Kako kaže, prizor unesrećene obitelji je bio potresan.

„Cijeli njihov život je bio u vrećama za smeće. Nikome nije bilo do razgovora, samo smo ih htjeli zbrinuti s djetetom od godinu dana jer to je potresno za vidjeti, a kamoli doživjeti,“ kazao je Bratičević.

Godina 2020. je u Hrvatskoj, ali i u ostatku svijeta, izazovno započela, a itekako izazovno završila. Srećom, dobri ljudi znaju kako je u izazovnim vremenima snaga i sloga potrebnija no ikada. A to zapravo i jest pravi smisao božićnog vremena u kojem se nalazimo. Ne u prepunim trpezama, skupim poklonima i vatrometima. Nego u pomoći, nesebičnosti i dobroti.